Zapad: Koji 'teškaš' će preživjeti tri brutalne runde?

Analiza Istočne konferencije bila je samo uvod u puno zanimljiviji pogled prema Zapadu gdje samo tri momčadi ne gaje nikakve ambicije po pitanju play-offa, pri čemu je Memphis u toj kategoriji samo zbog ozljeda. Drugim riječima, samo San Antonio i Portland su u procesu stvaranja ekipa, a svi ostali su, u najmanju ruku, konkurentni.

Igraj na utakmice NBA lige na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Navijači Spursi morat će biti strpljivi, jer na svaki spektakularan potez Wembanyame dočekaju jednu izgubljenu loptu Sochana. Iako imaju financijsku fleksibilnost i brdo pickova, Buford i Popovich nisu željeli mladu ekipu oplemeniti s ponekim veteranom te, po svemu sudeći, žele još dvije ili tri godine birati visoko na draftu i onda sagraditi ekipu oko Francuza koji je u svojoj rookie sezoni sve ono što se od njega i očekivalo.

Trail Blazerse također čekaju brojne odluke i još nekoliko draftova prije nego postanu konkurentni, a dok čekaju novu sezonu i mole za zdravlje svojih igrača, Grizliji razvijaju mlade igrače od kojih su neki bolji od očekivanja (GG Jackson, Vince Williams Jr...).

Utah i Houston nadmašili su očekivanja - Will Hardy i Ime Udoka su vjerojatno i predobro odradili svoj posao ove godine iz perspektive svojih nadređenih, jer bi zasigurno oba kluba radije završila u "lutriji" nego na 10. mjestu Zapadne konferencije. Možda će tako na kraju i biti, ali za navijače tih ekipa lijepo je gledati kvalitetnu košarku koju igraju Markkanen, Şengün i njihovi suigrači. Hardyju bi trebalo dati nagradu za trenera godine samo zato što je uspio uvjeriti Jordana Clarksona da se lopta smije dodati i suigračima.

No, za potrebe ovog teksta, Houston i Utah ipak nisu u krugu momčadi koje se mogu nadati uspjehu u doigravanju, premda nije isključeno da do njega dođu - posebno Jazzeri.

10. New Orleans 29-21

Zar nemate dojam kao da im nešto nedostaje? Na papiru, New Orleans je jaka ekipa, i svako malo imaju razdoblje od nekoliko utakmica kada tako odigraju. Zion, Ingram, McCollum, Valančiunas, Murphy, Jones, Hawkins - na papiru djeluje dobro, vrlo dobro.

No, koliko često vas impresioniraju kada je velika utakmica? Posljednjih deset utakmica dosta govori o Pelikanima - pobjede protiv Toronta, San Antonija, Houstona, Utah i Charlotte. Porazi od Bostona, Milwaukeeja, Oklahome, Phoenixa i Dallasa. Pobjeđuju slabije, muče se s jačima, premda imaju i takvih pobjeda. Analizirajući statistiku, solidnu obranu (8.) prati osrednji napad (12.), pokazujući blagu nadprosječnost New Orleansa, no više od toga otkriva 28. mjesto u "clutch" minutama, u društvu najgorih ekipa u ligi - Detroit, Washington, San Antonio. Je li to ono što nedostaje New Orleansu? Igrač pobjednik i općenito pobjednički gen? Onaj brutalno loš nastup protiv Lakersa u polufinalu IST-a u Las Vegasu možda najbolje pokazuje da New Orleans, usprkos talentiranoj ekipi, nije spreman za bliješteća svjetla doigravanja.

9. Golden State 22-25

Kako ih je išlo u najboljim danima, tako ih ove godine prate uglavnom loše vijesti. Smrt omiljenog Dejana Milojevića sigurno je obilježila sezonu, pa kad tomu dodate suspenzije i probleme s Greenom, izgubljenu formu Klaya Thompsona i Andrewa Wigginsa te nekoliko nevjerojatnih poraza u zadnjim minutama i sekundama - kao da je sva pozitiva nestala iz ekipe koja je obilježila posljednjih deset godina u NBA ligi.

