Automehaničar, Lasagna party i Puccinijeva arija: kako su najveći luzeri srušili kladionice

Da, dobro ste pročitali, uoči tog prvenstva 2015/2016, bookmakeri su nudili 5000 funti, za ulog od jedne funte na trijumf Leicestera! Isti tečaj, usporedbe radi, mogli ste u engleskim kladionicama (koje, znate već, nude apsolutno sve u ponudi) pronaći za to da će Elvis Presley biti otkriven živ ili da će se dokazati postojanje čudovišta u škotskom jezeru Loch Ness.

Ovo je priča koju će objektivno teško – i tko zna kada – itko nadmašiti. Početkom tog kolovoza 2015. - evo navršava se točno deset godina od početka ove stvarne bajke - "Lisice" su krenule u novi lov na san zvan opstanak, kojeg su sezonu prije izborile na senzacionalan način, izvukavši se u finišu iz zone ispadanja. Logično, očekivanja su bila ista, u najboljem slučaju – osigurati spas bez neke infarktne završnice. Na klupu je zasjelo poznato ime, Claudio Ranieri je naravno bio znan Englezima vrlo dobro, pogotovo iz faze uspona Chelseaja sa samog začetka ere Romana Abramoviča. Njegov trijumf s Leicesterom dobio je nadimak "The Italian job" i doslovno nadmašio slavu istovremenog filmskog klasika s Michaelom Caineom iz 1969. godine.

Leicester je vrlo nebitno mjesto ne samo na sportskoj nego i zemljopisnoj karti Engleske, grad s 285.000 stanovnika, koji predstavlja svijet u malom. Naime, u gradu su Englezi manjina, a u ulicama kao Narborough Road, vlasnici 23 trgovine potječu iz – 23 različite zemlje. A klub, od osnivanja 1884. godine u 132 ljeta postojanja uspio je osvojiti tri Liga kupa i šest puta biti prvak, ali – Druge lige. Uostalom, ni sam Ranieri, koliko god bio znan, nije svoju karijeru optočio zlatom, makar je vodeći svoju Romu, Monaco te spomenuti Chelsea stizao do utješnih epiteta… viceprvaka.

Ipak, kao da je predosjetio čudo, preuzeo je momčad u kojoj je glavni strijelac i neprikosnovena zvijezda bio nekadašnji automehaničar Jamie Vardy, kao simbol jedne "radne", vrijedne momčadi, pune volje i borbenog duha, a vrlo tanke nogometnom kvalitetom (barem je tad tako izgledalo). I sam je veći dio karijere proveo po provincijskim terenima (Stocksbridge, Halifax, Fleetwood), s već skoro 30 ljeta u životnom kalendaru ostavljao je dojam napadača koji je dosegao svoj zenit i polako kreće prema silaznoj putanji. Šampionsku sezonu završit će s 24 pogotka, te rekordom od 11 uzastopnih ligaških utakmica u kojima je zatresao mrežu. Među pitoresknim likovima, koji će postati junaci, nalazi se tad i jedan Jamajčanin, ali ne atletski sprinter, nego stoper, Wes Morgan, sa svoje 32 godine i 94 kilograma više nalik boksaču ili pak Danny Drinkwater, kojeg je Manchester United eliminirao kao potpuno netalentiranog besperspektivnog "škarta".

Uglavnom, da ne dužimo, momčad zadovoljnih gubitnika, kojima je opstanak u Premiershipu izazvao emocije kao da su ga – osvojili. Svi zajedno koštali su 70 milijuna funti, otprilike kao jedno od tada nadolazećih pojačanja (tipa Sterling) u konstrukciji "dream teama" Manchester Cityja.

