Cro Team projekt ide dalje punom parom: 'Imamo vic i živac za sport'

Treniraju u Zagrebu, žive zajedno, idu u istu školu, o njima brinu razni stručnjaci, a prva trenerica je Svetlana Ilić. Bivša odbojkašica Rijeke imala je bogatu igračku karijeru koju je okončala u 38. godini, a prošla je lige u Italiji, Srbiji, Rusiji i Belgiji.

Igraj na odbojkaške utakmice na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

"Odmah nakon završetka igračke karijere u Belgiji uskočila sam u trenerske vode. Četiri godine bila sam pomoćnica izborniku belgijske reprezentacije koji mi je i predložio da ostanem u odbojci. Potom sam 2009. godine postala trenerica Vollero Züricha, bila i izbornica švicarske reprezentacije. Trenirala sam i moskovski Dinamo, radila u Srbiji i Indoneziji, a osim reprezentacija Belgije i Švicarske vodila sam i Austriju. Prošle sam sezone bila trener u švicarskoj Volleyball Academy", kaže Svetlana Ilić Ceca u razgovoru za web stranicu Hrvatskog olimpijskog odbora.

Jasno je da s tako bogatim iskustvom u radu i s mladima bila idealan izbor za ambiciozan i dugoročni projekt Cro Teama. Djevojke se natječu u Prvoj ligi, a Ilić sa svojim asistentima ima zadatak odgajati i stvarati igračice koje su budućnost hrvatske odbojke.

Cro Team nije iznimka u svijetu odbojke, takve primjere možemo naći i u drugim zemljama. Zanimalo nas je kako je došlo do suradnje s HOS-om i povratka u Hrvatsku.

"Sve se dogodilo igrom slučaja. Za ideju o Cro Teamu sam čula puno prije nego što je došlo do razgovora s čelnicima saveza. Još prije nego što je Frane Žanić postao predsjednik HOS-a, mi smo se viđali po Europi, na raznim turnirima i utakmicama. U to vrijeme radila sam u Austriji, a tad smo u pauzama, po kavama, razmjenjivali ideje, kao što to sportski djelatnici i rade. Sjećam se da smo razgovarali koliko Hrvatska ima mladih, talentiranih igrača i kako bi bilo sjajno stvoriti neki sustav za njih, kao što to rade Italija, Francuska, Turska, Njemačka. Nakon nekoliko godina pojavila se mogućnost da se takva ideja zaista zaživi u Hrvatskoj."

"Kad smo bili puno mlađi, šalili smo se da si u ozbiljnim godinama kad te počne vući povratak u domovinu. Dobrim dijelom to presudilo. Nakon 15 godina rada u Švicarskoj, opet me čeka novi sportski izazov. Priča o Cro Teamu je za mene bila vrlo zanimljiva, s više aspekata, a ponajprije sportskog."

S obzirom na to da je Ilić radila s mladima u Belgiji, Austriji i Švicarskoj, zanimala nas je usporedba hrvatskih i europskih mladih igračica.

"Ne znam kako će ovo netko razumjeti, ali sigurno su naše igračice puno talentiranije, naročito u fizičkoj domeni. Još uvijek je puno talenta na našoj strani. Sigurna sam da jedini put razvoja vodi kroz veliki sustav, kroz rad i puno odricanja. Ne mislim da je netko u prednosti po talentu u odnosu na nas, ali dug je put od potencijala do gotovog proizvoda."

Ipak, svjetske velesile kao što su Italija, Brazil, SAD, Kina i Japan imaju nešto s čime se Hrvatska ne može nositi.

"Njihova baza igračica je svakako veća. Ne zaostajemo po fizičkom potencijalu, ali upitna je širina naše baze. No, mi imamo nešto drukčije, imamo vic i 'živac' za sport. No, ističem, niti samo potencijal niti samo rad ne stvaraju igrača, stvara ga prije svega sustav. Svi se nekako lovimo za uvjete za rad, ne možemo pobjeći od toga da bez kvalitetnih uvjeta nije jednostavno u Hrvatskoj stvoriti igračicu koja će, poput nekih iz stare garde, doseći razinu Svjetskog prvenstva, europskog finala, olimpijskih igara. Da skratim – treba nas više, treba nam više organiziranog rada i onda svakako imamo svoju priliku."

Bit će prilike za organizirani rad jer je dogovor s HOS-om dugoročan.

