Čudesno svetište atletike: 97 godina i 27 svjetskih rekorda

Čuveni "Weltklasse" neslužbeno je svjetsko prvenstvo, nešto kao što je Wimbledon u tenisu, a nije pretjerana ni konstatacija da su ovaj spektakl u Švicarskoj zapravo – olimpijske igre "zgusnute" u samo dva sata fantastičnog spektakla, bez trenutka predaha, smjenjuju se događaji s najvećim asovima.

Sve je počelo, dakle, 1928. godine i to odmah – povijesnim događajem. Istina, svjedočilo je tad samo 3000 gledatelja kada je legendarni finski dugoprugaš Paavo Nurmi pobijedio na 5000 metara u vremenu 15 minuta i 18 sekundi, što iz današnje perspektive zvuči kao smiješan rezultat, ali tad je bio svjetska senzacija.

Još četiri godine ranije, skupina entuzijasta odlučila je svoju sekciju odvojiti od nogometnog kluba Zürich te su na mitskom "Letziju" napravili atletsku stazu od 400 metara. Sve su sami projektirali, izgradili, a svih 150 članova je doslovno "robovski" napornim radom napravilo stazu. Posebno se pamti nastup legendarnog Jesseja Owensa, heroja OI u Berlinu 1936., kad je doslovno došao iz Amerike u Zürich, skočio jednom (dovoljno za pobjedu) i vratio se doma!

Spomenuti prvi miting održan je u čudnom terminu, posljednjeg dana Olimpijskih igara u Antwerpenu, dok je tridesetih nosio atribut "Američki miting" jer su na njemu sudjelovali uglavnom natjecatelji iz SAD-a koji bi samo za ovaj događaj brodom putovali preko Atlantika.

Pravu eksploziju Weltklasse doživljava 1959. i 1960. godine, kad je Martin Lauer donio Letzigrundu prve svjetske rekorde (110 i 200 metara prepone, da, tad je postojala i ta disciplina), te Armin Hary, prvi čovjek koji je na "stotki" probio magičnu granicu od ispod 10 sekundi.

U povijesti stadiona, 1968. godine ostat će upisana po prvoj napravljenoj sintetičkoj stazi na svijetu, čime je dobila naziv "magične" i omogućavala uvjete za najbolje rezultate, a nešto kasnije je i proširena na osam staza, kako bi imala sve uvjete za vrhunske događaje.

Zlatno doba Züricha koincidira s ustoličenjem Resa Bruggera na čelo organizacijskog odbora i – što je svakako najvažnije od svega – podignut je fond nagrada sudionicima na tada astronomskih 150.000 švicarskih franaka. I svjetski rekordi počeli su se nizati baš kao na traci, Rod Millburn postavio je primat na 110 metara s preponama, uslijedili su brojni drugi.

Zürich je u mnogim aspektima bio pionir svjetske atletike, tako je 1974. godine promovirao elektronično mjerenje vremena, a do 1979. godine zabilježeno je ukupno 19 svjetskih rekorda na "Letziju" (ukupno ih dosad brojimo 27). Ne postoji niti jedan velikan u povijesti atletike koji nije slavio trijumfe na ovom poprištu, kao Alberto Juantorena, Said Aouita, Noureddine Morceli, Sergej Bubka, Marlene Ottey… da spomenemo tek neke od atletskih legendi. Do konca prošlog stoljeća, onaj spominjani nagradni fond narastao je do pet, a sad je oko 9.5 milijuna franaka, s izravnim prijenosima u 135 zemalja. Uostalom, već desetljećima glavni sponzor natjecanja je – vodeća švicarska banka UBS, što dovoljno govori samo za sebe.

Teško je, nezahvalno izabrati samo jedan događaj kao najveći u ovih 97 ljeta glamurozne povijesti Züricha. Ako bismo morali birati, to je povijesna utrka Carla Lewisa i Bena Johnsona na 100 metara 1988. godine te trijumf Lewisa s rekordnih 9.93.

Suvišno je i spomenuti da je do ulaznica za Weltklasse praktično nemoguće doći, otprilike kao za Novogodišnji koncert u Beču, svih 25.000 mjesta rasproda se trenutačno online. Istina, miting se sad proširio fantastičnom modernom "mobilnom stazom" pa se neke discipline održavaju na tom improviziranom borilištu usred grada, na trgu Sechseläutenplatz, pokraj opere i jezera u fascinantnom ambijentu.

Među brojnim kuriozitetima i originalnim idejama organizatora, svakako vrijedi podsjetiti na lanjsku utrku na 100 metara olimpijskog šampiona Armanda Duplantisa (skok s motkom) i Karstena Warholma (specijalista za 400 m prepone) u kojoj je Duplantis pobijedio sa impresivnih 10.37 sekundi.

Weltklasse će i ovog puta koncem kolovoza biti ne samo najveći atletski miting godine – to je uostalom, uvijek – nego i generalna proba svih velikana pred naredno Svjetsko prvenstvo u Tokiju. Apsolutni, nenadmašni užitak za sve "podanike" kraljice sportova.