Riječani su ostali bez trofeja, ali mogu biti ponosni na proteklu sezonu

Kada na kraju sezone ostanete praznih ruku, a odlučivali ste dugo o svojoj sudbini, naravno da se osjeti razočaranost. Međutim, u Rijeci će vrlo brzo tu razočaranost zamijeniti ponos zbog onoga što je napravljeno, druga su momčad u Hrvatskoj, odmah iza Dinama koji ima višestruko veći budžet.

Igraj na nogometne utakmice na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Da bi se shvatilo koliko je ovo u biti dobar rezultat, ne treba ići daleko u povijest, dovoljno je pogledati prošlu sezonu koja je bila okidač za sve ono što se dogodilo ove sezone.

Sve je počelo očajno odrađenim prijelaznim rokom

Velika pogreška napravljena je već u pripremi prošle sezone. Rijeka se nije adekvatno pojačala, dapače, oslabljena je odlascima dijela igrača i dolascima niza igrača koji nisu mogli odgovoriti visokim zahtjevima. Kada se pogledao njihov životopis, zvučalo je obećavajuće, ali problem je bio u tome što su to bili igrači koji su došli uglavnom nespremni.

U skladu s tim Rijeka je igrala loše pa je vrlo brzo došlo do promjene na klupi, došao je i poznati talijanski stručnjak Serse Cosmi, ali malo toga je funkcioniralo. Nizali su se loši rezultati, otišao je i sportski direktor Palikuča koji je kreirao momčad, otišao je i Cosmi, Robert Mišković uzeo je stvari u svoje ruke i krenuo u popravljanje štete.

Iz mostarskog Zrinjskog doveo je na klupu Sergeja Jakirovića koji je u suradnji sa sportskim direktorom počeo lagano slagati novu Rijeku. Riješio se onih koji nisu bili spremni odgovoriti na njegove zahtjeve, stigla su neka nova lica, a nakon što je u travnju stigao i Darko Raić-Sudar, Rijeka je dobila i službeno novog sportskog direktora.

Da nije stigao poziv iz Maksimira 21. kolovoza prošle godine, danas bismo vjerojatno govorili o Jakirovićevoj Rijeci i njegovim uspjesima. Međutim Jakirović je otišao, zalupio si je riječka vrata, a Mišković je morao vrlo brzo reagirati i uspio je s Goricom dogovoriti prelazak Željka Sopića na Rujevicu.

Nova era s novim trenerom

Taj "incident" s Jakirovićem zasjenio je pripreme za velike Rijekine dvoboje s Lilleom, ali u konačnici ispalo je odlično. Rijeka je protiv Lillea izgledala sjajno i bila je nadomak senzacije, a igrači koji su stigli u klub početkom sezone pokazali su se kao pun pogodak.

Jakirović i Raić-Sudar pogodili su s dovođenjem Marca Pašalića i Franje Ivanovića koje smo znali iz mladih selekcija, ali bilo je upitno koliko će moći pomoći jer realno još nisu imali dodira s nogometom na visokoj razini. Pogodak je bio i Toni Fruk koji je doveden iz Gorice, kasnije je stigao i Marko Pjaca i momčad je vrlo brzo i jako dobro kliknula.

Za razliku od sezone ranije u kojoj je u kadru bilo previše skupih i starijih igrača, upitnog motiva i želje, u ovu sezonu krenulo se s jeftinijom verzijom momčadi i s mladim igračima željnim dokazivanja.

Od početka sezone Rijeka je igrala dobro, pozicionirala se u vrhu ljestvice i izgledala je vrlo ozbiljno. Međutim, dugo joj javnost nije vjerovala. Iako je igrala najbolji nogomet u državi, iako se vidjelo da igrači uživaju na terenu, sve priče oko borbe za titulu počinjale su s Hajdukom i završavale s Dinamom. Za Rijeku se uporno govorilo kako pasti, neće izdržati. No ona se nije dala i sve do završnice sezone bila je u borbi za titulu.

Dvije utakmice odnijele su joj naslov prvaka, gostujući poraz kod Lokomotive i kolo nakon toga, poraz na Rujevici od Dinama. Protiv Lokomotive Rijeka je jednostavno podbacila, nije igrala dobro i Lokosi su je uredno kaznili. No protiv Dinama je bila drugačija priča. Imala je potpunu kontrolu, čak je i povela, međutim unatoč tome dopustila je Modrima da dođu do preokreta. Tu je priči bio kraj, bilo je samo pitanje vremena kada će Dinamo osigurati titulu.

Imali su Riječani još i priliku u SuperSport Hrvatskom kupu, ali tu nisu bili na razini kao u prvenstvenom dvoboju s Dinamo te su zasluženo ostali bez tog trofeja. Dva trofeja bila su nadomak ruke, ali oba su izmaknula.

Šteta je zbog samog dojma, sezona je završena s nizom od šest utakmica bez pobjede, na kraju je svladan Slaven Belupo, ali to je već bila revija. U globalu gledano Rijeka je sezonu odradila iznad očekivanja, no ta završnica kvari sliku, a ne bi smjela. U konačnoj ocjeni treba sagledati cijelu sezonu i ocijeniti je pozitivno.

Afirmacija i reprezentativci

Ovo je velika sezona afirmacije brojnih igrača koji su pokazali da mogu i zaslužuju igrati na višoj razini. Pašalić je dogurao do reprezentacije i to ne kao igrač koji samo popunjava broj već mu je izbornik Dalić davao i minutažu. Tu je od ranije i Nediljko Labrović, Pjaca se vratio u reprezentaciju, a na pretpozivu je Fruk.

Tko je Pašalića vidio u reprezentaciji kada je dolazio u Rijeku? Fruka također. Afirmirali su se igrajući jako dobro u Rijeci, ali nisu jedini. Veliki napredak upisali su i Niko Galešić, Ivan Smolčić, Veldin Hodža, Franjo Ivanović, stabilan i dobar je bio Radeljić, a sve to značajno podiže cijenu momčadi i olakšava život Miškoviću.

Velike zasluge za sve to nosi i Željko Sopić koji je imao svoj specifičan način komunikacije s medijima do polufinalnog dvoboja u Kupu protiv Lokomotive nakon kojeg je pretjerao i našao se na udaru mnogih. Do kraja sezone Sopić je ublažio narativ, ali to je manje bitno, bitno je kako je vodio momčad, a to je odradio dobro.

Kako će Rijeka izgledati sljedeće sezone? Teško je reći. Mišković je potvrdio kako su svi u izlogu, Rijeka živi od prodaje igrača, a već sada je jasno da će neki otići. Pjaca je navodno vrlo blizu Dinamu, Labrović ide prema Bundesligi, a možda to nije sve. Mogao bi Sopić u ruke dobiti novu Rijeku koju će ponovno graditi.