Petrinjci sa svojim snagama napadaju vrh Premijer lige: 'I prošle sezone smo mogli do titule'

Hrvanje je u Petrinji sport broj jedan iako su tu negdje i rukomet, košarka, futsal i nogomet. No, nitko kroz povijest Petrinje nije imao toliko uspjeha kao hrvači. Uostalom, Vlado Lisjak, zlatni olimpijac iz Los Angelesa je Petrinjac i tadašnji član HK Gavrilović.

I u samostalnoj Hrvatskoj hrvači Petrinje osvajali su titule porvaka i na pojedinačnim prvenstvima, ali i u ligi. Prošle sezone predali su titulu Zagrebu koji je i ove seztone jedan od glavnih kandidata za naslov.

Hrvači se za ovu sezonu sele u novu manju dvoranu, neće nastupati u glavnoj petrinjskoj dvorani jer je ona jednostavno za ovaj sport prevelika.

"Dvorana nam je bila malo prevelika, ova u Prvoj osnovnoj je manja, ali je puno bolje složena za takve stvari. Naš teren je 12×12 metara i ostaje jako puno praznog mjesta. Drugo su rukomet, košarka, odbojka, futsal koji traže veliki teren. Naš prostor za borbu je puno manji i sve ostalo je prazno. Tu nema prednosti domaćeg terena jer tu nema one atmosfere na koju smo mi navikli. Mi posljednjih godina imamo daleko najveću gledanost u ligi, međutim u toj velikoj dvorani to se razvodni i ne izgleda kao da je tu puno ljudi. U našu malu staru hrvačku dvoranu, ne bi svi stali, bilo bi puno kao čep", kaže nam predsjednik kluba, a po potrebi i tajnik i domar i trener, nekda i sam vrlo uspješan hrvač, Alen Pereković.

Gostovanja u Petrinji nikome nisu bila jednostavna. Još u vrijeme bivše države, u kojoj je Gavrilović također osvajao titule, tribine i prostor oko strunjače bili su puni. Tako se nastavilo i u samostalnoj Hrvatskoj jer je Petrinja kao grad vrlo vezana uz ovaj sport.

"Petrinja je grad hrvanja i ljudi ovdje razumiju hrvanje. Nama izravni prijenosi na televiziji ne utječu na gledanost u dvorani dok je drugima to znalo predstavljati problem. Ljudi su znali ostajati kod kuće i gledati na TV-u meč, ali nama to nije imalo nikakav utjecaj, ljudi su i dalje u velikom broju dolazili. To su ljudi koji su navikli na hrvanje i vole ga. Naš marketing je pet plakata i par objava na lokalnom portalu i radiju, dovoljno da nam dođe 200-tinjak gledatelja."

Najznačajnija promjena u odnosu na prošlu sezonu Premijer lige je redoslijed održavanja borbi. To je nešto na čemu su iz HK Petrinja inzistirali duže vrijeme.

"Ove godine u Premijer ligi mečevi se održavaju po uzoru na Bundesligu. Mečevi se ne održavaju od najmanje kategorije pa do najveće, nego se ide redoslijedom najmanja kategorija pa najveća pa sljedeća najmanja preostala pa sljedeća najveća preostala... Te srednje kategorije su najzanimljivije, najatraktvnije i najbrojnije. Mi već barem osam godina pričamo i predlažemo da se tako održavaju ti mečevi jer su te srednje kategorije one koje podignu publiku, tu su najneizvjesnije borbe i gledatelji moraju izaći zadovoljni iz dvorane", ističe Pereković.

Prema starom načinu odvijanja borbi, završna borba bila je ona u kategoriji do 130 kilograma. Petrinja tu ima najstarijeg hrvača lige Josu Matkovića, a konkurencija je sve neugodnija.

"Hrvat će Joso neke mečeve, ali ne možemo mi računati na svaki njegov meč, puno je to, godine su tu. Imamo tu još mladog Vujnovića koji naporno trenira i dva puta dnevno. Dosta je napredovao, vidjet ćemo koliko će moći, bio je treći na pojedinačnom PH, ali u 130 je dosta jaka konkurencija. Tu je Koščević koji je veliko pojačanje Zagreba, Majcog u Vindiji, Koščić se u Sesvetama vratio nakon ozljede i ta trojica su iznad. Naravno i u Sesvetskom Kraljevcu je Luburić koji je toliko spreman da može hrvati od 87 do 130 kilograma", kaže Pereković i pojašnjava zašto se inzistiralo na promjeni redoslijeda borbi:

"Ta kategorija nije bila problem zbog neizvjesnosti već je gledateljima koji nisu duboko u hrvanju bila nezanimljiva jer tu nedostaje atraktivnosti. Drugo su mečevi u 72, 77, 82 kilograma koje su strašno brze kategorije. U 130 kilograma od šest minuta borbe, realno, zna biti pet i pol minuta 'guranja', a u 77 kilograma uglavnom pršti od akcije. Nismo mi sada nešto tu posebno pametni, treba samo kopirati uspješne i uzeti ono što je kod njih dobro. Bundesliga to radi tako jer želi da kada meč završava, publika bude na nogama i kada izlazi van iz dvorane, da bude zadovoljna i pod dojmom posljednjeg meča."

