Pobjede na terenu i van terena u dobroj varaždinskoj sezoni

Nakon što je prošlu sezonu zaključio na šestom mjestu, Varaždin je u ovu ušao s ciljem sličnog plasmana, da se što manje priča o borbi za ostanak, a što više o dobrim rezultatima i igrama prve momčadi. Rudeš je vrlo rano otpao, borbe za ostanak praktički nije bilo, a Varaždinci su pokazali sasvim solidne igre veći dio sezone.

Igraj na nogometne utakmice na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Bilo je tu i jako dobrih izvedbi, bilo je i onih lošiji, ali sve skupa ne može se reći da Varaždinci nisu zadovoljni cjelokupnom sezonom koja je ponovno završena na istoj poziciji. Doduše, s četiri boda manje nego prošle, ali to je u ovom trenutku ipak nešto manje bitno.

Momčad je na početku sezone vodio Mario Kovačević, ali je nakon tri mjeseca morao početi voditi bitke van terena. Njegovo je mjesto preuzeo Nikola Šafarić koji je nastavio s kvalitetnim radom.

Kovačević krenuo, Šafarić preuzeo kormilo

Varaždinci su u prva tri kola upisali tri remija, a u četvrtom i prvu pobjedu, protiv Rudeša. Prvi poraz upisan je kod kuće od Hajduka, nakon čega su stigli remiji i protiv Rijeke i protiv Osijeka. Iako su se pobjede brojale na kapaljku, Varaždinci nisu ni gubili toliko utakmica, a dojam je da se moglo uzeti i više bodova.

Neriješeno je bilo i protiv Dinama, a Hajduk je u tim trenucima bio glavna "crna mačka" što se tiče najboljih hrvatskih klubova. I nešto prije utakmice na Poljudu, nogometnu je javnost protresla vijest o zloćudnoj bolesti trenera Marija Kovačevića kojem je dijagnosticiran karcinom pluća.

Koliko god se trudili gledati prema dalje, u takvim trenucima jednostavno morate zastati i osvrnuti se iza sebe te vidjeti što se ostvarili. Mario Kovačević prvo je vratio Varaždince u najviši rang, a zatim ga i čvrsto držao tamo gdje svojom kvalitetom zaista i pripada. Gotovo do kraja sezone držao je ekipu u borbi za europsku poziciju.

Zbog toga je uprava kluba i odlučila, prije početka sezone, produžiti povjerenje treneru. Uvijek fer i korektan, odmjeren u izjavama, uvijek pričajući s poštovanjem prema protivniku, ali nikada i priznavanjem da je taj protivnik bolji, dok to ne dokaže na terenu, bez obzira o njegovom imenu. Takav mentalitet usadio je i u svoje igrače.

Pričajući o varaždinskom nogometu, Mario Kovačević je ime koje treba izgovarati s velikim poštovanjem jer to isto poštovanje sigurno nije dobio na lijepe oči, nego ga je svojim radom uvelike zaslužio.

Nažalost po njegov rad, došlo je vrijeme kada se ipak trebalo okrenuti brizi za zdravlje. Koliko god voljeli nogomet, neke stvari ipak su puno važnije. Kovačević je zbog operativnog zahvata otišao s pozicije trenera oko tri tjedna nakon dijagnoze, a njegovu ulogu preuzeo je Nikola Šafarić.

Dobro nam poznato ime, Šafarić je kao sportski direktor kluba vrlo direktno bio uključen u stvaranje i rad ekipe. Upoznavanje s igračima, sustavom, formacijama moglo se preskočiti i vrlo brzo okrenuti na nastavak kvalitetnog rada.

Bilo je tu dobrih utakmica i lijepih pobjeda, posebno u zadnja dva mjeseca sezone. Slavlje u gostima kod Osijeka jedno je od njih, a zatim i pobjeda na Poljudu protiv Hajduka sjajnim golom Domagoja Drožđeka, nakon čega je uslijedila sjajna partija protiv Rijeke i pobjeda koja je Dinamu praktički donijela naslov prvaka.

Šafarić je i više nego uspješno odradio ostatak sezone, a Varaždin upisao deset pobjeda, 12 remija i 14 poraza te stigao do četvrtfinala SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa.

Najvažnija utakmica života

"Nama je svejedno hoćemo li igrati protiv Dinama ili Rudeša, mi u svakoj utakmici idemo na pobjedu", rekao je jednom prilikom Mario Kovačević. Vodeći se tim citatom, 49-godišnjak nastavio je voditi bitku u najvećoj utakmici svog života te je uspješno nadvladao. Nismo ni sumnjali u pozitivan ishod.