Krenuvši kao totalni anonimus – čak i "dark horse" bi bilo pretjerano reći – Leicester je brzo začarao nogometni planet, dramatično podigao gledanost Premiershipa od Kine do Australije i SAD-a. "Fantastična priča o autsajderu koji pobjeđuje", hvalio se Dan Masanson, šef komunikacija tv mreže NBC, čitajući impresivne brojke o tv shareu engleskog nogometa. Čak i u Japanu dosegao je vrh popularnosti, zahvaljujući jednom od junaka epskog uspona do naslova, Shinjiu Okazakiju. Isto važi i za Afriku, čiji su "ambasadori" u Leicesteru bili Kanté i Mahrez. Eto, upravo taj Mahrez, kupljen je za 400.000 funti iz Le Havrea i postao igrač sezone. A zarada je na kraju bila impresivna: 170 milijuna funti slilo se u blagajnu kluba, a ne zaboravimo i da su spomenute kladionice morale isplatiti 15 milijuna funti dobitaka onim "luđacima" koji su se na početku sezone, valjda zbog zezanja, kladili na Leicestera šampiona.

U čemu je bila onda uopće tajna ovog nevjerojatnog uspjeha? Vjerovali ili ne, Leicester je te sezone imao najmanji prosjek posjeda lopte u ligi (42 posto), dakle doslovni anti Tika-Taka, ali je igrao ubitačno izravan, okomit kontranapadački nogomet, u kojem bi u dva ili tri poteza i dodavnja matirao protivničke obrane fantastičnom uspješnošću. Uz sve te taktičke zamisliti, Ranieri je imao i još jednu posebnu kvalitetu, znanje kako stvoriti momčadski duh: nakon svake utakmice u kojoj bi Leicester sačuvao "clean sheet", netaknutu mrežu, momčad je vodio na večeru, a po talijanskom izboru specijaliteta dobile su naziv "Lasagna party". Upravo je Ranieri zaslužan, zapravo je na kraju ispunio svoj san, kad je uoči utakmice posljednjeg kola na centru King Power stadiona legendarni Talijan Andrea Bocelli otpjevao "Nessun Dorme", ariju iz Puccinijevog "Turandota".

Leicester je tad bio naravno puno više od nogometnog kluba, ponudio nadu svim malima, marginaliziranima kako je uspjeh – moguć. Ples Pepeljuge na balu bogataša. A iza svega stajao je gazda, čovjek neizgovorljivog imena i prezimena, koje je lakše ispisati uz copy paste: Vichai Vrivaddhanaprabha. Kralj duty free shopova King Power, po kojem stadion Leicestera nosi ime, bio je obožavan od prvog dana, 2010. godine kad je kupio klub za "smiješnih" 39 milijuna funti. Poznat je bio po čašćenju navijača na stadionu pitama i pivom, dijelo je pregršt besplatnih pretplatničkih ulaznica svake sezone, a igračima "Lisica" je nakon osvojenog titula poklonio modele automobila BMW i8.

Jedan, ako ne i jedini, VIP navijač Leicestera je njihov bivši igrač, junak engleske reprezentacije sa SP 1986., Gary Lineker, koji je kasnije bio zaista jednako sjajan i u ulozi tv komentatora, poslije i kao influencer na društvenim mrežama. Kako je tijekom prvenstva ponudio okladu da će se, u slučaju osvajanja titule, u posljednjoj emisiji sezone kultnog "The match of the Day" na BBC-ju, pojaviti u gornjem dijelu odijela i – gaćicama, nije mu bilo teško ispuniti svoj zavjet.

U dijelu Engleske koji podsjeća na famoznu priču o Robinu Hoodu (nedaleko je i Nottingham, znan po još većem čudu, dvostrukom osvajanju Kupa prvaka), Leicester je ispisao stranicu povijesti. Ove sezone, nažalost, ne možete uplatiti ni cent na njihovu reprizu, jer su upravo ispali iz lige. Njihovu ulogu sad nose naprimjer Leeds, Burnley ili Sunderland. Zamislite da netko od njih uzme naslov ove sezone? E pa upravo to, Leicester je zaista napravio.