Kategorija do 130 kilograma je manji problem, konkretan problem leži u kategoriji do 55 kilograma. Naime vrlo često se događalo da netko u toj kategoriji nema najecatelja.

"Bilo je govora o toj kategoriji do 55 kilograma, nisam sto posto siguran, ali mislim da je u cijeloj ligi održano manje od 50 posto borbi. Problem je što nema niti juniora jer i oni već odu gore s kilažom. Bilo je govora i o micanju te kategorije, ali ipak mi hrvamo po pravilima Svjetske hrvačke federacije, a pravila govore da je to službena kategorija i bilo bi glupo da je mi sada izbacujemo. I ljudska rasa se mijenja, nekada su postojale kategorije 48 kilograma, 52, 58, a danas jednostavno nema hrvača niti u 55 kilograma, svi vode borbu s tim."

Od novih imena u rosteru Petrinje za ovu sezonu Premijer lige, tu su Luka Malobabić i Jure Rajković. Oni će pokriti dvije srednje kategorije, a debitirali su pobjedom.

"Mi smo otprilike isti kao prošle sezone, nismo se nešto puno pojačavali, stigli su nam Luka Malobabić iz Siska i Jure Rajković iz Istarskog Borca na dvojnu registraciju. Luka je tu domaći dečko, odrastao je s Karlom Kodrićem i Pavelom Puklavcem, blizak nam je klubu pa ćemo si međusobno pomoći. Moj prijatelj Bošković, koji me pobijedio bezbroj puta i uzeo mi puno zlata, javio mi se iz Istarskog Borca i ponudio na dvojnu registraciju Juru Rajkovića. On je kadetski reprezentativac, dečko je stvarno perspektivan i dobar, to je ono što je nama odgovaralo i unutar ekipe. Nismo htjeli ići u neka pojačanja koja bi nam razbila kemiju u ekipi, no ovo je dečko koji se sjajno uklapa."

Neki vanjski faktori utjecali su na roster Petrinje koja je ostala bez dijela perspektivnih hrvača. Osim koronavirusa koji je stvorio problem svima, Petrinju je pogodio i jak potres.

"Nama problem predstavlja to što jesmo jedna od najstarijih ekipa u ligi, došlo je do malog zasićenja, tu su i neki hrvači koji su već preko 30 godina, Joso Matković je bliže 50 nego 40 godina. Dogodilo nam se to da su Filip Mikulić i Emil Osmanagić odustali, Vrbanac se isto malo udaljio, barem zasad. Tako će nam do 55 kilograma pokriti Daniel Majić i mi smo sretni da je on s nama tu. Nama je najveći problem što nam se dogodila ogromna rupa prvo zbog koronavirusa (među zadnjima smo dobili dozvolu za treninge), a onda kada smo to uspjeli malo pokrpati, dogodio nam se potres. Dečki koji bi nam sada već bili u ekipi, otišli su s roditeljima negdje dalje pa i kada su se vratili u Petrinju, nakon godinu dana netreniranja, jednostavno se više nisu vratili na hrvanje. Tu smo ostali bez dvije cijele generacije. To je problem, posebno u gradu veličine Petrinje u kojoj je malo djece iako se ipak malo napreduje i po tom pitanju."

Prošle sezone titulu je odnio Zagreb, no Petrinjci smatraju kako su i oni imali realnu šansu.

"Meni je žao prošle sezone u kojoj smo mogli i trebali biti prvaci. Jednostavno su nam se dogodila dva kiksa. Prvi protiv Zagreba koji je usmjerio sezonu u krivom smjeru. Tu smo trebali pobijediti, ali nije bilo Sigura, izgubili smo totalno bez veze i tu smo malo pali, Zagreb se podigao i nakon toga pobijedio Sesvetski Kraljevac nakon čega se sezona potpuno promijenila."

Kako popularizirati hrvanje i dovesti više djece u dvorane? Pitanje je za milijun dolara, ali u Petrinji se rađa jedna nova generacija koja bi u perspektivi mogla zamijeniti aktualne hrvače.

"Savez puno polaže na reprezentacije, ali klubovi tu pate. Patimo i mi koji imamo dva reprezentativca koji nisu s nama u klubu bili sada skoro mjesec dana jer su bili na pripremama. Nama je to problem jer i uz ta dva reprezentativca rast će i ostali. Drugačije je kada su njih dvojica tu, pa još i Šimatić napiše da dolazi na trening, zatim i Luka Malobabić, odmah će ih doći još deset jer znaju da trebaju doći na trening i naučiti od njih, ali i da njima pomognu. Trebaju i oni sparing partnera, a tu ga dobiju. Hrvanje je amaterski sport, tu nema osiguravanja egzistencije, nema više toga niti u Bundesligi. Nama je bitno da su oni tu jer se tako diže klub. Imamo generaciju od 12 godina koja je kompaktna i ima ih u različitim kategorijama. Osim toga klapa su, mi smo slagali strunjaču za prvo kolo, njih je bez problema došlo 15 na slaganje."