Je li sve izgubljeno? Koliko god možda zvučalo kontra onoga što smo vidjeli na parketu, ne treba otpisati Warriorse. I dalje imaju trofejnog i vrhunskog trenera; Curry još uvijek igra vrhunsku košarku; povratak Greena ustabilio je ekipu; Dario Šarić i Brandin Podziemski donijeli su novu energiju i jako se dobro uklopili. Najvažnije, Jonathan Kuminga napravio je ozbiljan iskorak te je iznimne fizičke potencijale počeo nadograđivati razumijevanjem igre. Uz izgledan relativno skori povratak Chrisa Paula, Warriorsi imaju ozbiljnu petorku i bolju klupu nego proteklih godina, uz šampionski "know-how" te Curryjevu "gravitacijsku silu" kao temelj te lijepe košarke koja im je donijela puno uspjeha. Mogu li vratiti ili Klaya ili Wigginsa "iz mrtvih"? Obojica su dramatično lošija nego proteklih sezona (posebno šuterski), a treba im barem jedan od njih kako bi rasteretio Curryja.

Muče se (imali su i najteži raspored do sada), ali šampione otpišite na vlastiti rizik.

8. Los Angeles Lakers 27-25

Možda i najteža momčad za procjenu. Dobiju Boston u gostima bez LeBrona i Davisa. Izgube kompletni od Houstona, bez Davisa od Atlante. Dobili su zadnja dva susreta Oklahomu, dobili su Clipperse usred pobjedničkog niza, a gubili su od Chicaga, Memphisa ili Utah. Osvojili su prvi NBA kup, a izgubili od San Antonio Spursa. Ako se kladite na utakmicu Lakersa, sretno.

Sasvim je jasno da, kada su potpuno fokusirani, spremni i zdravi, Lakersi u jednoj utakmici predstavljaju problem. Davis igra najbolju košarku karijere, i Lakersi su konačno tomu prilagodili i svoju igru te igraju kroz njega slično kao Denver kroz Jokića. LeBron više nije najbolji igrač na svijetu, ali je - LeBron. Sve je vidio, sve zna, može izmanipulirati svaku obranu, zabiti, asistirati i još uvijek izaziva respekt (ili strah?) kod protivnika i sudaca. Gušt je pobijediti Lakerse, osjetili su to lani Nuggetsi, ali su osjetili i koliko je to teško. Naizgled laganih 4-0 bilo je sve samo ne lagano za kasnije prvake.

Hoće li mijenjati što prije roka za razmjenu igrača? Lani su pogodili "u sridu", mogu li opet? Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se odreći D'Angela Russella koji se, eto, sjetio proigrati baš sad kad bi ga Lakersi možda razmijenili. Što drugo mogu učiniti da bi osjetnije ojačali ekipu?

Lakersi su jaki. Činjenica da su na ovoj listi tek osmi svjedoči više o ekipama koje su, trenutno, ispred njih.

7. Dallas 28-23

Dallas ofenzivno nije tako dobar kako bi se možda očekivalo uoči sezone, ali nije ni obrambeno tako porozan kao lani. Jason Kidd uspio je pronaći obrambeni stil koji može proći s kadrom koji ima, i u većem broju utakmica Mavericksi prežive to što su manji i niži od većine ekipe.

Preživljavanje, naravno, prvenstveno mogu zahvaliti činjenici što u momčadi imaju Luku Dončića. Briljantni Slovenac riješio se jedne mane - popravio je lani groznu igru u obrani do razine "može proći" - pa je sada ostalo samo neprestano "cviljenje" sucima koje, osim što je iritantno, ne pridonosi "boljem suđenju" i često rezultira kontrama protivnika.

