Jesu li kriteriji za individualne nagrade promijenjeni zbog utjecaja društvenih mreža?

Svjetsko prvenstvo 2022. godine igralo se u Kataru i to usred natjecateljske sezone, no to nije bila jedina promjena u nogometu. Od tada Zlatna lopta dodjeljuje se u odnosu na učinak u sezoni, a ne kalendarskoj godini, kao što je to bio običaj.

Logično, Uefa nagrađuje najbolje u Ligi prvaka po igrama u toj sezoni, a dosta polemika stvorile su one posljednje nagrade. Konkretno, najviše ona za najboljeg mladog igrača, koju je 'pokupio' PSG-ov Desire Doue.

Ne umanjujući talent, strašne tehničke predispozicije i općenito nogometno znanje, Doue ove sezone, objektivno gledajući, nije bio najbolji mladi igrač. Barcelonin Lamine Yamal imao je veću ulogu i značaj u svojoj momčadi i nepravedno je reći da nije najbolji.

Brojke kažu da je Yamal na terenu u Ligi prvaka proveo 360 minuta više od Douea (1101 u odnosu na 741), što je točno četiri utakmice više. Po statistici (koja općenito ne otkriva sve) imaju identičan učinak (po pet golova i tri asistencije), no jednostavno rečeno - ono što je Lamine radio graniči s nenormalnim.

U obje polufinalne utakmice protiv Intera bio je nestvarno dobar, izludio je Federica Dimarca, no zbog loših reakcija njegovih obrambenih igrača, ostao je kratak za finale. U završnici dvoboja u Milanu pogodio je stativu, doslovno milimetri dijelili su Katalonce od finala.

Da se razumijemo i otklonimo nesuglasice, Doueova kvaliteta je neupitna, ako ih ozljede izbjegnu, Yamal i on obilježit će novu eru nogometa. Nagradu najboljeg mladog igrača donijela mu je vrhunska predstava protiv Intera u finalu, gdje je dokazao da je 50 milijuna eura, koliko je PSG za njega izdvojio, pljačka u odnosu na današnje cijene.

Momčad koja osvoji ima najboljeg igrača?

Osim Douea, nagradu za najboljeg, ali gledajući sveukupnu konkurenciju, pokupio je Ousmane Dembele. I tu su se pobunili Barcelonini navijači jer njihov Raphinha bio je najbolji strijelac (13), ali i asistent (osam) u ovosezonskoj kampanji.

Dembele neupitno igra sezonu iz snova, zabio je osam pogodaka i podijelio šest asistencija u Ligi prvaka, no nije to bilo onoliko uvjerljivo kao kod Raphinhe. Prvi gol u ovoj sezoni zabio je tek u petoj utakmici protiv Manchester Cityja, a onda je hat-trickom srušio Stuttgart.

U četiri utakmice prije spomenutih, imao je tek asistenciju protiv Atletico Madrida, a ostao je 'tih' u okršajima protiv Girone, PSV-a i Bayerna, gdje je čak dobio i crveni karton. Zbog nediscipline i kršenja pravila u svlačionici, nije konkurirao za dvoboj u grupi protiv Arsenala.

Jasno, Francuz je u završnici dodao gas, bio je dvostruki strijelac protiv Bresta, kasnije je pogodio protiv Liverpoola i Arsenala, a asistirao je protiv Aston Ville (dva puta), Arsenala i Intera (dva puta).

S druge strane, Raphinha je hat-trickom srušio Bayern, imao je, između ostalog, dvije asistencije i gol protiv Dortmunda, dva pogotka i asistenciju protiv Benfice, a protiv Intera je u dva okršaja skupio gol i asistenciju.

Dakle, u Uefi su imali dvije dileme, a u obje su pobijedili igrači PSG-a. Znači li to da, ako momčad osvoji natjecanje, automatski mora imati najboljeg igrača? Može li se to onda nazvati individualnom nagradom?

SuperSport HNL odličan je primjer

Uzet ćemo za primjer SuperSport HNL, gdje je Marko Livaja osvojio nagradu za najboljeg igrača i to apsolutno zasluženo. Da se u ovom slučaju vodilo razmišljanjem Uefe, Toni Fruk bi pokupio sve, baš kao što je to učinila njegova Rijeka.

Livaja je zabio više golova, ali nije imao više asistencija. Njegov Hajduk završio je na trećem mjestu u ligi, u Kupu ga je izbacila baš Frukova Rijeka, no on je svejedno najbolji. I to je ispravno jer tako je zaista bilo.

Netko će reći da ne bi bilo pogrešno da je Fruk osvojio, no vraćamo se ponovno na pitanje iznad, radi li se onda tu o individualnoj nagradi na razini lige ili samo momčadi koja je osvojila?

