Šulekić: 'Uvijek sam maštala o tome da jednom stanem na postolje u Osijeku, nije bitno koje mjesto'

Iako je nova sezona tek krenula, iza hrvatske reprezentativke Sare Šulekić (19) već su dva odrađena Svjetska kupa - Cottbus i Bakuu s kojeg se upravo vratila i to više nego zadovoljna.

"Netko bi možda bio nesretan s četvrtim mjestom, korak do postolja, ali kad znam kroz što sam sve prolazila proteklih mjeseci, ja sam presretna s tim rezultatom", otvoreno će Sara po povratku u Hrvatsku.

"Postala sam studentica i bilo je teško popratiti fakultetske obveze i treninge. Kad sam vidjela raspored na fakultetu, prvi dan na treningu rekla sam treneru Marku Brezu 'ne mogu ja to, odustajem od fakulteta'. Ali on je rekao da ne dolazi u obzir, da moram studirati i da bi mi bilo premonotono da imam samo gimnastiku."

Sara je upisala redovan studij prehrambene tehnologije na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu. Koliko je teško uskladiti ga s treninzima možda najbolje objašnjava Sarina rečenica "jedina sam vrhunska sportašica koja na ovom fakultetu nije prestala s treninzima kad je krenula studirati, svi drugi su odustali."

"Trener se morao poprilično prilagoditi mom rasporedu na fakultetu, izmijeniti treninge, ni njemu ni meni nije bilo jednostavno, zato sam jako zahvalna što je ostao uz mene, baš kao što sam zahvalna odličnoj voditeljici svog smjera koja se jako trudi da mi pomogne. Položila sam sve ispite u prvom semestru, ali sada će biti dosta teže jer mi je krenula sezona, putovanje za putovanjem... Vidjet ćemo kako će ići. Neću si stvarati pritisak. Stavit ću sada gimnastiku na prvo mjesto. Obrazovanje mi je uvijek bilo bitno, znam da neću moći živjeti od gimnastike, ali sada je sa 19 godina mogu maksimalno trenirati, možda neću moći u 30-ima. A fakultet mogu završiti bilo kada."

Ova članica ZTD Hrvatski Sokol i specijalistica za dvovisinske ruče od 10. do 13. travnja bit će jedna od devet hrvatskih reprezentativaca na DOBRO World Cupu u Osijeku, ali i jedna od onih koji mogu napraviti velike stvari. Baš kao i prošle godine kada je stala na postolje sa srebrom oko vrata.

"Cottbus i Baku bili su dobri testovi za mene, još me sljedećeg tjedna čeka Antalya, a onda Osijek, moje najdraže natjecanje. Uvijek sam maštala o tome da jednom stanem na postolje u Osijeku, nije bitno koje mjesto. I onda se dogodi prošle godine, u punoj dvorani. Nevjerojatno iskustvo. Najljepše koje sam doživjela."

Ljepše i od europskog juniorskog srebra s kojim je ušla u povijest kao prva Hrvatica s europskom gimnastičkom medaljom?

"Uh, nemojte da moram birati. Iako, Osijek je seniorska medalja, još pred domaćom publikom… Mislim da mi je ona ipak omiljena", priznat će Sara.

"Bila sam baš spremna za to natjecanje. Da, velika je trema nastupati u svojoj zemlji, ali sjećam se da kad sam se popela na ruče, sve je nekako išlo samo od sebe. Imala sam osjećaj da sam u sekundi odradila vježbu. Sve je bilo kao u nekom snu. Savršen osjećaj."

Sara ne krije da bi taj osjećaj željela ponoviti i ovog travnja.

"Svatko od hrvatskih reprezentativaca sanja medalju u Osijeku, ali treba biti realan - Osijek ove godine nije Svjetski kup nego Svjetsko prvenstvo! Strašna imena dolaze. I koliko god sam ponosna da naša zemlja ima tako velik turnir, da 50 zemalja dolazi baš nama, s druge strane za nas sportaše bit će teže nego ikada osvojiti medalju. Ali, to je i veći izazov. Veselim mu se."

Kakav je Sarin plan za ostatak sezone?

"Nakon Antalyje i Osijeka imam još Svjetski kup u Kopru, Europsko prvenstvo u Njemačkoj, a onda još možda SK Taškent. Vidjet ćemo, on je u vrijeme ispitnih rokova…"