Tako da to ostaje cijena onome što Dončić donosi u napadu, a to je - sve. Dončić igra na nevjerojatnoj razini, vidi cijeli teren i može odigrati svako dodavanje - pa i ona koje mi smrtnici ne vidimo ni na televiziji. Pogađa izvana, trpa s poludistance, izgura manje, a pretrči sporije od sebe. Sve to radi u nekoj svojoj brzini, i koliko god ta brzina djelovala sporije od većine NBA igrača - ne može ga nitko čuvati. Što je najbolje, uvijek odigra točno ono što treba, pa je tako namještao suigračima odlične otvorene šuteve čak i dok je protiv Atlante zabijao za povijest. Svatko drugi išao bi na 80, Dončić je napravio ono što mu je i bogomdano i što je putem naučio - odigrati pravi potez za ekipu.

Dallas je oko Dončića složio najbolje što je mogao i znao u ograničenim okolnostima po pitanju financija. Dereck Lively II je idealan centar za Luku, a Hardaway, Jones Jr., Exum, Green, Williams i Hardy su tu da iskoriste potpuni fokus svakog protivnika na Dončića. Pogoditi otvorenu tricu ili iskoristiti situacije 4 na 3 ili 3 na 2, i Mavsi to uglavnom rade dobro.

Naravno, netko u tom nabrajanju nedostaje. Kyrie Irving doveden je kao partner Dončiću, kao netko tko će povući dok je Luka na klupi i kao netko tko će rasteretiti Luku u završnicama, da ne mora sve sam. I Kyrie se u tu ulogu sjajno uklopio, igra odličnu košarku i ne donosi probleme izvan terena što mu je bio problem na prethodnim stanicama.

Problemi? Kyrie i Luka još nisu našli idealnu kemiju, premda su na dobrom putu jer izgledaju bolje nego lani. Veći je izazov - mogu li se othrvati većim i snažnijim ekipama na Zapadu? Skakački su loša ekipa, na gotovo svakoj poziciji su manji od protivnika. U napadu to nije problem, no u obrani jest.

Dončić i Kyrie sposobni su imati "izvantjelesna iskustva" i donijeti nekoliko pobjeda samo na temelju svog izvanrednog talenta. Mogu li to učiniti tri puta na ovako jakom Zapadu? To će biti baš teško...

6. Sacramento 29-20

Sjajni navijači Sacramenta dugo su čekali momčad s kojom se opet mogu nadati uspjesima s početka ovog stoljeća. Razmjena Haliburton-Sabonis jedan je od najboljih primjera "win-win" u povijesti lige jer su i Indiana i Sacramento dobili točno ono što su trebali.

Nažalost po Kraljeve (i ne samo njih), samo jedna momčad može biti NBA prvak. Iako je ovaj Sacramento fino posložena momčad, nedostaje im onaj top igrač koji radi razliku u dvobojima najboljih momčad. Iako su vjerojatno nepravedno zakinuti za barem jednog igrača na All-Star utakmici (Fox ima jednako kvalitetnu, ali puno uspješniju sezonu od Curryja, a Sabonis čini više za momčad od Townsa), sama činjenica da su uz New Orleans jedina momčad na ovom popisu bez All-Star igrača svjedoči da nemaju jednog od 10-15 najboljih igrača u ligi, što je u pravilu potrebno za veći uspjeh u doigravanju.

Sjajna lanjska serija protiv Golden Statea pokazala je očigledan napredak Kraljeva, no s obzirom na to da u rosteru nisu puno mijenjali - jesu li imali dovoljno prostora za napredak unutar ekipe? Popravili su obranu u odnosu na prošlu godinu, ali je napad - najbolji u ligi prošle sezone - napravio značajan korak unazad (14.). Odlična su šuterska ekipa, nesebični su i uigrani, u Foxu imaju odličnog "closera", u Sabonisu "Jokića za siromašne" - što nije uvreda već kompliment sjajnom Litavcu.

Zapad je surov. Kraljevi su odlični, ali za proći barem jednu rundu morat će, vjerojatno, dobiti ekipu koja je jača od prošlogodišnjih Warriorsa. Jesu li za to spremni?

5. Oklahoma City 35-16

Sam Presti vjerojatno je najbolji GM u ligi, i napravio je impresivan posao gradeći iznova Oklahomu, a da je pritom samo dvije sezone provela pri dnu. Presti je, zapravo, napravio možda i predobar posao jer je Thunder prerano postao tako dobar - stoga i golema zaliha izbora na draftu nije baš toliko vrijedna koliko bi bila da je OKC malo slabiji.

