Svetlana Ilić vratila se u hrvatsku odbojku s novim idejama za veliki uzlet

Cecin je povratak vezan uz jednu odličnu ideju koja se u Hrvatskom odbojkaškom savezu već provlači određeno vrijeme i koja je sada konačno došla do realizacije. No, prije svega, kratki podsjetnik, ako je to uopće moguće izreći kratko, o njezinom odbojkaškom putu.

Igraj na odbojkaške utakm ice na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

"Nakon 30 godina ponovno sam u Hrvatskoj. Došla sam s 14 godina iz Modriče u Rijeku, pod patronatom Pere Božića, one tada velike Rijeke koja je igrala derbije s Mladosti. Igrala sam najčešće na poziciji primačice-pucačice, iako bih po potrebi uskakala i kao organizatorica igre. Igrala sam dugo, do 38 godine, u Srbiji, Italiji, Rusiji i Belgiji. Odmah nakon završetka igračke karijere, u Belgiji, uskočila sam u trenerske vode za što sam se do tada već polako pripremala. Četiri godine prije bila sam pomoćnica izborniku belgijske reprezentacije, koji mi je tada bio trener u klubu. On me na neki način usmjerio u taj posao, jer je odbojka moj život i znala sam da ću ostati u tom okruženju i nakon aktivne igračke karijere. Kasnije je stigla, 2009. ponuda Vollero Zuricha da postanem tamo trenerica, a to je nešto što se ne odbija, pa sam se iz Belgije preselila u Švicarsku. Bila sam četiri godine i izbornica švicarske reprezentacije. Dvije godine sam bila trenerica Dinama iz Moskve, radila sam i u Srbiji i u Indoneziji, a osim reprezentacija Belgije i Švicarske također sam četiri godine vodila i Austriju. Prošle sam sezone bila trener u Švicarskoj u Volleyball Academy."

Tu možemo vrlo lako naći poveznicu i s njezinim novim poslom koji će obavljati u Hrvatskom odbojkaškom savezu, kao voditelj novoustanovljenog Cro teama te ujedno i kao izbornica juniorske reprezentacije.

"Moj je rad u Švicarskoj uvijek bio vezan nekako uz razvoj mladih igračica. Radila sam puno i s mladim igračicama s ovih prostora, poput Alajbeg, Kaleb, Grbac, Deak. Iako sam u karijeri radila s velikim svjetskim imenima poput Nataše Osmokrović, Gončarove, Košelove, meni je uvijek nekako u duši bilo draže raditi s mladima. Zato sam rado prihvatila poziv za rad u švicarskoj Akademiji, jer su tu bile mlade igračice koje su prvi put dobile priliku za rad u najvišem rangu natjecanja."

Stvaranje projekta kluba sačinjenog od juniorskih reprezentativki koje treniraju i nastupaju kao klub, nije nov, to već odavno postoji u zemljama poput Italije, Francuske, Njemačke. Kod nas se dugi niz godina razmišljalo o tome, no konačno je došlo i do realizacije te ideje.

"Davno sam otišla iz hrvatske odbojke, ali nikad nisam prestala pratiti zbivanja u Hrvatskoj. Hrvatskoj se dogodilo mnogo lijepih rezultata i uspjeha u međuvremenu, ali bilo je i perioda svojevrsnog zatišja, što je potpuno razumljivo. Nakon što sam dobila poziv čelnika HOS-a shvatila sam da ponovno dolazi vrijeme novog vala koji sam i sama osjetila kada sam kao mlada dolazila u Hrvatsku kao igračica. Došlo je vrijeme da hrvatska odbojka ponovno kroz mlađe dobne selekcije stvori velike, svjetske igračice. Pratila sam i znam da se posljednjih godina radilo teško i naporno, ali i da se sada pojavljuje jedna nova generacija koja bi mogla, uz veliki rad, donijeti puno toga dobroga. Nisam euforičan tip, ali vidim da se u HOS-u našla dobra ekipa bivših odbojkaša s velikim znanjem i to mi daje razloga za optimizam u cijelom tom projektu."

Konkretnije, Cro team bi bio… "Reprezentacija preko ljeta ima puno posla, EP U18, SP U17, ali je nekakav načelni dogovor da se paralelno oformi Cro team koji bi izgledao poput sličnih projekata u Europi koji su odavno zaživjeli. Dakle, Cro team bi tijekom sezone trebao živjeti skupa, djevojke bi naravno išle u školu, igrale bi u domaćoj ligi. Ima tu još dosta nedefiniranih stvari koje moramo u hodu riješiti, ali je važno da imamo zajedničku viziju. Baza tog budućeg Cro teama je otprilike poznata, neke i sama poznajem jer su se već pojavljivale na internacionalnoj sceni. Trenutno baš pregledavam sve te popise po dobnim kategorijama, u Cro teamu bi bile zastupljene igračice 2009. godište i mlađe. Dakle, od prvog razreda srednje škole. Uz mene će najvećim dijelom biti i koordinatorica svih selekcija, moja nekadašnja suigračica Marija Anzulović uz koju me veže dugo igračko i privatno prijateljstvo, što mislim da je jako dobro za buduću suradnju."

Dakle, odluka je pala, Svetlana Ilić vratila se u Hrvatsku, jer ju je zainteresirao dugoročniji projekt. "Voljela bih da ta vrlo zanimljiva ideja zaživi što prije i traje što dulje. Cilj koji smo si svi skupa zadali vrlo je ambiciozan, a za to je naravno potrebno određeno vrijeme. Mlađe dobne kategorije uvijek su zapravo imale dva zadatka- stvoriti igrača i naravno, koliko je to moguće, napraviti rezultat. U ovom slučaju, pod terminom rezultat, mislim da je potreba da se stvore reprezentativci koji će ostati što duže u našoj odbojci. Oni koji me poznaju, znaju da više od svega želim pobijediti, no termin pobjeda u ovom je slučaju malo kompleksniji i mislim da rezultat svega moraju biti igrači koji će trajati dugi niz godina na internacionalnom nivou i koji su u konačnici sposobni napraviti nešto veliko", rekla je na kraju Svetlana Ceca Ilić pred kojom je sada ogroman posao, ali u kojem ona trenutno uživa sa smješkom na licu.