Rukomet

Jaganjac za Sportnet: 'Ako budemo igrali onako kako smo igrali protiv Islanda, Mađari nemaju nikakve šanse'

Branimir Korać • utorak, 28.01.2025.
Jaganjac za Sportnet: 'Ako budemo igrali onako kako smo igrali protiv Islanda, Mađari nemaju nikakve šanse'
Foto: Admir Buljubašić/HINA

Da nije bilo strašne ozljede, Halil Jaganjac danas bi vjerojatno bio reprezentativac i dio reprezentacije koja nastupa na Svjetskom prvenstvu. Ovako se tek vraća nakon ozljede i kao navijač prati reprezentaciju...

Halil Jaganjac je generacija Ivana Martinovića, bio je velika nada hrvatskog rukoimeta, ulaskom u seniorski rukomet postao je i reprezentativac te igrao za Metalurg, Nexe, Kielce, Rhein-Neckar Löwen. Danas se vraća nakon teške ozljede i preduge pauze svjestan da je i on danas mogao biti u reprezentaciji.

Igraj na Hrvatska - Mađarska na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

“Tako je kod svakog sportaša, ne samo kod mene, mislim da je to zdravo razmišljanje, pogotovo kada je riječ o reprezentaciji koja je nama rukometašima nekakav vrhunac karijere, posebno jer sam već bio u njoj i znam kakav je to osjećaj. No to je takav sport u kojem su ozljede neminovne, nerijetko se propuštaju natjecanja. Ono što me tješi je da su velika natjecanja u rukometu svakog siječnja i svi mi imamo dovoljno prilike za okusiti takvo nešto, to me drži i motivira za dalje.“

Krajem prošle godine napokon je krenuo s nastupima, ali pred njim je još dugačak put i taj prvi nastup nakon dvije godine bio je samo početak.

“Na kraju godine sam krenuo s nastupima, na ljeto mi završava ugovor i bilo je pitanje koliko ću moći. Ispalo je da stvarno funkcionira, nakon tolike pauze nisam 'izašao iz štosa', od tog trenutka treniram s ekipom redovito, sve ide na bolje iako će tom ramenu trebati još vremena da dođe na ono kako je bilo. Prije pola godine nisam još bio niti siguran hoću li moći nastaviti rukometnu karijeru jer je bilo toliko loše i bolno tako da sam sada samom činjenicom da mogu ponovno igrati rukomet presretan. Sada idem iz dana u dan, iz treninga u trening strpljivo.“

Jaganjac je zaradio strašnu ozljedu, jednu od najtežih u rukometu i nerado se sječa onog kroz što je prošao.

“Na utakmici s Erlangenom još krajem 2022. godine bacio sam se za loptom, ruka mi je bila ispružena i Christoph Steinert pao mi je svom težinom na ruku i rame, rame mi je kompletno iskočilo van iz ležišta, vratili su mi ga, ali su bili potrgani svi ligamenti u ramenu i to šuterskom što je najgora moguća ozljeda za rukometaša. Posebno na mojoj poziciji vanjskog šutera gdje su i sile na to rame strašne. Sve su mi morali popraviti u ramenu što se moglo popraviti, dosta gadna ozljeda. Kasnije kada vidim što je sve u ramenu rađeno, zahvalan sam i sretan što mogu uopće igrati rukomet ponovno.“

Danas uz treninge prati reprezentaciju koja je briljirala protiv Islanda i odigrala fantastičnu utakmicu, a onda preko Slovenije uz više problema potvrdila je prolaz.

“Treba biti svjestan da smo protiv Islanda odigrali fantastično, jedna od boljih utakmica reprezentacije što sam uopće gledao, svaki aspekt je bio fantastičan, a Island nije ekipa koju treba podcijeniti, to je ekipa koja je do tog trenutka sve pobijedila i bili su kandidati za prolazak dalje, ali mi smo ih zaustavili. Nakon te utakmice išli smo na Slovence koji su igrali rasterećeno, a takav protivnik nekad je najopasniji. S druge strane mi smo imali pritisak i veliki imperativ pred punom Arenom i to se i vidjelo po početku utakmice gdje smo ušli u grču. I kad je bilo 5:0 samo sam govorio čekajte da uhvatimo jednu obranu, da golman skine prvu loptu i da nas ponese ta euforija. Oni su se dobro branili i konstantno smo napadali na njihovu postavljenu obranu. Nakon toga kada smo se posložili i krenuli malo po malo vraćati se, do poluvremena smo izjednačili. Rekao sam svima nema šanse da ovo izgubimo, slomit ćemo ih u drugom dijelu kad-tad i nakon toga sve će biti lakše. Tako je i bilo, čeka nas četvrtfinale, sve nam se posložilo, na kraju ta utakmica protiv Egipta nije donijela ništa loše. Bolje da smo tada izgubili, a onda nakon toga sve pobijedili. Puni smo samopouzdanja, igramo pred punom Arenom i 15 tisuća ljudi i tim dečkima koji su tamo to je ispunjenje sna. To se pamti cijeli život. Ne sumnjam da će biti fantastično.“

Hrvatsku nisu mazile ozljede, ali unatoč tome igrači se vraćaju i pokupšavaju pružiti sve od sebe i pomoći koliko god mogu, riskirajući puno toga.

