Slovenija prvi puta na Olimpijskim igrama ima više sportaša od Hrvatske, a to nije slučajno

Hrvatska će u Parizu nastupiti na svojim devetim ljetnim Olimpijskim igrama od samostalnosti. Do sad su hrvatski sportaši osvojili 41 medalju, a postoji šansa da će jubilarna 50. stići u Parizu.

Igraj na Olimpijske igre u Parizu na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Ukupna brojka u padu

Lijepu našu predstavlja 73 sportašice i sportaša, a to je treći najmanji broj od premijernog nastupa 1992. u Barceloni. U Kataloniji je Hrvatska imala 39 predstavnika, 59 ih je bilo na specifičnim “COVID igrama“ u Tokiju, a na preostalih šest Igara brojka sportaša je uvijek bila veća od 80.

Prema posljednjem popisu stanovništva Hrvata u domovini ima manje od četiri milijuna i manjak sportaša u korelaciji je s tom brojkom. Teško je za vjerovati da će se rekordan broj od 110 sportaša iz Londona 2012. ikada ponoviti. Brojka 100 premašena je još samo 2008. u Pekingu.

Bez obzira na brojnost, najviše medalja Hrvatska je osvojila u Riju 2016., čak deset, a tamo je bilo 87 sportaša. U Tokiju osam, tako da sama brojnost ne mora nužno utjecati na kvalitetu sportaša koja je očito na vrhuncu. Hrvatska se i na ovim igrama nada velikom broju medalja, a u idealnom scenariju možda može računati na ponavljanje Rija.

O ulaganju, infrastrukturi i tome vole li Hrvati sport moglo bi se dugo raspravljati pa to sada ostavljamo za neki drugi put, ali koliko je sustav bitan dovoljno je da pogledamo susjednu Sloveniju.

Kdor ne skače ni Slovenc

Slovenaca ima tek nešto više od dva milijuna, ali na ove igre dolaze s rekordnim brojem sportaša, 90. To je prvi puta da je slovenska delegacija brojnija od Hrvatske, a to nije slučajno. Slovenci, koji su isto debitirali 1992., imaju 28 medalja, ali imaju se realno pravo nadati da će rekord od pet na jednim igrama pasti u Parizu.

Slovenija je na All-time listi među deset najboljih nacija u povijesti OI. Slovenci u pravilu osvajaju 0,48 zlatnih medalja i 1,68 medalja na milijun stanovnika. U obje kategorije su među deset, a teško se mjeriti sa San Marinom koji ima tek 30 tisuća stanovnika ili Bahamima koji imaju fenomenalne sprintere i tek nešto više od 300 tisuća stanovnika.

Koliko je uspješna Slovenija najbolje govori podatak da je u kategoriji zlata na milijun stanovnika izjednačena s Jamajkom koja ima nešto manje od tri milijuna stanovnika i za koju je sam Usain Bolt osvojio gotovo trećinu zlata, a susjedi nemaju baš toliko dominantnog sportaša.

S obzirom na brojnost slovenske delegacije oni će na toj listi nakon Pariza dodatno napredovati.

Na Igrama u Parizu nastupit će između deset i 11 tisuća sportaša, a ako pogledamo države koje imaju milijunsku populaciju, Slovenija je tu uvjerljivo prva. Gotovo 43 sportaša na milijun stanovnika dolazi iz Slovenije, drugi je Novi Zeland s oko 38 sportaša, a već treća Irska je na brojci od 25 sportaša.

Hrvatska je na devetom mjestu sa 17,6 sportaša na milijun stanovnika što nas i dalje svrstava u samu elitu. Mađarska je olimpijska sila, osma svih vremena po ukupnom broju medalja (511). Mađari ulažu ogromna sredstva, ali svejedno na milijun stanovnika nemaju više sportaša od Hrvatske.

Iza su primjerice i Srbija, Nizozemska, Švedska te Belgija.

Pogled u (bolju?) budućnost

Dakle, Hrvatska je izrazito uspješna, možda će i u Parizu biti uspješnija od susjeda Slovenaca koji sada imaju veću delegaciju, ali ne treba uvijek u obzir uzimati samo pozitivne stvar jer se rezultati postižu ispravljanjem onih negativnih.

Uspjesi mogu sakriti sve loše, najbolji primjer je nogomet, u koji se bez obzira na sve mane u usporedbi s drugim sportovima daleko najviše ulaže, ali pitanje do kada to može ići.

Hrvatska mora po uzoru na Sloveniju, koja se ugledala na skandinavske države, stvoriti sustav, ciljano ulagati i vrlo brzo bi s obzirom na talent mogla dodatno napredovati.

Naravno, to je proces koji traje duže od četiri godine koliko traje Olimpijada. Realno je za očekivati da će za četiri godine Hrvatska dodatno pasti, Slovenija se još više uzdići, ali dugotrajni proces to može promijeniti. Bitno je reagirati što brže jer jednom kad ne bude rezultata teško će biti bilo što promijeniti.

Ponovi li se osam medalja iz Tokija ili deset iz Rija neko ćemo vrijeme slušati o novim stadionima i pustim obećanjima, ali brzo će sve pasti u zaborav. Možda rivalstvo i činjenica da nas država koja nam je godinama gledala u leđa prestiže probudi one koji odlučuju i Hrvatska napokon krene ulagati u svoje resurse kojima se tako rado hvali.