Do Modrića je bilo 50-50 kome ide Zlatna lopta

Hrvatski kapetan Luka Modrić prekinuo je dominaciju Lionela Messija i Cristiana Ronalda kada je u pitanju Zlatna lopta. Tada su Argentinac i Portugalac zakazali na Svjetskom prvenstvu, nisu briljirali (onako kako se od njih naviklo) u ostalim natjecanjima pa se znalo da netko drugi mora osvojiti.

Luka je osvojio sve, bio je motor Kraljevskog kluba i reprezentacije, a nakon dugo godina statistika nije presudila. Primjerice, 2013. godine Franck Ribery osvojio je sve s Bayernom, no CR7 dobio je prestižnu nagradu France Footballa, što se smatralo ogromnim skandalom.

Prije toga, 2010. godine Messi je osvojio Ballon d'Or iako je Wesley Sneijder osvojio trostruku krunu s Interom, praktički cijela Italija (i polovica svijeta koja simpatizira Ronalda) digla se na noge, a nedavno je to Jose Mourinho pojasnio:

“Je li 2010. godine ukradena Zlatna lopta? Tko ju je osvojio, Messi? Kako će onda biti ukradena?“

Od 2008. pa u narednih deset godina Messi i Ronaldo imali su po 50 posto šansi za osvajanje, a ostali ravno nula. To je tako bilo jer njih dvojica su i bili najbolji. Rušili su rekorde, zabijali iz nemogućih pozicija, vodili svoje klubove i to konstantno dobrim predstavama.

Dobar primjer je 2021. godina, kada se Jorginho odjednom pojavio na podiju za Zlatnu loptu, a sve jer je igrao u Chelseaju koji je osvojio Ligu prvaka i Italiji koja je bila prvak Europe.

Ne kažemo da ovaj pametni veznjak nije zaslužio nekakvo priznanje, no zar je zaista realno da osvoji trofej za najboljeg igrača pokraj Lionela Messija?

Koji su uvjeti danas

Po svemu sudeći, osvajač Zlatne lopte bit će Ousmane Dembele ili Lamine Yamal. Uvelike će o tome odlučiti njihova međusobna utakmica u četvrtak 5. lipnja u polufinalu Lige nacija. I jedan i drugi imali su određeni period u kojima su pali, Dembele je primjerice u posljednja dva mjeseca zabio tri gola (od čega dva drugoligašu Dunkerqueu u Kupu), a Yamal je malo usporio u listopadu i studenom.

Imao je Barcin dragulj određenih problema s ozljedom gležnja, propustio je tri utakmice zbog iste, a Katalonci su u njima ostvarili dva poraza i remi. To jasno govori o njegovom značaju u momčadi Hansija Flicka.

Iz France Footballa poručili su da je individualni učinak prvi kriterij, drugi su kolektivni uspjesi, a na trećem mjestu je stil igre i dojam, odnosno ponašanje na terenu.

U svemu tome, zaborave se motori momčadi, veznjaci oko kojih se sve vrti, kao što je to bio slučaj kod Modrića. Primjerice, Vitinha se niti ne spominje u tom kontekstu, a slična situacije je kod Pedrija.

Jesu li onda kriteriji za individualne nagrade dobro posloženi? Je li ispravno najboljim igračem turnira proglasiti igrača koji je imao najbolju statistiku kod momčadi koja je bila najuspješnija u toj sezoni?

Ovakvim, možda nesvjesnim promjenama u kriterijima najviše zasluge imaju društvene mreže, koje eksplodiraju kada su ove stvari u pitanju. Dati individualnu nagradu nekome iz momčadi koja je bila najbolja nije nužno najbolja odluka.

Dakako, takvi će uvijek visoko kotirati, što je i zasluženo, ali onda već govorimo o liniji manjeg otpora. Jednostavnije je dodijeliti nagradu napadaču, nego nekom plemenitom veznjaku (možda i braniču ili vrataru) jer statistički se to lako argumentira, a ono što rade igrači koji nisu zaduženi za realizaciju teško je potkrijepiti brojkama.

Iako je to već razdvojeno, jedna stvar je najbolji strijelac, asistent i slično, a druga igrač. Najbolji je onaj bez kojega se ne može, bez kojega na terenu njegova momčad izgleda neprepoznatljivo.

To su već pitanja za trenere, radi li se tu o krilnom napadaču, centarforu, veznjaku ili nekome drugome. Potrebno je dobro razmisliti tko je taj bez kojeg PSG, Barcelona, Real Madrid ili bilo tko drugi ne može, a onda će konkurencija možda biti i bolje posložena. 

FOTO: EPA/NEIL HALL