Od molitve do trona: NBA prvaci iz grada bez košarkaške prošlosti

Glazba se prekida, svjetla pogase, a u potpunoj tišini krene molitva, svih religija, a gledatelji očima traže nebo pod svodovima Paycom Arene. Izgleda kao scenarij nekog nadrealnog filma, a zapravo je nešto posve drugo: Oklahoma City Thunder su jedina momčad u NBA ligi koja uoči domaćih utakmica upriliči uzvišeni trenutak molitve. Da, lako je sad reći – nebo im je uslišilo želje, "Gromovi" su upravo osvojili naslov prvaka nakon spektakularnog finala s Indiana Pacersima, vječnim gubitnicima još od fantastične generacije Reggieja Millera, koja je imala sve predispozicije za trofej, osim jedne – bili su suvremenici Bullsa Michaela Jordana. Istine i preciznosti radi, treba pojasniti ovo: opisani ritual nije "copyright" Thundera, u Oklahomi su ga inaugurirali New Orleans Hornets, dok su tu imali privremeni dom kad je uragan Katrina poharao njihov grad. Hornetsi su kasnije otišli, ali ritual molitve – preuzeli "Gromovi". Naravno, ritual nije bio odmah prihvaćen jednoglasnom aklamacijom, vodila se medijska kampanja, isticalo da su Thunder jedini od 140 američkih profesionalnih klubova koji su uveli ovaj čin, pa onda i kako sve dvorane NBA već imaju svoje male kapele za molitve… Uzalud im trud, ništa se nije promijenilo.

O svemu ostalom pratitelji NBA-a već sve znaju. Thunder je do trona došao na krilima silnog talenta, Shai Gilgeous-Alexander i Jalen Williams bili su predvodnici mlade ekipe, kojoj je i trener tek 39-godišnji Mark Daigneault. Zaokružena je tako jedna tipična priča iz onih već izlizanih o američkom snu: "Gromovima" je 17 ljeta tek, osnovani su 2008. godine, preciznije, preseljeni iz Seattlea, nasljednici nekad slavnih i ugaslih SuperSonicsa, šampiona iz 1979., a većini od nas zapamćenih po herojima devedesetih, Garyju Paytonu i Shawnu Kempu.

Sam transfer franšize ima u svom korijenu onu značajku "više od sporta": naime, ugovor po kojim su preselili iz Seattlea dio je velikog, značajnog projekta podizanja Oklahoma Cityja iz agonije nakon stravičnog atentata u tržišnom centru 1995. godine u kojem je život izgubilo 168 osoba.

Nadimak Sonics nisu ipak "oteli", ostavljen je kao zalog za budućnost ako Seattle ponovno stvori svoju franšizu. Ova pak, Thunder, krštena je kao posveta Tornado Alleyu, središnjoj zoni SAD-a u kojoj mikro-meteorološki uvjeti pogoduju čestom razvoju tornada i oluja. Ima i drugi poseban motiv za ovo ime: OKC je dom 45. pješačke divizije američke vojske koja nosi nadimak "Thunderbirds", nazvanoj u čast drevne legende američkih Indijanaca o Ptici groma. Divizija se istaknula herojskim pothvatima u brojnim vojnim operacijama u Drugom svjetskom ratu, a simbol Ptice groma ističe snagu, zaštitu i moć.

I eto, nisu prošle niti četiri godine otkad se OKC upisao u NBA povijest iz potpuno suprotnog razloga, 2. prosinca 2021. ušli su u almanahe kako momčad koja je pretrpjela najveći poraz u povijesti lige, 79:152 protiv Memphis Grizzliesa. No, bio je to zapravo samo početak dugoročnog procesa, koji i nije baš originalan, već inspiriran strategijom Boston Celticsa u stjecanju i gradnji akumuliranog kapitala te Philadelphia 76ersa (po brojci "željenih", ciljanih poraza, kako bi se posrnulo što dublje u poretku i tako steklo što bolju poziciju za odabir na Draftu). Prvi pokušaj, koliko god bio sjajan, nije im uspio, iako su 2012. godine imali tercet velikana Westbrook – Durant – Harden, tad je Thunder zaustavio Miami u finalu. Međutim, ništa nije zaustavilo genijalnog generalnog menadžera Sama Prestija, koji je ispekao zanat scoutinga talenata za draft još u Spursima i Sonicsima da bi ga, konačno okrunio. I to s najmlađom momčadi NBA ikada (prosjek 23,9 godina) koja je u play off ušla s pole position i uz to ga, eto, okrunila. Uostalom, ako i postoji savršeni potez u ovoj priči, to je svakako odabir Gilgeous-Alexandera za lidera, atipičnog kanadskog beka, koji kao da je stigao iz nekih davnih, old style vremena NBA, daleko manje sklonog tricama za razliku od većine svojih "kolega", a više ulazima u reket i skok-šutu, plus iznimnom obrambenom doprinosu.

I stoga se može logično zaključiti: Oklahoma, titula je – doma.