Jakobušić: 'Da smo samo Livaju doveli u našem mandatu, dosta bismo napravili'

Nakon što je napustio Hajduk, Lukša Jakobušić, bivši predsjednik uprave, nije se oglašavao. Nerijetko je bio na meti kritičara zbog financija, a posljednji koji je okrznuo Jakobušića i njegove suradnike na Glavnoj skupštini Hajduka je Jerko Marinić Kragić, vaterpolski reprezentativac koji je sada član Upravnog odbora Našeg Hajduka.

"Skupština je mjesto na kojemu se i treba razgovarati o svim pitanjima, a on je službeno izabran za predstavnika Udruge, a i atraktivan je zbog svoje sportske karijere tako da tu ne vidim ništa osobno, ali izgleda mi da se vraćanjem na predsjednika uprave koji je smijenjen u travnju 2024. željelo maknuti fokus s onog što se događalo u proteklom periodu. Uvijek sam otvoren za razgovor i objašnjenja, ali nitko me od službenih tijela od tada nikad nije tražio. U zimskom prijelaznom roku smo doveli Kleinheislera, Brekala i Perišića te se dogovorili da nećemo prodavati nikoga kako bi kao klub stvorili sve preduvjete da napokon osvojimo titulu, s obzirom na to da smo bili prvi put nakon dugo godina jesenski prvaci, Nadzorni odbor je to odobrio. Prije moje smjene dogovorili smo transfer Rokasa Pukštasa za minimalno 12 milijuna eura plus bonusi na ljeto, o čemu postoji i pisani zapisnik. Realizirali smo Vuškovića što je donijelo potrebni prihod jer Hajduk ne živi godinu dana. Mogu razumjeti kritike, drugačije poglede i stajališta, na koncu i smijenjen sam jer smo ljudi u tadašnjem Nadzornom odboru i ja drugačije gledali na stvari. To je legitimno, no koliko god sam subjektivan, smatram da je spominjanje mene u negativnom kontekstu 2024. godine, u kojoj sam vodio klub tri mjeseca, u najmanju ruku nepošteno", rekao je Jakobušić u velikom intervjuu za Dalmatinski portal s kojeg prenosimo najvažnije dijelove.

Na kraju prošle godine Jakobušić se pojavio na Skupštini Hajduka nadajući se pokojem pitanju kako bi mogao ponuditi odgovore, ali to se nije dogodilo.

"Došao sam odgovoriti dioničarima na bilo koje pitanje, s obzirom na to da me je udruga očešala na prethodnoj, međutim, nisu me ništa pitali. Rado ću doći i na Skupštinu Našeg Hajduka, čiji sam član, ako treba. Kao netko tko je živio klub iznutra, skloniji sam tome da se između sebe raspravimo ako ima nejasnoća. Nakon prve javne prozivke tražio sam razgovor s Torcidom i s Našim Hajdukom, ali za razliku od Torcide, tadašnji predsjednik Dino Marković je poručio da se nemaju oni što nalaziti s bivšima. Prihvaćam i to, ali ne da se onda s mojim imenom koristi kad god zaškripi."

023. godine ostvaen je gubitak od gotovo 12 milijuna eura što je Jakobušić objasnio.

"Hajduk je takav klub da je predsjednik odgovoran i za puno manje stvari, a kamoli ne za financije, iako po statutu Nadzorni odbor mora odobriti svaki iznos veći od 200 tisuća eura i dulji od tri godine. U dogovoru s Nadzornim odborom i uz znanje dioničara išli smo ciljano u gubitak jer se prodaja Luke Vuškovića u iznosu većem od 11 milijuna eura mogla proknjižiti tek kad on napuni 18 godina, a to je ove godine. Da ne podcjenjujem nikoga, ali tko god da je ove godine predsjednik, Hajduk bi bio u velikom plusu. Ako je gubitak 2023. moj, onda je prihod i dobit 2025. moja zasluga, s tim da ćemo se složiti da je klub od nečega živio prethodnih 14-15 mjeseci, bez nekih značajnih izlaznih transfera do Prpićeve prodaje."

