Istok: Tko može ugroziti Celticse?

Dok Detroit, Washington i Charlotte razmatraju kako dodatno razmontirati svoje ionako loše ekipe kako bi imali što bolju šansu za visoki pick na draftu (pri čemu se nadamo da će svoje mjesto pod toplijim suncem od onog detroitskog naći Bojan Bogdanović), Toronto se malo kasno sjetio ući u tu utrku pa ih odlasci Siakama i Anunobyja neće dovoljno unazaditi da na kraju sezone budu na samom dnu. Brooklyn je u "nigdjezemskoj", od koje nije daleko ni Atlanta koja mora priznati poraz bekovskog projekta "Young-Murray" i odlučiti kako dalje. Kolika je vrijednost Youngovih 30 poena i 10 asistencija ako jednako toliko procuri na drugoj strani?

Igraj na NBA utakmice na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Chicago je ozbiljnija ekipa od navedenih, ali također realno nema šanse u doigravanju proći neku rundu - ako do doigravanja dođe. DeRozan, LaVine, Vučević i ekipa su već dovoljno dugo zajedno da znamo kako stvar ne funkcionira, u odnosu na očekivanja (i uloženi novac). Ozljeda LaVinea je udarac za Bullse prvenstveno jer ga sad ne mogu razmijeniti, no s vedrije strane otvara više prostora Cobyju Whiteu koji je među svijetlim točkama Donovanove ekipe. S obzirom na konkurenciju, Bullsi će se vjerojatno dogurati do play-ina, gdje će teško dalje jer su iznad njih bolje i kvalitetnije ekipe. Veće je pitanje - što će jedna od najvećih i najpopularnijih NBA franšiza učiniti kako bi opet postala konkurentna?

Slijede ekipe koje imaju šanse - barem male - dogurati do finala konferencije, od one s najmanjim izgledima do prvog favorita.

8. Orlando 27-23

U ovom je društvu teško staviti Orlando iznad osmog mjesta, no Banchero i društvo igraju odličnu košarku. Uz relativno težak raspored i raznorazne ozljede drže se na pozitivnom omjeru. Igraju jako dobru obranu (5. po obrambenom rejtingu), što je uvijek recept za uspjeh u doigravanju. Nakon nagrade za novaka godine, Paolo Banchero napravio je novi iskorak i zasluženo su ga treneri odabrali za All-Star utakmicu. Franz Wagner također igra odličnu košarku, pomaže i brat Moritz, a Suggs, Anthony, Carter Jr., Fultz, Harris, Ingles i društvo upotpunjavaju fino posloženu ekipu. Prvo doigravanje bit će prvenstveno škola za ovaj Magic, no to ne znači da neće biti tvrd orah protivniku - ovisno koga "zakače".

7. Indiana 28-23

U jakoj konkurenciji i usprkos ozljedi Tyresea Haliburtona, Pacersi predvode ligu u napadačkom rejtingu. Gledajući Indianin roster i imajući u vidu da u sastavu nemaju superzvijezdu kalibra Jokić-Giannis-Dončić-Embiid, to pokazuje koliko je dobro ova ekipa kliknula i pronašla kemiju koja konačni proizvod čini većim od "zbroja dijelova". Taj podatak svjedoči i koliko je Haliburton dobar, a što je ujedno i jedan od Indianinih problema - usprkos prilično dugačkoj klupi, Pacersi "umiru" u minutama bez Haliburtona.

Jasno, još veći problem je porozna obrana, što zasigurno frustrira Ricka Carlislea, no očito ovaj roster ne može puno bolje. Naravno, "x faktor" u ocjeni realnih mogućnosti Indiane je Pascal Siakam. Njegov dolazak zasigurno podiže plafon ove ekipe, a pitanje je - koliko? Može li ta Indiana biti faktor u doigravanju? Pacersi su pokazali tijekom In-Season Tournamenta da mogu biti opasna ekipa, ali su ih iskusniji Lakersi u finalu razmontirali. Istok nije prejak - osim Bostona - i stoga je otvoren put onoj ekipi koja u pravom trenutku pronađe pravu formu. Može li to biti Indiana? Može, ali u doigravanju bih se ipak kladio na one koji igraju obranu. A to nije Indiana.

6. Cleveland 32-16

Naravno, da play-off počinje sutra, ovo bi bilo prenisko mjesto za Cavalierse koji igraju ponajbolju košarku u ligi, ne samo na Istoku. Štoviše, od 16. prosinca imaju najbolji omjer u ligi (19-4). Zanimljivo je kako su proigrali baš kada su im se ozlijedili Garland i Mobley - slučajno ili ne? Sada su skoro kompletni, i na papiru, trebali bi biti još jači.

Zašto onda tako niska pozicija? Zato što su momčadi iznad njih pokazale više u dosadašnjim doigravanjima. Cavsi su toliko razočarali lani protiv Knicksa da je teško izbrisati tu seriju iz sjećanja - Cleveland je tek jednom u pet utakmica prešao 100 poena. Knicksi su ih nadjačali u onome što je inače forte Clevelanda: obrana, snaga, visina ispod koša.