No, sigurno se nitko u Oklahoma Cityju na to neće žaliti. Još lani je Thunder bio 10. na Zapadu, a sada su na samom vrhu. Nevjerojatan je taj skok, ali OKC je sve zaslužio svojim igrama i radom. Razmjena Paula Georgea u LA Clipperse pokazala se pravom krađom (iako George igra odlično u Clippersima) - Thunder je dobio superzvijezdu u Gilgeous-Alexanderu i još pet pickova (i dvije izmjene pickova), od kojih je jedan pretvoren u sjajnog Jalena Williamsa). Thunder je dobio jednog od najboljih igrača u ligi (i to mladog) i jednog kvalitetnog startera, lako moguće budućeg All-Stara, i još ima tri izbora prve runde.

Tko ih je pratio od početka sezone vidio je ozbiljnu momčad koja je napravila veliki iskorak. Gilgeous-Alexander nastavio je uzlaznom putanjom (a već je lani bio u prvoj All-NBA ekipi), Jalen Williams dramatično je napredovao, a praktični rookie Chet Holmgren pokazuje se izvanrednim igračem. Iako Wembanyama ima nešto bolje ukupne brojke, Holmgren igra važnije utakmice, bolje šutira i doprinosi pobjedničkoj ekipi pa stoga neće biti nepravedno ako/kada osvoji nagradu za novaka godine. Drugim riječima, OKC već sada ima "veliku trojku" i ostatak društva na Zapadu jako dobro razumije ono što je Steve Kerr rekao nakon prve međusobne utakmice: "Ovi dečki dolaze; svi to osjećaju. Chet igra na visokoj razini i dao im je novu dimenziju. Imaju puno talenta, iznimno su dobro vođeni i znamo da će biti ozbiljan faktor već ove godine."

No, hoće li se uspjeh iz prvog dijela sezone preslikati u play-off, koji je ipak druga priča? U prošlosti smo naučili da i najtalentiranijim ekipama treba nekoliko godina neuspjeha da bi iskoračili u doigravanju. SGA je idealan igrač za play-off - sjajan je s poludistance, može izboriti dosta prekršaja, a precizan je s linije slobodnih bacanja. Uz Celticse su jedina momčad koja je u top 5 u napadačkom i obrambenom rejtingu, što je najbolji pokazatelj kvalitetne igre OKC-a ove sezone.

Trenutno im je najveći minus obrambeni skok (29. u ligi), što je logično s obzirom na to da u rotaciji nemaju klasičnog centra. Najbliže tomu je Holmgren koji visinom ne može u potpunosti kompenzirati manjak mase kada se suoči sa snažnijim igračima. Želi li Presti već ove godine ozbiljnije zaprijetiti jokićima, davisima, townsima i sabonisima zapadne konferencije, mogao bi prije razmjene igrača dovesti malo više mišića i centimetara pod koš, no pitanje je želi li dirati u kemiju koju Thunder ima ili pustiti da se momčad dalje "organski" razvija što je sjajno činila do sada, a prostor pod košem kasnije nadopunjavati kroz draft ili slobodne igrače.

Ovaj Thunder bit će opasan svakome, ali preslab je pod košem da bi zaprijetio najboljima.

4. Phoenix 30-21

Je li Bradley Beal jezičac na vagi koji je lani nedostajao Sunsima? To je ono na što se kladio novi vlasnik Matt Ishbia kada je sjajnom dvojcu Durant-Booker pridružio Beala i sve žetone stavio na osvajanje naslova u narednih nekoliko godina.