"Načelno smo se dogovorili na četiri godine, a želja je da plan živi i dulje, poslije mene. Ne znam kako će biti dalje, naučila sam ići korak po korak. Želja nam je u ove četiri godine stvoriti bazu Cro Teama i svake dvije godine ubacivati nove igračice. Imamo generacijskih rupa, želja nam je stvoriti sustav iz kojeg ćemo crpiti ono što je hrvatska odbojka nekad imala."

Cro Team igra van konkurencije u nominalno drugoj hrvatskoj ligi i zasad je bez pobjede. No, to je realnost s kojom se djevojke s 14, 15 godina moraju susresti po prvi put u životu.

"Stvaranje igrača je proces koji se sastoji iz puno manjih sustava, ideja da igraju bilo kakvu ligu je svakako dio procesa njihovog odrastanja. Drugi rang natjecanja je za njih prilično krupan zalogaj i rezultat nas zasad u tolikoj mjeri ne zanima. U prvoj godini moraju naučiti kakav je život sportaša koji ide putom da postane vrhunski. Nije jednostavno odvojiti dijete od doma u 14. godini, bez pažnje i brige na koju su navikli kod kuće. Trebaju naučiti živjeti kao sportaši, svladati sve nepoznanice, strahove, na koji način uskladiti obveze da bi tijelo i glava to izdržali. Idu u školu, imaju dva treninga dnevno."

Ekipa igra izvan konkurencije, a suparnice su ponekad i dvostruko starije od igračica Cro Teama.

"To što igraju Prvu ligu znači da imaju veliki cilj ispred sebe. Nemaju rezultatsko opterećenje, u ovom trenutku ne znači pobijede li ili izgube, rezultat utakmice nije primaran. Ali, ambicije im sljedeće godine moraju rasti. Ideja je da ova ekipa za dvije godine igra Super ligu, pratit ćemo kroz četiri godine njihov razvoj. Trebaju im dobri treninzi, ali i utakmice jer to je mjesto gdje se može provjeriti trening."

Nema nikakvih pritužbi na uvjete za treninge Cro Teama.

"Jako sam zadovoljna uvjetima. Treniramo na Velesajmu, dvoranu imamo na raspolaganju koliko treba. O igračicama brine peteročlani stručni stožer, tu je fizioterapeut na raspolaganju 24 sata, team managerica koja živi s igračicama i brine o svim detaljima. Škola je izašla u susret pa imamo vremena za dva treninga dnevno, sve je usklađeno. O tjelesnoj pripremi brine Pero Kuterovac, suvišno je govoriti kakav je to stručnjak. Hrvatski sport jako dobro prepoznaje njegovo ime i kvalitetu. Ni jedan mladi sportaš nije mogao dobiti bolju priliku za fizički razvoj."

Put od mladog talenta do vrhunske igračice nije za svakog isti.

"To je vrlo individualno. Trebaju proći fizički, tehnički, taktički razvoj, uzmimo i taj 'mental coaching' koji se danas ne može zaobići. Osam godina, dva olimpijska ciklusa trebaju da se stvari stave na svoje mjesto, da igračice s 22, 23 godine krenu u ozbiljna natjecanja, lige poput poljske, turske, talijanske, ruske i traju desetak reprezentativnih godina. Netko će početi s 19 godina, a nekoga ćemo čekati i s 23 godine."

Dosta igračica iz Hrvatske je godinama svoj odbojkaški put nastavljalo na američkim sveučilištima.

"Ako bismo pričali o nekom razdoblju od prije deset i više godina, ne bih se složila da je to bio pravi put, iako su američki koledži bili organiziraniji od puno profesionalnih liga. Ipak, sustav natjecanja nije bio dovoljan da se razvije mladi igrač. Danas se te granice pomiču jer su dobili profesionalnu ligu, imaju dva natjecanja. Američka odbojkaška škola je jedna od najboljih u svijetu. Ne sjećam se da je netko osim Mije Jerkov studirao u SAD-u i bio u reprezentaciji na vrhunskoj razini, ali ne zaboravimo da je ona paralelno igrala i rusku ligu. Profesionalizam sustava se ne ogleda samo u dva treninga dnevno. Ako pričamo o vrhunskim uspjesima, igračice moraju odigrati ozbiljan broj utakmica, od 70 do 100, kad za to dođe vrijeme", kaže Svetlana Ilić.