Što se od tada promijenilo? Doveli su Strusa koji je u Miamiju dokazao da može biti učinkovit u doigravanju... Je li to dovoljno? Mogu li ovoga puta Mitchell i Garland biti konzistentniji kada protivnik prilagodi svoju igru Clevelandu? Mogu li Mobley i Allen ovoga puta dominirati pod košem kao što bi bilo za očekivati? I mogu li LeVert, Strus, Niang, Okoro i Wade pogoditi dovoljno trica da se malo otvori reket za Mitchella i Garlanda pored šuterski neopasnih Allena i Mobleyja?

Obrana je na razini koja je potrebna. Hoće li isto vrijediti za napad kada dođu obrane poput lanjskih Knicksa?

5. New York 32-18

Puno je sličnosti s Clevelandom - tvrda obrana (6.), izvanredan, ali relativno nizak bek (Mitchell-Brunson), čvrsti i jaki frajeri pod košem. Rukovodstvo i navijači Knicksa nadaju se da je dolazak OG Anunobyja važan korak prema samom vrhu, i početni rezultati im daju za pravo. Knicksi igraju pobjedničku košarku, imaju četvrti najbolji "net-rating" u ligi, odličan obrambeni i najbolji napadački skok, izvrsni su u neizvjesnim završnicama te su u top 10 i obrambeno i napadački, što je uvijek odličan znak uoči doigravanja.

Dva su otvorena pitanja - kada će se i u kakvom stanju vratiti Randle (ne bi smio biti upitan za play-off) i tko će uz Brunsona biti napadačka opcija kada se sve "stisne" u doigravanju? Anunoby, uz sve svoje vrline, nije igrač za 1 na 1. Randle je previše puta razočarao kada je bilo važno da bi se na njega čovjek oslonio. Tko je onda taj? Mogu li ga Knicksi dovesti prije roka za razmjenu igrača? To može biti ključna razlika između polufinala i finala konferencije...

4. Miami 26-24

Naravno, Miami je ovako visoko pozicioniran na temelju prijašnjih zasluga i poštovanja prema svemu što su Erik Spoelstra, Jimmy Butler, Bam Adebayo i društvo ostvarili proteklih godina u doigravanju. Prema onome što smo vidjeli ove godine, Miami jedva da je u društvu ovih ekipa koje mogu razmišljati o nekom uspjehu u doigravanju, no dovoljno su puta pokazali da ih prema tomu ne treba suditi.

Obrana je još i pristojna, ali napad je kritičan. Spoelstra je suočen s teškim odlukama, gdje ozbiljnu minutažu moraju imati Herro i Robinson jer im nedostaje šuta, ali s njima dakako pati obrana. Rješenje je trebao biti Terry Rozier, no za sada napadački nije na razini koju Miami nasušno treba.

Spoelstra je jedan od najboljih trenera lige proteklih 20 godina, i velika je prednost Miamija kada dođu do doigravanja. No, trebat će mu dosta čarolije da ovakav roster još jednom dovuče do finala jer drugi ipak izgledaju gladnije, a svakako kvalitetom i talentom bogatije. Ali opet, ne bi bilo prvi puta da "Heat Culture" pronađe način...

3. Philadelphia 30-19

Kod Sixersa i njihovih šansi treba staviti jednu ogromnu zvjezdicu, ispod koje piše - što će biti s Joelom Embiidom? Aktualni MVP igrao je još bolje nego prošle godine, a momčad je - osvježena novim trenerskim glasom u svlačionici i lišena tereta Jamesa Hardena - prodisala te u Maxeyju dobila drugu zvijezdu uz briljantnog Kamerunca.

No, Embiidova ozljeda meniskusa zaustavila je te pozitivne nove vjetrove u Philadelphiji. Hoće li se vratiti ove sezone? Ako da, hoće li biti 100 posto? Isplati li se uopće riskirati s koljenom?

76ersi su, naravno, bez Embiida samo prolaznici u doigravanju, premda će se truditi i takvi pokvariti nekome račune. No, s druge strane, s Embiidom su moćni i opasni jer je čovjek - nezaustavljiv. Još to nije dokazao u doigravanju, posebno ne u završnicama najvažnijih utakmica, ali kada netko u sezoni zabije više koševa nego što je odigrao minuta - zaslužuje maksimalno poštovanje. Stoga je i ova treća pozicija upravo to - poštovanje prema Embiidu i mogućnosti da se vrati ove sezone.

2. Milwaukee 33-17

Za kraj su ostala dva favorita, od kojih je jedan ipak pokazao puno više od drugoga. Rukovodstvo Bucksa donijelo je niz neočekivanih i prilično riskantnih odluka te su sada sve žetone stavili na - Doca Riversa.

Ako ga volite, onda je to trener sa šampionskim iskustvom (titula 2008. godine, još jedno finale), čovjek s više pobjeda od svih aktualnih trenera osim Gregga Popovicha.

