Špikić je već dugo tempirana bomba kojoj nedostaje samopouzdanja

Utorak 5. studenoga ostat će zauvijek zapisan u Dinamovoj povijesti. Modri su s 4:1 deklasirali Slovan u Bratislavi i po prvi puta u povijesti povezali dvije gostujuće pobjede u Ligi prvaka. Hrvatski prvak nakon četiri kola ima sedam bodova i po projekcijama samo je jednu pobjedu, u preostale četiri utakmice, udaljen od nokat faze najelitnije i najjačeg klupskog natjecanja na svijetu.

Nenad Bjelica stigao je nakon Münchenske tragedije, bilo je puno prijepora oko toga hoće li ili neće dobiti drugi mandat, a zasad se ta odluka uprave pokazala ispravnom. Bjelica je nastavio tamo gdje je stao kada je, zbog razmirica, napustio Maksimir, a čini se kao da se vratio zreliji i s još većim motivom.

Dinamo je prije pet godina mogao s Bjelicom proći grupnu fazu, od osmine finala dijelile su ga sekunde, ali Modri su prokockali 3:1 u sudačkoj nadoknadi protiv Šahtara i ostali bez svega. Slični se scenarij dogodio protiv Monaca, ali dok je ono bio završetak, to je bio početak nečeg velikog.

Bjelica je nakon Bratislave smirivao strasti, vratio fokus na SuperSport HNL, svjestan da u Ligi prvaka ima četiri meč-lopte, ali prva je udaljena više od 20 dana. Dinamov trener iznenadio je s početnih 11, a najveće iznenađenje svakako je bio Dario Špikić.

Krilni napadač od kraja prošle sezone nije bio u prvom planu, bio je i na rubu odlaska, selilo ga se na posudbu u Rijeku, a onda je dobio priliku u utakmici koja je za Dinamo imala povijesni značaj. Bjelica je tu svoju odluku kasnije objasnio na najjednostavniji mogući način:

“Špikić je jedan od najpodcjenjenijih igrača Dinama, a po mom mišljenju, a to sam govorio i kad nisam bio u Dinamu, najbolje je hrvatsko desno krilo. Vjerojatno ima slabiji PR, ali nama je jako koristan.“

Ako Dinamov trener smatra da ima najbolje hrvatsko desno krilo, logično je da će ga koristiti. Ta izjava djeluje malo pretenciozno i mnogi su joj se narugali, ali kada malo bolje razmislite ona nije daleko od istine.

Od projekta do Hajduka, od pretpoziva do viška

Špikić je Dinamovo dijete, generacije 99', isto kao i Sandro Kulenović. Od malih je nogu bio predestiniran za nešto veliko, bio je nezamjenjivo lijevo krilo u svom godištu, a u sezoni 2015./16. u kadetskoj ligi zabio je 24 gola u 28 nastupa.

Brzo je krenuo igrati za drugu momčad, a onda je s Juricom Prširom iznenađujuće završio u Hajduku. Ta avantura, kao i u slučaju Josipa Brekala, nije završila na najbolji mogući način, a dvojac je nakon nešto više od godinu dana završio u Gorici.

U Turopolju je u 52 utakmica zabio sedam golova, upisao šest asistencija i u milijunskom se transferu (1,20 milijuna eura) vratio u Dinamo. Početak je u sezoni 21./22. bio težak, bilo je to turbulentno razbolje za Dinamo, a za Špikića i klub je sve krenulo nabolje dolaskom Ante Čačića.

Čačiću nije dugo trebalo da prepozna kvalitetu kakvu nije imao ni u jednom drugom igraču i Špikića je, inače lijevo krilo u sjeni Mislava Oršića, prebacio na desnu stranu. Ovaj mu je u jednoj od ključnih prvenstvenih utakmica na dano povjerenje odgovorio golom Osijeku u pobjedi 3:0.

Špikić je u Šibeniku gdje je potvrđen naslov upisao asistenciju, a u novu sezonu je krenuo u statusu startera. U prvih sedam kola SuperSport HNL-a zabio je tri gola, tri puta bio asistent i činilo se kao da je počeo ispunjavati svoj puni potencijal.