“Tako se snaga i karakter ekipe i grade. Ovo nije prvi put da nam se takvo što dogodilo, ali rukomet je takav sport. Svi ti dečki dali bi sve što mogu da mogu biti zdravi, ali pogledajmo primjer Davida Mandića. On je odigrao sa slomljenom šakom cijelo drugo poluvrijeme protiv Slovenije. Dečko je slomio ruku i igrao cijelo drugo poluvrijeme, znam kakvi su to bolovi, a on je pod adrenalinom izgurao cijelu utakmicu. Dečko ide na operaciju, to su ogromne žrtve, ljudi možda nisu ni svjesni kroz što igrači svakodnevno prolaze. Nema šanse da je Duletov list zarastao, vidi se da on i dalje vuče tu nogu, ali svejedno uđe na teren i pruži sve od sebe, dođe i zabije golčinu s deset metara zadnjim atomima snage. Imamo velikog kapetana, velikog vođu, čovjeka koji predvodi cijelu tu generaciju. Mislim da se od njega prvog, kao predvodnika, događaju te dobre stvari. Bog nas je nagradio, imamo i protivnika po mjeri i stvarno mislim da će se u tom ogledu najviše pitati nas.“

U četvrtfinalu protivnik će biti Mađarska koju Hrvatska može svladati.

“Ne daj Bože nekoga tko je ušao u četvrtfinale SP-a podcijeniti, bili bismo ludi. Oni imaju svoje kvalitete, imaju i sjajnog trenera Chemu Rodrigueza kojeg ne treba zaboraviti, imao je sjajnu karijeru, srednjak koji ima rukomet u malom prstu i on ih je dolaskom na klupu podigao na veću razinu. Imaju glavu i rep, znaju što trebaju raditi, imaju sjajna imena, igrače koji igraju Ligu prvaka. U rukometu je uvijek moguće da im se tako posloži da im bude dan i da ih bude išlo, ali mi ako budemo igrali onako kako smo igrali protiv Islanda, oni nemaju apsolutno nikakve šanse.“

Vrlo zanimljivo bit će u dvoboju između Egipta i Francuske, Francuzi su favoriti, ali Egipat nije bez šanse.

“Egipćani se dosta oslanjaju na svoju snagu, fizički su moćni, a Francuzima treba netko tko će moći pratiti tu njihovu fizičku nadmoć, Egipat tu jako dobro parira. Veliki peh je što se Egiptu ozlijedio Ahmed Hesham, lijevi vanjski, po meni trenutno njihov najbolji igrač. Nama je u prvih desetak minuta takvom lakoćom zabio tri-četiri gola izvana tako da su tu dosta oslabljeni. Na prvenstvo im nije došao Elderaa Yahia koji igra sjajno srednjega u Veszpremu, tu mu je brat koji igra u Limogesu, isto dobar igrač, ali s drugim bratom bi imali tu dimenziju više. No treba biti realan i reći da Francuzi imaju najveći izbor igrača uz Dance, ne možeš vjerovati koliko imaju dostupnih igrača na nenormalno visokom nivou. Mi, Egipat i ostale reprezentacije, nemamo taj luksuz, Francuzi ga imaju i na taj način na velikim natjecanjima i melju protivnike. Prandi im je trenutno najbolji lijevi vanjski, a par utakmica bio je na tribinama, Dika Mem je veliki dio natjecanja prosjedio na klupi. Oni imaju taj luksuz i odmoriti igrača pa tako Mema zamijeni Melvyn Richardson koji igra u Barceloni i koji je fantastičan igrač. To je sve bolje od boljega i oni su uz Dance favoriti za osvajanje titule.“

Dosta izjednačen dvoboj očekuje se između Njemačke i Portugala.

“Nijemci strašno puno prate rukomet i to se vidi i iz Bundeslige, ovdje sam već treću sezonu, ali sam i dalje impresioniran odazivom ljudi na tribine kada su klubovi u pitanju. Kada igra reprezentacija onda se mobiliziraju. Imali su veliku popraćenost i interes javnosti, strašno vole rukomet. Mislim da i oni imaju velike šanse za polufinale. S druge strane je Portugal, treba biti svjestan da su to dečki koji igraju u klubovima poput Sportinga (braća Costa, Salvador Salvador), to su dečki koji imaju bodova kao PSG ili Veszprem. I oni definitivno mogu svakoga pobijediti. Mislim da imaju puno veće šanse nego što javnost smatra. Njemačka je blagi favorit, ali ne toliko koliko bi se očekivalo.“

I Jaganjac je ostao impresioniran onim što pokazuje Danska koju vidi daleko najboljom.

“Ono što Danska igra, to je rukomet koji je doveden blizu savršenstva. Nikoja Jakobsen je kroz godine napravio ogroman posao. Njihove smjene generacija su gotovo neprimjetne, umirove ti se Hansen i Niklas Landin koji su bili godinama najbolji na svijetu, dođu ti Emil Nielsen na gol te Gidsel i Pytlick i ti ne osjetiš da su ovi prestali igrati. Trenutno im nitko nije ni blizu, ali to je čar tih velikih turnira, ljudi su i oni, također su se potrošili, sve je moguće u jednoj utakmici u 60 minuta. Ako odradimo sada sve kako bi trebali i put nas nanese na Dance, možemo im parirati. Oni ne vole da ih se tuče i da se protiv njih igra agresivno. Mi smo im uvijek dobro parirali i bili im jako težak protivnik.“ test

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!