Što očekivati od ove sezone? Osim Premijer lige, važni su nastupi i na pojedinčanom PH.

"2022. godine uzeli smo tu četiri titule, 2023. tri, 2024. dvije, ja bih ove godine bio zadovoljan s jednom titulom, a u Premijer ligi da ponovimo rezultat od prošle godine kada smo bili drugi. Sve iznad toga bit će bonus. Sada smo imali u Petrinji PH u grčko-rimskom stilu, završili smo treći, ali nije bila neka velika razlika. Izgubili smo neke mečeve koje nismo trebali tu izgubiti, tri bezvezna kiksa. Da je Karlo Kodrić dobio Šačića u finalu, da je Puklavec dobio Nikolića i bio u finalu... Pavel ga je dobio praktički deset puta zaredom, a Nikolić je odličan hrvač, vrhunski, ali jednom moraš i izgubiti. Da je Karlo dobio u finalu, Pavel tu borbu, Hlatki da je dobio svoju gdje je bez veze izgubio, mi bismo bili prvi. Nije smak svijeta."

Prvaka je jako teško prognozirati, postoje papirnati favoriti, ali to u hrvanju ništa ne znači.

"Biti prvak u Premijer ligi, nije samo imati najbolju momčad, tu se mora puno toga posložiti. Trener Vinko Kadečka rekao mi je na kraju da je jedva dočekao da sezona završi. Toliko mečeva u jesen, jedva je sastavljao ekipu da može izaći na strunjaču. U jednom razgovoru Miolski iz Proletera iz Zrenjanina, kaže mi kako u jednoj kategoriji ima četvoricu, a ne mogu sva četvorica hrvati. 'Pitaju me za dvojicu da ih pustim na posudbu, ja ih pustim, krenulo prvenstvo i odmah u prvom kolu ovom što je ostao, otiđu ligamenti. Ostanem na jednom hrvaču, treće kolo, njemu pukne mišić.' Na kraju od četvorice više nije imao niti jednog. Na kraju dođemo do toga da onaj koji je najkonstantniji i najkompletniji, ima najveće šanse za titulu prvaka. Tako je Zagreb prošle godine imao i entuzijazam, mladost, želju, to je ono što smo mi imali dvije godine prije toga."

Osim grčko-rimskog stila, postoji i slobodni stil, ali u Hrvatskoj se manje-više on niti ne trenira. Tek prije nekog natjecanja odradi se nekoliko treninga.

"Slobodni stil je u Hrvatskoj dosta zapostavljen, mi ga treniramo samo pred prvenstvo. Zadnje dvije sezone bili smo najuspješniji klub na slobodnom stilu čak i ispred Metalca koji dosta radi na tome. Slobodni stil jednostavno kod nas, slično kao i kod Mađara, nije tradicionalan stil, kod nas je baza grčko-rimski. Žensko hrvanje je dosta slično slobodnom stilu, to je svojevrsni miks dva stila. Mi imamo pet cura koje idu na natjecanja i imamo ih još par koje dolaze na treninge."

Brojnost u školi hrvanja nije problem, veći je problem količina natjecanja koja nije zadovoljavajuća.

"Snalazimo se svakako, da bi klinci imali natjecanja stalno moramo nešto izmišljati, pa klupsko, županijsko, a u županiji imamo samo dva kluba, mi i Sisak. Tu je Zagreb u velikoj prednosti jer ima puno klubova i puno više natjecanja."

Rosteri za ligu su formirani i tu više nema prostora za promjene. Nelogičnost je da postoji samo jedan i to vrlo kratak prijelazni rok, a sezona je dugačka, puna ozljeda i inih problema.

"Prijelazni rok u hrvanju traje samo u prvom mjesecu. To je problem, trebala bi biti dva prijelazna roka, može se staviti cijeli srpanj na primjer jer nemaš nikakvih natjecanja u srpnju. Zašto netko ne bi prešao u neki drugi klub ako se ne vidi u toj ekipi", dodaje Pereković.

Petrinjci su izgubili prvi meč u novoj sezoni, ugostili su aktualnog prvaka Zagreba koji se dobro pojačao i slavio sa 6:4. Bilo je prostora za drugačiji ishod, Hlatki je ispustio pobjedu protiv Brale, mogao je i Kodrić slaviti uvjerljivije, nedostajao je Pavel Puklavec...

Iako su izgubili, ostavili su prostora da mogu biti ravnopravni i na papiru jačem protivniku. Koliko će moći i jedni i drugi, u velikoj mjeri odlučit će koliko će biti kompletni tijekom sezone.