Govorčinović: 'Starija sam i iskusnija i ne mogu se samo zadovoljiti dolaskom na Olimpijske igre'

U međuvremenu je Anamaria Govorčinović na Svjetskom prvenstvu u kanadskom Halifaxu osvojila naslov svjetske doprvakinje na 500 metara i broncu na 1000 metara. Bio je to senzacionalan uspjeh za naš sport, naročito kada se zna kada je posljednji put u Hrvatsku došlo odličje sa svjetskih prvenstava u kajaku i kanuu (1985.) i tko ga je osvojio (Matija Ljubek). Nakon toga su porasla i očekivanja na svakom sljedećem natjecanju.

"Svakako da su te dvije medalje bile moje najveće sportsko postignuće do sada i velika motivacija za dalje. Mislim da je normalan slijed događaja da pritisak i očekivanja rastu, kako kod mene same, tako i kod svih ostalih", kaže Anamaria.

Niti ispunjena norma za Olimpijske igre u Parizu nije, zato, ni za koga bilo neko posebno iznenađenje. No, našoj kajakašici puno znači to što je nastup u Parizu osigurala skoro godinu dana prije samih Igara.

U Pariz s puno više ambicija nego u Tokio.

"Jako puno mi to znači! Cilj nam je bio uzeti normu ove godine jer nam je sada puno lakše raditi. Meni je bitno to što sada imam mirnu glavu i treninzi se mogu normalno planirati. Nema pritiska i razmišljanja o petom mjesecu iduće godine kad je sljedeća prigoda za osigurati norma. Početak listopada je označio početak priprema za iduću sezonu. Većinu vremena, kao i inače, treninzi će biti odrađeni na Jarunu. To su treninzi na vodi, u teretani, trčanje i vožnja bicikla. Studeni, veljača i ožujak bit će rezervirani za pripreme u Metkoviću. U svibnju me očekuju dva natjecanja svjetskog kupa. U lipnju će biti Europsko prvenstvo i kao vrhunac sezone - OI u Parizu."

A u Parizu će i ambicije biti puno veće negoli su bile u Tokiju.

"Što se tiče Olimpijskih igara u Tokiju, ja sam bila sretna šta sam uopće dio tog sportskog spektakla. Naravno da za OI u Parizu apetiti rastu, imam puno veća očekivanja. Starija sam i iskusnija i mislim da se ne mogu zadovoljiti samo time da sam dio spektakla."

Anamaria je članica kajak kanu kluba Matija Ljubek iz Zagreba, pa uglavnom trenira na Jarunu. Na istom mjestu trenira još puno sportašica i sportaša iz više sportova, pa se često mogu čuti prigovori zbog gužvi, preklapanja termina, lopoča i svega ostaloga što ometa trening.

"Ah da, Jarun je uglavnom na lošem glasu. Meni su jedini problem lopoči, s čime imaju problema svi veslači. Ove godine je čak bilo i dobro jer su visoke temperature došle nešto kasnije nego inače, pa lopoč nije rastao. Veslačka staza na Jarunu je jedna od najboljih na svijetu. Staza ima sve potrebne oznake koje su nam bitne pri treningu. Treninge teretane također odrađujem na Jarunu. Zaista imam sve potrebno na jednom mjestu. Dugi niz godina idem i na trening u Metković. Dolina Neretve nam je odlična za te periode godine kad smo tamo. Na zimske pripreme znamo otići na Planicu u Sloveniju kad ima snijega da malo razbijemo monotoniju zimskih treninga jer onda nema veslanja."

YDan u životu kajakaške olimpijke obilježen je treninzima uz puno odveslanih kilometara.

"Svaki moj dan je posvećen načinu života jednog sportaša. Treniram dva do tri puta dnevno. To ispadne 10 do 12 treninga tjedno. Nedjelja je rezervirana za odmor. Ujutro sam svaki dan na vodi, a popodne to bude voda i/ili teretana. Grubo rečeno, u pripremnom periodu izvan sezone natjecanja veslam oko 25 do 30 kilometara dnevno, a kad je sezona natjecanja to bude otprilike 15 do 20 km dnevno. Nastojim spavati osam sati dnevno jer mi to najbolje odgovara, a između treninga obavezno odmaram. I sve to nastojim popratiti kvalitetnom prehranom i masažom."

Anamaria trenutno uživa sve povlastice vrhunske sportašice uz potporu hrvatskih institucija. Na taj dio nema nikakvih primjedbi.

"Jako sam zadovoljna. Imam apsolutnu podršku Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatskog kajakaškog saveza i Zagrebačkog kajakaškog saveza. Financirana sam kao vrhunska sportašica u pričuvnom sastavu Hrvatske vojske, primam stipendije HOO-a i Grada Zagreba. Sponzora nemam."

Kada je riječ o financiranju treba spomenuti i cijenu Anamarijine sportske opreme.

"Kajak u kojem ja veslam košta 4.000 eura, a veslo je oko 500 eura."

Ono čime naša najbolja kajakašica nije zadovoljna je nepostojanje PR-službe u savezu i bilo kakva podrška u odnosima s medijima. To se nije promijenilo ni nakon osvajanja svjetskih odličja.

"Nažalost, tu se nije ništa promijenilo. I dalje novinari zovu mene prije, za vrijeme i nakon natjecanja, umjesto da postoji netko tko će to odraditi umjesto mene. Stvarno ne znam razlog zašto je tome tako."

Iako je pred Anamarijom još dosta natjecateljskih godina, razmišljaš već i o karijeri nakon sportske karijere. Studira sportski menadžment i željela bi jednog dana raditi u - Hrvatskom olimpijskom odboru.

"Pa da, svakako bih nakon sportske karijere željela i dalje biti dio sporta. Ne mora to nužno biti Hrvatski olimpijski odbor, ali trenutno se svakako ne vidim kao trenerica", zaključuje Anamaria Govorčinović.