Pranjić: 'Svaka sekunda za reprezentaciju je nešto posebno, a najbolje sam igrao u Heerenveenu!'

Nakon što je vodio Trnje, Slobodu iz Tuzle, Achyronas Onisilos i GOŠK iz Gabele, Danijel Pranjić, a sada je kao 43-godišnjak u ulozi igrača-trenera u rumunjskom niželigašu Adunatii Copaceniju. U velikom razgovoru za Flashscore pričao je o svojoj karijeri, ali rekao je da se u budućnosti baš i ne vidi u Rumunjskoj.

“Teško je reći koji mi je san, došao sam ovdje da pomognem klubu ove sezone i poslije... Neću reći da se ne vidim ovdje, ali recimo da mi je budućnost u mislima vjerojatno negdje drugdje. Teško je odgovoriti gdje točno jer mi je obitelj ovdje. Već sam bio trener u prvoj ligi u Bosni i Hercegovini, bio sam trener u drugoj ligi na Cipru, tako da tražim nešto više, recimo to tako.“

Igrao je pod palicom mnogih jakih trenerskih imena, ali jedno se ipak izdvaja.

“Imao sam mnogo trenera u karijeri, a najbolji je sigurno bio Louis van Gaal u Bayernu, on me mnogočemu naučio. S njim je bilo jako teško raditi na duge staze. Dakle, prva sezona je uvijek dobra, a onda bi počeli problemi jer je bio jako strog i perfekcionist, nije prihvaćao pogreške. Bilo mu je teško s imenima poput Francka Ribéryja i Arjena Robbena, to su velike zvijezde i uvijek je bilo teško pronaći ravnotežu i zajednički jezik s njima.“

Pričao je o svom razdoblju u lisabonskom Sportingu, gdje je otišao nakon tri sezone u Bayernu.

“Za Sporting moram reći da je nevjerojatan, velik klub, ali moj problem je bio što sam došao iz Bayerna, koji je za mene najveći klub na svijetu, posebno s obzirom na organizaciju. Velika je razlika između Bayerna i Sportinga bila u tom trenutku, imao sam tamo puno problema. Ne mogu govoriti o stvarima koje su se dogodile jer sam potpisao ugovor i rekao sam da o tome neću govoriti. Dakle, možete razumjeti da se Sporting htio zaštititi i od stvari koje su učinili. Recimo ovako - mogu svaki dan ići u Portugal i mogu se susresti s ljudima koji su bili tamo u klubu, direktorima, predsjednikom i mogu ih sve pogledati u oči. Ipak, ne znam bi li s druge strane bilo isto pa ću na ovome stati.“

Nakon samo pola godine u Sportingu, Pranjić je otišao u Celtu Vigo.

“U Celti Vigo sam bio šest mjeseci, lijepe uspomene, život, grad, stadion, ljudi, a i dobra hrana. Stvarno sam uživao u tih šest mjeseci. Jedini problem bio je taj što je trener koji me želio dovesti dobio otkaz poslije samo jedne utakmice kada sam došao. Nije me vidio u svojim idejama i viziji pa sam tamo bio samo šest mjeseci. Vratio sam se u Sporting, a zatim otišao u Panathinaikos. Kada sam vidio da će se ondje igrati europski nogomet, naravno da sam sretan zbog njih jer, kao što znate, u mom životopisu piše da sam igrao za Celtu. Tamo nisam imao nikakvih problema, uživao sam, tako da sam sretan što ih ponovno vidim u Europi.“

O Panathinaikosu je imao samo riječi hvale, iako je klub za to vrijeme imao određenih financijskih problema. Posebno je pohvalio navijače:

“Mogu reći o grčkim navijačima da su nevjerojatni, strastveni i uvijek daju 100 posto kada podržavaju momčad. Ono što je možda posebno tamo jest to što gostujućim navijačima nije dopušten ulaz. Dakle, ako igramo s Olympiakosom kod kuće, njegovi navijači ne mogu doći na utakmicu zbog problema koje su imali u prošlosti.“

Ipak, smatra da je najbolji bio u Heerenveenu:

“Mislim da sam svoj najbolji nogomet igrao u Heerenveenu i zato sam u tom razdoblju izborio transfer u Bayern München. Znate, kada imate osjećaj, kada izađete na teren da možete raditi što god želite. U svojoj četvrtoj sezoni tamo imao sam takav osjećaj, stvarno sam uživao u svakoj sekundi na terenu. Čak i sada, kada se vratim, možete osjetiti energiju između mene, ljudi i kluba.“

Ipak, ništa se ne može mjeriti s reprezentativnim dresom.

“Ne možete uspoređivati to dvoje, svaka sekunda za reprezentaciju, za nas Hrvate, je nešto posebno. Naravno, poštujem svaki klub za koji sam igrao, navijam za svaki klub za koji sam igrao, ali igranje za reprezentaciju bio je moj san.“ "I taj se san ostvario, i stvarno sam ponosan na svaku sekundu u kojoj sam dao svoje srce u svakoj utakmici za hrvatsku reprezentaciju, za naš narod, i stvarno je ovo nevjerojatan osjećaj, poseban osjećaj kada predstavljaš svoju obitelj, roditelje i zemlju.“

U Hrvatskoj je uglavnom igrao kao lijevi bek, iako je u klubovima više igrao ofenzivnije. No, to mu nije bio problem.