Kada je Jakobušić smijenjen, kao jedan od glavnih razloga za smjenu naveden je sportski rezultat.

"Na krilima dotadašnjih uspjeha u brojnosti članstva, dolaskom trofeja, boljih vremena, osvojio se je novi Kup i promovirali smo dodatno akademiju u Ligi prvaka. Novi ljudi su htjeli aktivnije sudjelovati u svim procesima kluba, a ja sam bio mišljenja da jasna podjela mora postojati. Iako to mislim i danas, možda sam trebao biti malo taktičniji jer svi ti ljudi su prije svega hajdukovci i vole klub, ali nisu imali iskustva u radu sportskog kluba. Da bi dioničari i šira javnost imala cjelovitiji uvid, 28. siječnja 2024. na sjednici NO-a, na dan famozne utakmice s Rijekom, prvi put u mandatu mi je uskraćena suglasnost. Radilo se o kapetanu Lovri Kaliniću. Čak nije bilo nešto strateški, ali sam procijenio da je za nastavak prvenstva i atmosferu u svlačionici to ključno. Uz iznenađenje cijele Uprave i sportskog direktora, nakon iscrpne argumentacije pred NO-om i nedavanja suglasnosti, izjavio sam da odlazim odmah nakon tekuće sezone (30. svibnja) i naveo razlog – miješanje u rad Uprave. Znao sam da neće stati. To sam tražio da se stavi u zapisniku NO-a i u arhivi je. To je bilo pokazivanje mišića s njihove strane, htio sam prekinuti tu trakavicu jer sam vidio da nema tu uspjeha. Iako smo uspjeli. Ali nema onog najvrjednijeg trofeja koji bi došao kao kruna rada. Za trofej je bitno da se svi drže zajedno. Tako je u obitelji, firmi, klubu. S obzirom na to da su izjavili da su od rujna bili u potrazi za novim predsjednikom, dosta sam se i održao, više od sedam mjeseci. Moram naglasiti da su oni donijeli odluku legitimno i bilo bi licemjerno bilo što im zamjeriti jer čak i ne mislim da je bilo išta osobno. Njihov je posao izbor, kontrola i smjena, oni su je s punim pravom odradili. O vremenu i načinu samog otkaza može se razgovarati, ali to je samo stvar tehnike i ne mijenja ništa. Oni su ostavkom preuzeli odgovornost, a ja to volim. I ja sam to radio. Benjamin Perasović i tadašnji NO mojim imenovanjem su prebacili odgovornost na mene, a Aljoša Pavelin i tadašnji NO je mojom smjenom preuzeo odgovornost na sebe. To je realnost dioničkog društva", priča Jakobušić za Dalmatinski portal.

Jakobušić se nikada nije skrivao od odgovornosti i preuzimao ju je, a sada poručuje kako u njegovom mandatu plaće nikada nisu kasnije i financije nisu bile kritične.

"Došao sam iz poduzetništva. Činjenica je da me je od prvog dana pratio taj epitet jer su bila teška vremena, a javnost je pratila klub kroz prihode i rashode od transfera i Europe. Zbrajala svaki vidljivi euro. I u izostanku toga nije im bilo jasno odakle pare. Činjenica je, a to će Vam svi potvrditi u klubu, da nikad u skoro četiri godine koliko sam tamo bio nismo zakasnili dana plaću. Činjenica je da Hajduk nema imovine, a da se prava i vrijednost igrača ne mogu založiti, pa se samim time ne može dobiti kredit. Nismo uzimali ni pozajmice."

