Krševan Santini završio igračku karijeru: 'Vrime je za uživanje u trećim poluvremenima'

U 37. godini Krševan Santini odlučio je kako je vrijeme za kraj igračke karijere. Santini je posljednji angažman imao u Lokomotivi gdje je proveo posljednje dvije sezone.

Igraj na utakmice SuperSport HNL-a na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

U bogatoj karijeri nosio je dres niza klubova, put u seniorskom nogometu krenuo je u Zadru nakon koje je slijedio niz hrvatskih, ali i inozemnih klubova.

Osim brojnih klubova, bio je i član mlade hrvatske reprezentacije do 21 godine. Kraj karijere objavio je na društvenim mrežama, a objavfu prenosimo u potpunosti:

Evo ga,
Mislim se triba li išta pisat, ali kako već ništa nisam pisao kad sam počinjao onda je valjda red sad kad završavam polako nešto i reći.

Prošlo je jedno 26-27 godina otkad sam počea i puno treninga, utakmica pregršt, bacanja po kiši i snigu i najviše po tvrdom i grbavom triba reći da nećeš majci više. Boli sve, ali lipo je.

Puno dobrih utakmica, tu i tamo neka greška i došlo vrime je za kraj.

Hvala mojoj obitelji, mojoj Mami pogotovo, hvala Nola, hvala prijateljima i hvala dragom Bogu na svakoj riči i znaku podrške tokom karijere. Bilo je lipo, 13 klubova, 5-6 država. Svaka sezona nosi svoje, svaki klub ima svoju priču.

Počneš igrati radi društva, radi prijatelja..., s vrimenom postaje svakodnevna opsesija...

Počeo sam na parkingu na bb, cili dan i noć smo bili vanka brat i ja. Igrali se svega i svačega, a nogomet je ipak bio prvi sport. Dok mater s prozora nije zvala, a nemalo puta i ljuta došla u dvorište, ne bi ni razmišljali da odemo doma.

S vremenom i treningom shvatiš da ti ide dobro i sve više se daješ i žrtvuješ. Dok su tvoji vršnjaci cilo lito vanka i na fešticama, ti doma spavaš jer imaš dva treninga i na žegi po baninama svakodnevno prirodna selekcija.

Barba Jakov i njegove metode i očinski odnos prema svakom ditetu je ono što se ne zaboravlja. Zahvala velika njemu jer golmanski treninzi s njim su ono što nas je svaki dan dovlačilo na baninu i bagat. To nas je oblikovalo i i dalo temelj za svaki sljedeći korak. Puno trenera sam prošao i zahvaljujem svakom, ali barba Jakov je ipak prvi među jednakima.

Debi za Zadar sa 17 godina u HNL kad je Suba dobia crveni je nešto što je broj jedan moje karijere i uspomena koja i dan danas budi lipe emocije. Treniranje sa seniorima u ono vrime je bila privilegija. Sve ikona do ikone. A ja mulac od 16-17 godina.

Uvik me Bog vodia korak po korak, bez preskakanja stepenica. Velebit na kaljenje pa Segesta i ulazak u drugu ligu. Sisačko Moslovačka županija kao drugi dom tada jer sam tri godine proveo tamo. Nk Moslavina u kojoj sam igrao dvoije i pol godine. Nalipši period. Fenomenalna avatura, iskustvo i prijatelji koji ostaju za cili život. Ponos da sam prvi iz NK Moslavine koji je dobio poziv u U-21 reprezentacije. Iako četiri okupljanja, nije puno, ali da nije bilo ozljede bilo bi i više.

Definitivno posli debija za Zadar, poziv za reprezentaciju je taman tu negdi. Malo ispod. Bio sam spreman konačno za HNL, ali Bog se uvik umiša, stavi veto i i pošalje te na čudne pute. Opet dvi stepenice se spusti i polusezona u Benkovcu koji sam shvatio kao zalet za novi početak..

Poziv Hr. Dragovoljca je taman to. Počelo je bezveze, završilo se najlipše. Ušli smo u HNL i odlazak u Inter Zaprešić kao pun pogodak. Sveukupno tro godine u Interu bile su nezaboravne i svaku bih opet proživio da mogu.

Nakon Intera odlazak u Ukrajnu. Zorya Lugansk. tro sezone. Da nema rata, nikad ne bih otišao od tamo. Paralimni, Nefči, Jagiellonia kao profesionalno odrađivanje ali i stvaranje prijateljstva i puno poznanstva kao nešto najvridnije iz tih dana.

Godinu dana u Osijeku većinom nervoza, ali kad se sve zbroji i oduzme vridilo je.

Domžale kao jedna od lipših atmosfera unutar kluba uz dobar nogomet i rezultat na kraju. Iskustvo i uspomene koje nosim nezaboravno.

Lokomotiva za kraj. Turbulentno na početku, kapetan u sredini i na kraju aktivni odmor godinu dana. Sređen klub, hvala na svemu trenerima, upravi i najviše suigračima.

Lacco Ameno kao romantična crtica u rubrici "nepoznato o poznatom", klub s otoka Ischia kraj Napulja. Fenomenalni ljudi. Ka dite sam otiša i neki dan opet se vratia nakon 18 godina. Sritneš iste ljude koji te na ulici prepozaju. Italija je čudo.

Uglavnom, ozljeda koju ne uspjevam rišiti već godinu dana skoro je ubila svaku volju. Dosta je tableta, injekcija i muke. Lagano doviđenja nogometu.

Hvala svima koji su mi pomogli i svima od kojih sam naučia lekciju. Zajebana rabota. Moga sam više, a moga sam i manje. Sve ima svoje. Ovako je ok. La vita e bella.

Ciao profesionalisti, vrime je za uživanje u trećim poluvremenima.

FOTO: HINA/Damir SENČAR