Crvena katastrofa: Hamilton i Ferrari – brak iz pakla za 100 milijuna eura

Mit automobilističkog sporta, jedan od ne samo sportskih, simbola Italije, utemeljio je Enzo Ferrari, čovjek zvan "Drake", "Komandant" ili "Grande Vecchio" (u nespretnom doslovnom prijevodu, Veliki stari), ali razumjeli ste bit. Samo Ferrari postoji u Formuli 1 od njenog osnivanja 1950. godine. Simbol već legendarnog "propetog konjića" traje daleko 75 ljeta u kojima je doživljavao fantastične trijumfe, ali i teške poraze, krize, pa i tragedije. Heroji te ere, koja počinje sa slavnim Alfa Romeom, bili su Ascari, Fangio pa Hawthorn, Hill i Surtees, svjetski prvak iz 1964. godine. No, tad su se već pojavile ozbiljne konkurentske "štale" (Brabham, Lotus, Tyrell, McLaren), vrijeme apsolutne dominacije zamijenilo je – sušno, 11 godina bez trofeja koji su izgledali kao vječnost.

Prekinuo ih je, a tko drugi nego možda i najveći svih vremena, Nikki Lauda 1975. godine, da bi isto uspio i 1977. u jednom epskom uspjehu, samo godinu nakon dramatičnog incidenta u Nurburgringu gdje je samo čudom preživio. Uspjeh nezaboravnog Austrijanca ponovio je 1979. godine jedan – Južnoafrikanac, Jody Schekckter, iako se po fami nikako nije mogao uspoređivati s prethodnikom.

Povratak na vrh nije dugo trajao, novi pad obilježile su jedna tragedija, pogibija predestiniranog šampiona Gillesa Villeneuvea, te nesretni gubitak naslova Michelea Alboreta, kojem je titulu doslovno ispred nosa oteo "Profesor" Alain Prost. Došle su ponovo sezone frustracija i poraza, dugo lutanja moglo se završiti samo na jedan način kojeg je Ferrari i uradio: doveo je Michaela Schumachera, s kojim su stigli i povratnik u Maranello predsjednik Luca di Montezemolo i šef Jean Todt. Nije ni tad svf krenulo glatko, ali onda slijedi petogodišnji period (2000. – 2004.) u apsolutnoj dominaciji njemačkog asa. I nakon toga, u knjizi velikih uspjeha ostaje upisano još samo ime Kimija Raikkonena (2007.), kao i titula konstruktora (2008.). Otada, službeno, Ferrari više nikad nije zasjeo na svoje mjesto.

Pred konkurencijom novih rivala, dolaskom Red Bulla, povratkom Mercedesa, Ferrari nikako više nije mogao pronaći dobitnu formulu. Nisu pomogle ni preskupe akvizicije dokazanih šampiona (Fernando Alonso, Sebastian Vettel, pa ni ovaj posljednji s Lewisom Hamiltonom, još manje nade nudio je Charles Leclerc.

Za nas laike, objašnjenje je vrlo jednostavno: ni s najboljim pilotima ne možeš pobijediti – bolje bolide. Ovo je sport u kojem vrijede takvi zakoni, a aktualni "slučaj Hamilton" je možda najslikovitiji.

Kad se spoje tim sa rekordnih 15 naslova prvaka Formule 1 i 248 osvojenih Velikih nagrada i šampion sa sedam titula i 105 pobjeda, već sama matematika sugerira uspjeh. Ali, život ponekad nije matematika. Ili možda – skoro nikada. Jer, kako kaže mudra poslovice, ne živi se od stare slave. Vrijedi to i za Ferrari i za britanskog velemajstora u cockpitu. Ne, nije Hamilton doveden – kako su zlobnici upirali prstom – kao marketinški potez, već stvarna želja za prekidom posta, ali priča poput one sa Schumacherom ne prolazi uvijek. Vremena su se promijenila, rivalske kuće i piloti se naoružali moćnijim arsenalom, a stalna "upinjanja" Ferrarija da konačno konstruira pobjednički bolid uz sve tehnološke revolucije i očajničke poteze, padaju u vodu. Štoviše, 40-godišnji Hamilton (zasad) izgleda manje kompetitivno čak i od svog prethodnika Carlosa Sainza.

Dotle je došlo da je Hamilton eksplicitno rekao "osjećam se potpuno nekorisno, uzaludno", a nema ni godina dana otkad je samouvjereno ustvrdio:

"Leclerc i ja samo najbolji tandem u povijesti Formule 1. Znam da je Ferrari i ranije imao šampione kao Alonso i Vettel koji nisu ostvarili snove, ali ja odbijam mogućnost da se to i meni dogodi."

O tempora, o mores. Hamilton je već pokazao da je s godinama pala njegova vještina i refleks, a bolid svakako nije na razini najboljih (čitaj: Piastri i Norris u McLarenu, Verstappen Red Bull). Već sredinom sezone "Ferraristi" su daleko zaostali, zauzeli skromna peta i šesta mjesta, štoviše, Leclerc je sakupio uvjerljivo više bodova (što je prava rijetkost za slabije plaćenog pilota u tandemima velikana), a sezona se svela na pokušaje nekog pojedinačnog uspjeha, sna da barem u Monzi obrane svoj obraz. I sad im je to dodatni problem, kako složiti hijerarhiju za finiš sezone.

Hamilton je stigao u Maranello, noseći u svojoj prtljazi veliki san: osvojiti osmu titulu u karijeri, preskočiti Schumachera (sedam), postati najbolji svih vremena. Za dvogodišnji ugovor zaradit će preko 100 milijuna eura ukupno. To zvuči sjajno. Sve ostalo – očajno.