Rezultati na terenu su, za sada, neuvjerljivi, no Phoenix većinu godine nije mogao računati na svu trojicu zvijezda pa je teško dati preciznu ocjenu. Sada, kada su konačno kompletirani, počinju izgledati prilično dobro i opasno. S takvom trojicom igrača u napadu, Phoenix će i u doigravanju doći do dobrih šuteva jer su sva trojica majstori poludistance. Durant šutira kao u najboljim danima (46,1 posto za tricu?!), Booker igra briljantnu košarku, a Beal za sada igra toplo-hladno. Moguće je da je snažniji Nurkić za doigravanje obrambeno bolja varijanta za Sunse od lakšeg Aytona, a Grayson Allen puno je bolja oklada za pogoditi otvorene trice od svih opcija koje su imali lani.

Uspjeh Sunsa ovisit će o obrani, gdje su korektni, ali ne na razini drugih moćnih momčadi sa Zapada. Lani nisu mogli staviti soli na rep Jokiću - je li Nurkić igrač koji tu može napraviti ključnu razliku? Teško. I iako su Durant i posebno Booker igrali sjajno, Denver je na kraju zasluženo slavio s 4-2, uz tri prilično uvjerljive pobjede.

Phoenix je s Bealom, Nurkićem i Allenom drugačija ekipa, no je li obrambeno bolja nego lani? Kada u okršaj uđete s Durantom i Bookerom kao glavnim oružjima, imate dobru šansu, no dojam je da tri momčad iznad Phoenixa imaju više toga za ponuditi.

3. Minnesota 35-16

Kada su čelnici Minnesote odlučili budućnost franšize uložiti na Rudyja Goberta, vjerovali su u dvije stvari - da Gobert i Towns mogu funkcionirati zajedno i da je Anthony Edwards sposoban u ranoj fazi karijere biti TAJ. Onaj koji odlučuje utakmice i stvara razliku kada se lomi rezultat.

Bio je to veliki rizik jer su Timberwolvesi imali komotnu situaciju, s dva stožerna igrača (Edwards i Towns) koji su dovoljno mladi da ih mogu čekati još nekoliko godina. No, Minnesota nije htjela čekati, i financijski teret aktualne ekipe znači da u klubu idu na sve ili ništa.

Mogu li dobiti sve?

Za početak, čini se da su pogodili u ona dva ključna aspekta razmjene za Goberta - usprkos povremenim teškoćama, Gobert i Towns funkcioniraju zajedno, štoviše, Towns je sve češće asistent za Rudyja. Ne mora se posebno govoriti koliko je Gobert učinio za obranu Minnesote te predvođeni Francuzom Wolvesi imaju (uvjerljivo) najbolju obranu lige. To je golem prvi korak prema uspjehu.

Napadački se muče (19. u ligi) jer pored Edwardsa i Townsa nemaju neke sjajne napadačke opcije, no uglavnom "proizvedu" dovoljno za pobjede uz tu sjajnu obranu. Mogu li povući još neki potez prije roka za razmjenu igrača, dovesti nekog strijelca koji bi im s klupe popunio praznine dok Edwards odmara?

Edwards, uz sve svoje vrline, nije Kobe Bryant (barem ne još) ili igrač takve razine da bi sam iznio posljednjih pet minuta tijesne utakmice. Pogodio je puno važnih šuteva, ali ih je puno i promašio, pri čemu je neke teške šuteve uzimao jer nije imao boljih rješenja, a neke jer je još mlad i zaigran. Towns će morati preuzeti više odgovornosti uz njega, a uz veterane Conleyja i Andersona još će neke važne šuteve trebati pogađati McDaniels, Reid i Alexander-Walker. Wolvesi su vrlo snažni i blizu, no dojam je da im još malo nedostaje za sami vrh.

2. Los Angeles Clippers 34-15

Korak po korak, pobjedu po pobjedu, LA Clippersi stigli su do prvog mjesta Zapadne konferencije, što se čini nevjerojatnim nakon osrednjeg starta i potom groznog početka "Hardenove ere". No, nakon porođajnih muka pri uklapanju još jednog budućeg člana Kuće slavnih u momčad koja ih je već imala trojicu, Clippersi ne samo da su proigrali već imaju impresivnih 26-5 od 30. studenoga.