"Uz transfere smo imali veliki rast prodaje. Od početnih 700.000 eura došli smo do sedam milijuna eura u trgovini i od toga smo živjeli. Više smo prihodovali od prodaje robe nego što je proračun šest klubova HNL-a. Nismo se zaduživali već smo ponekad koristili faktoring da bismo premostili neke obaveze. Faktoring se koristi kada imaš nenaplaćena potraživanja pa dok dođu sredstva od transfera koristiš financijske institucije da bi imao uredan cash flow. Žao mi je da prilikom smjene predsjednik NO-a Aljoša Pavelin nije izašao s konkretnim financijskim podacima, iako su vrlo korektno i on i član Uprave Ivan Matana izvijestili da je klub stabilan i da financije nisu razlog smjene. Da po prvi put plastično prikažem: kada su me smijenili imali smo potraživanja od preko 11 milijuna eura samo za Luku Vuškovića, od čega smo do tada povukli na faktoring samo četiri milijuna eura. Ostatak je ostao za manevriranje. U konačnici, ne optužujući nikoga jer nisam više unutra i ne mogu znati što je najbolje, ali moram ponoviti da se nisu do prije mjesec dana dogodili ozbiljniji transferi, pa je klub živio preko godinu dana od zaliha, a ne novostvorene vrijednosti."

"I još nešto, taj moj perceptivni preriskantan način rada je bio kalkulirani rizik. Za mene. Nisam to vidio kao 'all in' već kao moj način rada. Taj način rada koji su svi gurali je podigao prihode, privukao igrače koji su promijenili snagu kluba na terenu i izvan njega i rezultirao nikad brojnijim članstvom. To je bio moj stil vođenja koji je očigledno u prvoj polovici mandata bio više nego uspješan i odgovarao je većini jer nije bilo novca ni rezultata, a kasnije je postao opterećenje za neke dionike i to prihvaćam, ali dok sam bio u klubu i dugo nakon toga Hajduk je uredno servisirao svoj proračun i nismo se zaduživali."

"Moja vizija i nit vodilja je bila moćan Hajduk u svim segmentima. Nemojte zaboraviti da smo odmah stavili novi hibridni travnjak i uložili u HDTV, ojačali marketing i prodaju na svim poljima. Posebno smo ulagali u sportski segment i podigli vrijednost kluba. Kada smo bili jesenski prvaci imali smo preko 53 milijuna eura tržišne vrijednosti igrača po Transfermarktu. Više nam je nedostajala Europa nego naslov. Naslov je važan za navijače, ali za klub je važniji plasman u Europu. Plan nam je bio podići proračun da bude na razini do 50 milijuna eura. I sigurno bismo to postigli."

Što se tiče transfera, u Jakobušićevom mandatu najviše se govorilo o transferu Marija i Luke Vuškovića.

"Kada niste prvak i kada ne igrate Europu jako je teško promovirati međunarodno igrače i postići cijenu koju mislite da oni imaju, onda jednostavno ne radite posao dobro. Kao da ribar priča kako ima super brod, udice, mamce, štapove, ali nikako da uhvati ribu. Upravo nam je transfer Marija Vuškovića i prijevremeni otkup HSV-a omogućio preživljavanje teških vremena. Nije bio najveći, ali je možda u mom mandatu bio najznačajniji. Stipu Biuka prodati za preko 6.5 milijuna eura ili Luku Vuškovića za preko 11 milijuna nije malo, pogotovo kada se zna da su to naša djeca koju nismo, nažalost, promovirali kroz europska natjecanja. Luka Vušković je imao 16 godina kada se transfer dogodio. I sada ću Vam otkriti da je sve bilo dogovoreno sa PSG-om i da smo razmijenili ugovore, ali nakon finala Lige prvaka oni su se povukli. Uključio se Tottenham i u direktnom razgovoru s predsjednikom Danielom Levyjem postigli smo najveći iznos u povijesti. Nije bilo provizije za agente koje je mogla iznositi i do 10% transfera. Preko 11 milijuna eura je Hajduk uprihodovao i to ga čini najvećim transferom i po apsolutnom iznosu i po primljenim sredstvima. Ujedinjeno Kraljevstvo nije više članica Europske unije i transfer se nije mogao zaključiti prije 18. godine, a da se realizirao odlazak u PSG, 2023. godina bi bila i u bilanci pozitivna i život bi išao u drugom smjeru. Treba zahvaliti cijeloj obitelji Vušković, a posebno tati, koji su uz pomoć Hajduka najzaslužniji da su njihovi sinovi takvi kakvi jesu i koji su bili baš onakvi kakva hajdučka javnost očekuje da budu kada je Hajduk u pitanju."