“Nikada me nije živciralo kada sam bio na terenu jer volim nogomet i oduvijek sam želio biti na terenu. Nije važno na kojoj poziciji, bio sam igrač koji je, recimo, bio svestran. Mogao sam igrati na mnogim pozicijama, a ako sada mogu analizirati svoj stil nogometa, rekao bih da je moja prirodna pozicija bila lijevi bek. Mogao sam puno trčati, bio sam vrlo kreativan, imao sam vrlo dobru tehniku i centaršut.“

Za uspjeh Hrvatske na posljednja dva Svjetska prvenstva 'okrivio' je težak poraz protiv Turske na Europskom prvenstvu 2008. godine.

“Imali smo mnogo dobrih utakmica, ali uvijek su nam neke stvari nedostajale. Mislim da smo u tom razdoblju naučili iz svojih pogrešaka i naučili smo kako pobijediti kada izgubiš. Na Europskom prvenstvu u Austriji, nakon poraza na penale od Turske, mislim da je sve promijenjeno. Da smo pobijedili u ovoj utakmici, stigli bismo do polufinala, a u polufinalu je bila Njemačka, protiv koje smo igrali u grupnoj fazi i pobijedili, tako da su nam vrata za finale bila otvorena, ali sudbina je bila takva. To nikada neću zaboraviti, to su stvari koje te čine jačim. Mislim da je ova utakmica puno promijenila u karijerama svih igrača, posebno Luke Modrića, Ivana Rakitića.“

O Luki Modriću kazao je:

“Što reći o njemu? Mogu reći samo da sam bio sretan što sam s njim dijelio svlačionicu u reprezentaciji, a i zato što sam igrao neke utakmice protiv njega dok sam bio u Celti, a on u Madridu. Sve što sada kažem nije dovoljno. On je najbolji igrač u povijesti Hrvatske, a svari koje je napravio s Real Madridom bile su nevjerojatne. Nije bilo normalno, nitko nije očekivao da će to postići sve što je postigao. On gleda nogomet drugačijim očima, vidi neke stvari koje nitko ne vidi. Stvarno, jako sam ponosan što sam podijelio trenutke s tako velikim igračem i osobom.“

Kratko se dotaknuo loših sjećanja iz djetinjstva.

“U tom trenutku, kada je počeo rat, živjeli smo u Bosni i da, naravno da to nisu lijepe uspomene. Moj otac je otišao u zatvor i mjesec dana nismo ništa znali o njemu, tako da je to bio težak trenutak za našu obitelj i jednostavno smo sretni što je živ i još uvijek zdrav. Nisu to bila lijepa razdoblja u mom životu.“

Heerenveen je 2021. godine proslavio 100. rođendan, a Danijela je uvrstio na popis 100 najpopularnijih igrača kluba svih vremena.

“Heerenveen je zaista poseban klub i pripada mom srcu zbog moje veze s ljudima i nevjerojatnim navijačima. Bio sam tamo četiri godine i to je bio moj prvi klub u inozemstvu. Gledajući unatrag, shvaćam da je moje najbolje vrijeme bilo u Heerenveenu, gdje sam igrao nevjerojatan nogomet. Osvojio sam prvi i posljednji trofej u povijesti kluba i tamo sam se proveo nevjerojatno s nezaboravnim trenucima. I naravno, kada vidim da su me stavili među 100 najboljih igrača, to mi puno znači. Jako sam ponosan na to vrijeme i trenutke koje smo proživjeli zajedno i ono što smo zajedno postigli, jer nije lako osvojiti trofej s tako malim klubom u Nizozemskoj. Ali uspjeli smo i jako sam ponosan na svaku minutu koju sam tamo odigrao.“

Kaže da još uvijek prati nizozemsku ligu i hrvatske igrače koji su ondje.

“Još uvijek pratim Eredivisie, tamo je mnogo hrvatskih igrača. Poseban za mene je Ivan Perišić, naravno jer sam igrao s njim u reprezentaciji i protiv njega kada sam bio u Bayernu, a on je igrao za Borussiju Dortmund. On je nevjerojatna osoba i igrač, ima gotovo 40 godina, a mislim da još uvijek igra sjajan nogomet. Prošle sezone imao je puno problema s ozljedama. Prije PSV-a bio je u Hajduku, gdje se suočio s brojnim problemima s navijačima i unutar kluba, uključujući i one pod trenerskim vodstvom Gennara Gattusa.“

Nastavio je s hvalospjevima o Perišiću:

“Bilo mu je jako važno promijeniti klub i mislim da je donio izvrsnu odluku. PSV mu je značajno pomogao da se vrati na svoju nogometnu razinu i na kraju je PSV-u dao puno dobrih stvari zauzvrat. Osvojili su prvenstvo i za njega je, mislim, bilo jako važno ostati ove sezone i pokazati da je zahvalan klubu što mu je pružio priliku za povratak. Sada se vratio u reprezentaciju i još uvijek igra nevjerojatno.“