Iako je bilo puno kritičara tog tradea za Hardena, dolazak Bradonje pokazao se odličnim potezom jer je rasteretio Leonarda i Georgea tih "playmakerskih" dužnosti te im dao novu dimenziju u napadu. Više lakih koševa, više otvorenih šuteva, više energije za obranu u kojoj su Kawhi i PG13 još uvijek vjerojatno najbolji par krila u ligi. Najvažnije, svi su zdravi, ne propuštaju utakmice i kroz to su uspjeli pronaći kemiju i kontinuitet što im je proteklih sezona nasušno nedostajalo.

Kawhi igra kao u najboljim danima, što znači da je među najboljim igračima u ligi. George odlično odrađuje rolu "Robina", Harden sve povezuje, a dobre minute daju im Powell i Mann. Tri relativno slična centra - Zubac, Theis i Plumlee - daju im dovoljno snage i visine pod košem, a Westbrook - iako i dalje vrlo nekonzistentan - donosi dobru energiju s klupe te je korisniji nego kao starter.

Pokazali su u nekoliko navrata da mogu dobro stisnuti u obrani kada žele - nedavno su protiv kompletnih Celticsa u Bostonu zadržali domaćine na 60 poena nakon tri četvrtine. S druge strane, u posljednjih 15 utakmica, imaju najbolji napad u ligi.

Čini se da se Clippersima, konačno, sve posložilo. Sada im preostaje moliti se dobrom zdravlju (što ionako vrijedi za svaku momčad) i onda u doigravanju imaju najbolju priliku do sada pokazati da ova skupocjeno složena ekipa može otići do kraja. Imaju kvalitetu za to, ali i visoke prepreke, uključujući:

1. Denver 35-16

Nakon osvojenog prvog prstena, razumljivo je da Denver "šeće" u nekim utakmicama, što ovako konkurentna liga zna kazniti. Kao što je Jamal Murray nedavno rekao, "ne možemo čekati da ubacimo u višu brzinu" - niti su Nuggetsi tako dobri da si to mogu dopustiti, niti su protivnici slabi.

No, kada su "uključeni" i u najvišoj brzini, Nuggetsi moraju biti prvi favoriti dok netko ne dokaže drugačije.

Imaju i dalje najbolju petorku u ligi, koja dugo igra zajedno, poznaje se u dušu te je lani konačno dokazala da može otići do kraja što ih je napunilo samopouzdanjem.

Tih prvih pet ima sve - imaju najboljeg košarkaša na svijetu u Jokiću, čovjeka koji otključava svaku obranu te vas može pobijediti i s 40 koševa i s 15 asistencija, ili najčešće, s oboje od toga. Imaju savršenog partnera Jokiću u Murrayu koji može kreirati svoj šut, a s Jokerom odigrati nezaustavljivi pick-and-roll. Imaju kvalitetnog šutera u Porteru, vrhunskog "3 and D" igrača u Caldwell-Popeu i univerzalca u Gordonu, koji ne treba puno šuteva, ali može kazniti svaku situaciju gdje na njemu pokušate sakriti svog slabijeg obrambenog igrača.

U odnosu na prošlu godinu, slabiji su za Browna i Greena koji su im dali odlične minute u doigravanju. Dio toga pokrit će Reggie Jackson, dio toga Christian Brown, hoće li nešto i Peyton Watson? Klupa im je slabost, i teško žive minute bez Jokića, no prvih pet je toliko moćno i dobro da to najčešće nije nenadoknadiv problem.

Ni najboljima nije lako ponoviti naslov. Peterostruki prvak Tim Duncan nije to uspio niti jednom. LeBronu je uspjelo samo jednom, i to za dlaku. Niste jednako gladni, protivnici jesu. Malo se zasitite, malo se opustite, malo ste manje fokusirani i spremni na žrtvu.

No, isto tako, šampionske ekipe vrlo je teško pobijediti jer znaju što je potrebno i kako se dolazi do kraja. Put do naslova ide kroz Denver i kroz Jokića, pa tek kad riješe tu prepreku, ostali teškaši sa Zapada mogu sanjati o podizanju trofeja...

FOTO: EPA/JOHN G. MABANGLO