Odstranjen mu je dio zahvaćenog plućnog krila, a na kontroli u ožujku primio je odlične vijesti. Rak se povukao i moći će se vratiti trenerskom poslu. Kovačević je još uvijek na bolovanju, a njegov aktualni ugovor s klubom istječe sutra, 31. svibnja.

Još uvijek nema službene objave iz varaždinskog kluba oko Kovačevićeve sudbine, ali s obzirom na njegov dosadašnji rad, sigurno će ostati uključen u rad momčadi. Kovačeviću će biti ponuđena uloga glavnog skauta zbog zdravlja i manje količine stresa, a prvu ekipu trebao bi nastaviti voditi Šafarić. Kakva će biti konačna odluka, tek trebamo saznati.

Kuda plovi ovaj Brod(ić)?

Fran Brodić neko je vrijeme slovio za igrača koji nije uspio ostvariti predviđenu karijeru. Nakon sedam nastupa za prvu momčad Dinama, u ljeto 2014. godine otišao je s Maksimira i zaputio se prema Club Bruggeu. U međuvremenu je igrao za Royal Antwerp, Roeselare, Cataniju, Reggio Audace i Reggianu, ali nigdje nije ostavio preveliki trag.

Zato se vratio u Hrvatsku, prvo u Kustošiju gdje je i napravio prve korake, zatim je ponešto utakmica odradio u momčadi Gorice, da bi tijekom sezone 2021./22. stigao u Varaždin i definitivno bio jedan od nositelja momčadi. Sada već pretprošlu sezonu završio je s 12 golova i tri asistencije, a u prošlu je krenuo jako dobro.

U 12 utakmica upisao je sedam pogodaka i jednu asistenciju, a to nije prošlo nezapaženo od strane Dinama koji ga je odlučio vratiti u momčad, no prvo ostaviti cijelu sezonu na posudbi u Varaždinu. Međutim, kako se Dinamova sezona razvijala u tim trenucima, Modrima je nasušno nedostajao napadač.

Već su se tada s razlogom pitali hoće li Dinamo zatražiti dolazak Brodića već u zimskom prijelaznom roku. Iz Varaždina su vjerovali da će ostati, ali uz određenu rezervu, no iz Maksimirske 128 već su u studenom pričali da će svlačionicu osvježiti novim igračima.

Hoće li doći ili neće doći? To pitanje ipak nije potrajalo predugo. Modri su se odlučili na neophodan potez i u klub odmah doveli igrača kojeg su platili 500 tisuća eura. Jakirović ga je pokušao dovesti i u Rijeku, dok je tamo boravio, svjestan da mu treba takav kalibar igrača za prvenstvene izazove. Početkom 2024. godine Brodić je osvanuo na pripremama Dinama i tu je priči bio kraj.

Budućnost

Što zbog transfera, što zbog većeg novca od TV prava, Varaždin ima mogućnost zadržavati igrače na višegodišnjim ugovorima, nešto što ranije ipak nije bilo toliko realno. Jedan od razloga za zadovoljstvo definitivno je produženje vjernosti sjajnog Igora Postonjskog.

U listopadu prošle godine potpisao je sve do svibnja 2026., tako da bi bravure, sjajne poteze i još bolje pogotke, jedne od budućih legendi kluba, trebali gledati i dalje na hrvatskim terenima. S obzirom na to da se radi o jednom od najboljih igrača jednog prvoligaša i da inozemnih ponuda sigurno nije nedostajalo, Postonjski je očito zadovoljan Varaždinom i nije primoran tražiti neki drugi angažman.

Jedan od igrača koji je stavio potpis na ugovor na dvije i pol godine jest i Marko Dabro koji je stigao u zimskom prijelaznom roku. Iako se na samom početku, u nekim utakmicama, baš i nije proslavio, ubrzo je počeo pokazivati svoju pravu vrijednost i sigurno će biti važna karika u momčadi sljedeće sezone.

Već se i proteklog ljeta pisalo o interesu europskih klubova za Olivera Zeleniku. Ugovor ima do kraja svibnja 2026. godine, a zadnje produženje imao je prije nešto manje od dva mjeseca. Ponuda za odličnog vratara sigurno neće nedostajati i pitanje je hoće li ijedna od njih zadovoljiti i klub i igrača.

Nikako se ne smiju zaboraviti i mlade snage. Niko Domjanić, Luka Škaričić, Ivan Nekić, Leon Belcar, Michele Šego, Karlo Lusavec. Sve su to igrači na koje Varaždin može računati na više sezona, ali isto tako svjestan da će za financijsku stabilnost, nekoga od njih morati prodati.

U svakom slučaju, razloga za optimizam u Varaždinu ima jer to je grad koji apsolutno zaslužuje imati stabilnog prvoligaša.