Realizacija je bila njegova glavna boljka, u Europi nije zabio gol, a u Ligi prvaka je bio starter samo u Zagrebu protiv Salzburga i odigrao je odličnu utakmicu. Zlatko Dalić uvrstio ga je na pretpoziv, a priučeno desno krilo završilo je tu sezonu s osam golova i šest asistencija u 51 nastupu.

Brojke su mogel biti bolje, Špikić je često bio u nedozvoljenoj poziciji, ali upravo je zbog svog napadanja dubine bio od velike koristi Dinamu. Igor Bišćan mu je prošle sezone vjerovao, a u početku se na njega oslonio i Sergej Jakirović.

Za vrijeme jesenske krize bio je ozlijeđen, a kasnije nije mogao uhvatiti kontinuitet. Jakirović mu nije dao apsolutno povjerenje, više ga je koristio kao rotacijskog igrača, a u prilog mu nije išla ni promjena formacije.

Špikić je na kraju šampionske sezone bio “irelevantan“ faktor, a mogao se proslaviti u Solunu kada je protiv PAOK-a nakon krasnog prodora propustio realizirati veliku priliku za povratak Dinama u utakmicu. Takuro Kaneko kotirao je te sezone bolje od njega, a na početku ove krenuo je iz minusa.

Pisalo se o odlasku u MLS, na posudbu u Rijeku, a Špikić je čim je dobio priliku, u Osijeku i protiv Šibenika, uspio isporučiti. Jakirović je nakon Bayerna postao bivši, a Bjelica mu u početku nije vjerovao.

Probajmo još jednom

Pravu je priliku dobio tek na poluvremenu protiv Osijeka i bio je jedan od rijetkih koji su zadovoljili. Bjelica je tu dobio ono što je tražio i isto kao i Čačić odlučio se osloniti na 25-godišnjeg igrača.

U Bratislavi nije dobro počelo, ali je odlično završilo njegovim prvim pogotkom u Ligi prvaka. Špikić ima samo 25 godina, 137 nastupa za Dinamo, 19 golova i 12 asistencija. Vrijeme curi, ali još uvijek nije kasno da napravi taj posljednji iskorak i dođe do statusa prvotimca, a onda i reprezentativca.

Iako je često osporavana i na udaru kritika, Špikić ima određene karakteristike koje se mogu nazvati elitnima. Ima brzinu, što se moglo vidjeti u Bratislavi u nekoliko situacija, motoričan je i tehnički vrlo dobro potkovan. Udarac mu je također vrlo dobar, ali tu dolazimo do najvećeg problema, a to je donošenje odluka i samopouzdanje.

Ta su dva problema u korelaciji, Dinamovi se navijači sigurno sjećaju Špikićevog dodavanja u situaciji jedan na jedan kada su Modri na startu proljetnog dijela izgubili na Maksimiru od Lokomotive. Špikić je odlično iskoristio prostor, našao se u prilici, ali kao i mnogo puta donio lošu odluku.

Jakirović ga je u idućoj utakmici ostavio na klupi, a Špikić se kolo kasnije vratio golom u 20 minuta koliko je dobio. To pokazuje određeni karakter kojeg igrač mora imati jer bilo je puno situacija u kojima je mogao potonuti i nestati s radara kao mnogi prije njega.

Ipak, on je i dalje i tu i odbija “umrijeti“, a ako mu Bjelica da potrebno povjerenje, istrpi njegove pogreške, mogao bi dočekati igrača koji će, poput Kulenovića, isplivati, raditi razliku u kontinuitetu i postati ljubimac tribina.

Oršić je primjerice do 26. godine igrao u Južnoj Koreji. Hrvatskoj krila nedostaje, zato se i promijenila formacija u reprezentaciji, a Špikićev potencijal je tempirana bomba koja možda nikada neće eksplodirati, ali je vrijedi zapaliti.