Naravno, to je ujedno i Doc Rivers čije ekipe imaju učinak od 16-33 kada imaju tri pobjede u play-off seriji, koji je tri puta ispustio vodstvo od 3-1, pet s vodstvom od 3-2, jedno od 2-0 i četiri puta sedmu utakmicu kod kuće (pet puta ako računate i bubble u Orlandu).

Nakon kolapsa protiv Miamija u doigravanju, Bucksi su dali otkaz Mikeu Budenholzeru koji im je donio titulu 2021. godine i s kojim su imali omjer 271-120, a u četiri od pet sezona upisali su više od 51 pobjede. Iako je Bud imao nekoliko loših odluka tijekom te serije, u kojoj je nekoliko utakmica odigrao bez Giannisa, jesu li Bucksi (a i Giannis, koji je tada kritizirao trenerske odluke) olako i prebrzo donijeli odluku o smjeni trenera koji je bio iznimno uspješan?

Potom su odlučili da im je za iskorak potreban Damian Lillard, briljantan ofenzivni igrač koji, ujedno, nije ni sjena Jruea Holidaya na drugoj strani terena. I onda su, potpuno iznenađujuće, usred sezone smijenili Adriana Griffina - sa sasvim korektnim omjerom, premda bez impresivne igre - kako bi postavili spomenutog Riversa. Dakle, ekipa koju jedino zanima play-off i koja je Budenholzeru zamjerala nedostatak trenerskih prilagodbi dovela je trenera koji je proteklih 15 godina najpoznatiji po manjku prilagodbi i neuspjesima u play-offu.

Gdje su sada Bucksi? Imali su četvrti najlakši raspored do sada, a obrana im je kriminalna - 19. u ligi. Da, napad je pri samom vrhu, čemu su se i nadali kada su doveli Lillarda, ali sveukupno su rijetko kada impresionirali. Jedna uvjerljiva pobjeda protiv Bostona, pobjede protiv lanjskog krvnika Miamija i tri pobjede protiv Knicksa najbolje su iz CV-a Bucksa ove sezone, što i nije puno za skupu momčad s jednim od najboljih košarkaša na svijetu i vrhunskim partnerom u liku i djela Damea Lillarda.

Što može Milwaukee? Postoje trenutci kada Giannis izgleda nezaustavljivo, kada Lillarda ide šut i zabija nemoguće u "njegovom vremenu", kada Middleton ne izgleda kao da igra na jednoj nozi, kada Portis diže publiku na noge, kada Lopez pogađa trice. No, dobar dio vremena Bucksi ne izgledaju baš tako, već kao propusna i pomalo spora ekipa koja nije posve kliknula. Hoće li to Rivers promijeniti? Ne bih se kladio, ali su Bucksi najbolja šansa ako tražite odgovor na pitanje iz naslova.

1. Boston 38-12

Celticsi su, uz sve svoje slabosti, apsolutni favorit Istoka. Imaju najtalentiraniju petorku u ligi, a kada im dodate Horforda, to je šest igrača koji su bili, jesu ili će biti All-Star igrači. Najbolji igrači ulaze im u najbolje godine, u rotaciji nemaju neiskusnih igrača te su već ozbiljno testirani u play-offu.

Imaju obrambeno najbolji bekovski par u ligi u Whiteu i Holidayu, treću najbolju obranu i drugi najbolji napad lige. U odnosu na prošlu sezonu jači su za Porzingisa i Holidaya te su uistinu dobro posložena i izbalansirana ekipa u kojoj svi razumiju i prihvaćaju svoje role. Omjer jasno pokazuje da ove sezone igraju najbolju košarku, neovisno o nekoliko pamtljivih poraza koji su pokazali da ni Celticsi nisu savršeni, daleko od toga.

Pitanja? Ima ih. Hoće li Porzingis biti zdrav kada bude važno? Tko će uz Tatuma biti taj koji kreira sam svoj šut kada obrane zavrnu rukave u play-offu? Može li Brown smanjiti broj izgubljenih lopti u važnim utakmicama? Što je Celticsima alternativa kada stanu trice kojih šutiraju bezobrazno puno? Hoće li Tatum moći napraviti skok od "superstara" do "supersuperstara", što u doigravanju nekad trebate od svog najboljeg igrača?

I najvažnije od svih - može li Joe Mazzulla u ključnim trenucima nadmudriti Spoelstru, Riversa, Thibodeaua, Nursea ili Carlislea, trenere s (puno) više play-off iskustva (i uspjeha)? Mlad je i griješio je, no kemija ekipe pokazuje da vjeruju u njega i da ima trenersku žicu.

Mazzulla je najkritičnija točka ovog Bostona, ali po svemu do sada prikazanome - Celticsi su najbolja momčad na Istoku i u završni dio sezone ulaze kao favoriti za NBA finale. No, put do 18. titule bit će težak, posebno kada u računicu dodamo "teškaše" sa Zapada.

Analizu Zapadne konferencije donosimo u srijedu.

FOTO: EPA/CJ GUNTHER