Od urnebesnih najava do tužnog kraja

Kakve su samo najave dolazile iz Cibone uoči sezone, urnebesne, da ti pamet stane. Izjave iz paralelnog svemira o ambicijama, pojačanjima, sjajnom stranom treneru, ali već od prvih minuta bilo je jasno da ta priča ne drži vodu.

Svakakve priče i najave već godinama dolaze iz Cibone, od onih krajnje bizarnih do preoptimističnih, ali kada se podvuče crta, Cibona se nije pomaknula niti korak naprijed. Dapače, prvi put u svojoj povijesti ispala je iz ABA lige.

Ne postoji jedan krivac za Ciboninu situaciju, njih je mnogo, svi čelnici kluba koji su godinama se smjenivali na vrhu, svaki sa svojim razlozima. Bilo je tu rasipnika, političkih namještenika, onih koji su znali, a nisu mogli i onih koji su jednostavno bili neznalice.

Sa svakim od njih Cibona je tonula sve dublje, a posljednjih godina je doslovno na aparatima. Neshvatljivo i neprihvatljivo je da nitko nije preuzeo odgovornost za sramotnu prošlu sezonu u kojoj je Cibona igrala samo s pet igrača domaće prvenstvo jer ostale nije mogla registrirati zbog, naravno, ogromnih dugova.

Samo u Ciboni, nigdje na svijetu takva situacija nije se dogodila. Zašto nitko nije preuzeo odgovornost za to i otišao iz kluba? Zato što jednostavno Cibona više nikog ne zanima. Svima je puna kapa Cibone jer svaka priča počinje i završava s dugovanjima i kao bit će bolje, valjda.

Cibona još zanima jedino nekolicinu zagriženih navijača koji u par grupica od njih nekoliko dođu na utakmicu i na tome im svaka čast. Više čak ni slučajni prolaznici ne nalete u Draženov dom, da je ne znam tko protivnik. Uspjeli su čelnici Cibone svih ovih godina rastjerati navijače kojima je dosta priča i pričica, obećanja svih vrsta, a ono što vide na terenu je negledljivo i rezultatski tamo gdje mu je mjesto.

Chris Thomas, Bariša Krasić i Josip Sesar nisu uspjeli posložiti igru. Thomas je sipao bombone u svom mandatu i najavljivao brzu i atraktivnu košarku s ranim završavanjem napada, nije bio niti blizu tih najava i onda je otišao iz privatnih razloga i više se nije niti vraćao. Kako se kaže, niti pisma, niti razglednice.

Ako je nešto dobro u cijeloj priči, onda je to da Thomas nije na Ciboninom platnom popisu jer, još jedna bizarna situacija, njega i strance plaćali su navodno investitori, a za plaću domaćim igračima trebao se pobrinuti klub.

I ta momčad s kojom je Cibona ušla u sezonu, po dobrom starom običaju putem se osipala, ali to nije neka novost. Kada su Vukovi u pitanju, na takve stvari smo navikli. Tko je uopće na početku sezone pomislio da će baš sada biti drugačije?

I što sada? Slijedi ljeto, malo odmora, a onda nova runda nagađanja. Hoće li Cibona uspjeti posložiti momčad za sezonu i koje će natjecanje uopće igrati? Ispala je iz ABA-e, može se vratiti u tu priču ako plati, a platit će otkud? ABA 2 ligu navodno neće igrati niti pod razno, ostaje hrvatsko prvenstvo i potencijalni ulazak u kvalifikacije nekog Fibinog natjecanja.

Danas se ništa ne zna i pitanje je kada će se znati.

Sve vezano uz Cibonu danas je vrlo upitno. Ako mislite da je dosugnula dno, nemojte biti sigurni da ne može i niže od ovog. Čak niže od sezone u kojoj je nije pobijedio praktički samo onaj koji to nije dovoljno želio.

S raznih strana dolaze razne priče, a malo je onih koje bude nekakav optimizam. Rutinsko ispadanje od Ilirije samo dodatno pojačava depresiju u kojoj se hrvatska košarka nalazi. Ako maknemo u stranu Zupca i Hezonju, Hrvatska više nije nikakav relevantan košarkaški faktor. No to je već za neku drugu priču. Sumornu i tužnu kao što je ova Cibonina.

Cibonine igre ove sezone zahtjevale bi totalni reset i kretanje ispočetka. Ali kakav to točno Cibona može napraviti reset. S kim i s čim? Njeni temelji nisu poljuljani nego su debelo popucali i urušeni, a na horizontu nema onog koji bi ih popravio.