Jakobušić kao svoj poraz vidi neuspješno razdoblje s Ivanom Lekom.

"Otkaz njemu je bio i moj osobni poraz. Tako sam ga doživio, ali opet bih isto napravio. I doveli ga i smijenili kada bi bile iste okolnosti. Radio sam greške, da nisam, ne bismo ni vodili ovaj razgovor."

Valdas Dambrauskas?

"Valdas je odličan čovjek i imali smo izvrstan odnos. Danas bih vjerojatno prespavao odluku i onda bih mu ujutro postavio isto pitanje. Budući da je on inteligentan čovjek, vjerojatno mi ne bi odgovorio isto. I ja sebi zamjeram, tako da sam i ja u toj većini."

Jakobušić je zaslužan i za dolazak Ivana Perišića u Hajduk.

"Ivana Perišića sam od svog dolaska u klub pokušavao vrbovati i on je bio poprilično hladan, možda je ljepša riječ realan. Međutim, Livajamanijom i posebno dolaskom Nikole Kalinića i on je bio sve mekši. Činjenica je da smo u sklopu razgovora oko Vuškovića s Tottenhamom imali razgovore i o njegovom dolasku u Hajduk prije ozljede i siguran sam da bi održao riječ i došao u siječnju i da se nije ozlijedio. Imao je jedan uvjet - da dolazi za 0 eura i da odlazi za 0 eura. Kako je Tottenham inzistirao na nekom bonusu za rezultatski uspjeh kluba, stavljena je klauzula koju je rekao on platiti ako neće neki drugi klub prilikom odlaska s Poljuda. Moj dogovor s njime je bio da dolazi na godinu i pol najmanje, ali smo stavili klauzule da može otići u svim prijelaznim rokovima. Razlog su česte promjene u Hajduku i njegova ozljeda. Napominjem da bi on dobivao plaću jedino ako bi Hajduk igrao Europu. Neću ulaziti u kasnije razgovore i događanja oko njegovog statusa, ali da sam bio u klubu, siguran sam da on ne bi otišao. Jasno Vam je da sam od početka imao isti modus operandi oko velikih igračkih imena iz našeg podneblja, tako da to sigurno nije bio PR. Livaja je najbolja stvar koja se dogodila Hajduku, došao je na stisak ruke na dva mjeseca, ali je ostao jer je našao sebe i jer je vjerovao. Žao mi je kako je ovo s Ivanom završilo. I radi njega i radi Hajduka u konačnici. On je drugačija osoba i njegov životni put ga je formirao. Nije on laka osoba, ali tko je... Nisam ni ja."

Posebna priča je Marko Livaja.

"Da smo samo to napravili u mandatu – dosta smo napravili. Marko je poseban u svakom pogledu. Nije lako s njim, a još je teže bez njega. Naš odnos je išao od toga da mi se nije javio na telefon do toga da mi danas čestita rođendan. I Božić. Nisam siguran da svoj rodbini čestita. Da moram u bilo koju životnu bitku – njega bih volio uz sebe. Najviše govori kad ne govori."

Što se tiče priča da je favorit za funkciju glavnog tajnika HNS-a, jasno je poručio.

"To znači da nisam. Niti me je tko zvao, niti će me zvati. Znaju ljudi da sam ja za one organizacije kada treba promjena. I kada je loše. A tamo je dobro. A i nisam ja za tajnike."

Jakobušić je završio u pozitivnom tonu.

"Novi trener, nova energija, rješava se pitanje stadiona, događaju se pozitivni pomaci. Ljubina, Goranova, ali vjerujem i priča u vodstvu Hajduka je sigurno iskrena, hajdučka i na svima nama članovima, navijačima i ostalima je da momčadi, treneru i vodstvu damo nešto čega Hajduku kronično nedostaje – povjerenje i strpljenje."