Rakitić: 'Srcem sam odabrao Hrvatsku, ali pratim švicarske sportaše i osjećam se kao Švicarac'

U razgovoru za švicarski NZZ, Ivan Rakitić progovorio je o životu nakon kraja igračke karijeri, ambicijama u budućnosti i mnogočemu drugome.

Intervju je započeo pitanjem kako Raketi sada život izgleda, na što je on odgovorio:

“Zamišljao sam da će vrijeme nakon umirovljenja biti teže nego što zapravo jest. Još sam sretniji jer sada imam više vremena za svoju obitelj, iako sam prije samo tri mjeseca rekao supruzi da nisam siguran jesam li spreman za ovaj korak. Sada sam iznenađen koliko smo se dobro moja obitelj i ja nosili sa svime. Otkad sam u mirovini, treniram još češće, svaki dan sam u teretani.“

Na pitanje o tome nedostaje li mu išta, kazao je:

“Nakon umirovljenja odmah sam prihvatio mjesto tehničkog direktora u Hajduku Split. Ovako sam i dalje blizu momčadi i u skladu s ritmom koji sam imao prije. Kada dečki izađu na zagrijavanje prije utakmice, još uvijek se naježim. Naš oružar je u klubu već 42 godine i kada mi je rekao da dođem s vremena na vrijeme na kavu, shvatio sam da je lijepo što sada mogu tako nešto raditi.“

Između ostalog, upitan je o životu nogometnih zvijezda.

“Obiteljska sam osoba, volim biti kod kuće, svako jutro idem po kruh i vodim sasvim normalan život, ali mogu razumjeti ako netko želi imati pet ili deset automobila ili puno satova. Ljudima koji kažu da se Lamine Yamal uvijek zabavlja, kažem da on mora sam znati što je dobro za njega i što ga čini sretnim. Jednostavno, uživam biti sa svojom obitelji i voljenima.“

A Raketin dom je?

“Vjerojatno Sevilla, obitelj moje supruge je tamo, a i naša djeca su tamo rođena. U Splitu se osjećamo vrlo ugodno od prošle godine pa smo odlučili ostati ovdje neko vrijeme. Sljedećih 18 mjeseci studiram nogometni menadžment ovdje na Uefinom programu. Kao preduvjet za ovaj program morate provesti pet mjeseci u nekom klubu. Kad se ukazala prilika u Hajduku, odlučili smo da ću to učiniti. Dakle, za sada je moj dom ovdje u Splitu.“

Imao je priliku birati između Hrvatske i Švicarske, a izabrao je dres Vatrenih.

“Imao sam 19 godina, nekoliko puta rekao sam predsjednicima Fife i Uefe da bi igrači takve odluke trebali donositi ranije, s 15 ili 16 godina, dok još igraju bez pritiska. Najbolje bi bilo da tada odaberete reprezentaciju i da je poslije ne možete mijenjati. Pritisak na mene tada je bio ogroman. Dugo sam mislio da ću igrati za Švicarsku, bio sam u reprezentaciji od U-15 selekcije. Međutim, cijela moja obitelj je iz Hrvatske. Kada me je došao posjetiti hrvatski izbornik, to je bilo posebno, tek kada sam osjetio da bih mogao napustiti Basel, počeo sam o tome konkretnije razmišljati. Nikada nisam htio birati jednu zemlju umjesto druge, ali slušao sam svoje srce. Rekao sam roditeljima i prijateljima da ne želim znati njihovo mišljenje jer to bi trebala biti samo moja odluka. Stoga, nisam ni s kim razgovarao o tome dok se nisam odlučio. Tada sam nazvao švicarskog izbornika Köbija Kuhna. Uvijek bih dao sve od sebe za Švicarsku i danas pratim švicarske sportaše i osjećam se kao Švicarac.“

Pričalo se da je Hajduk izabrao ispred Basela, no on je te tvrdnje negirao.

“Nikada nije bilo nešto konkretno, nisam imao puno kontakta s Davidom Degenom. Marco Streller me je kontaktirao jednom prije nekoliko godina, ali tada sam još bio u Sevilli i povratak u Basel još nije bio zamisliv. Međutim, prije prelaska u Hajduk, imao sam kontakt s drugim klubom u Švicarskoj, ali to ostaje tajna. Bili smo blizu dogovora.“

Kaže da ne zamjera upravi Basela što mu nije poslala ponudu.

“Ne želim to tako gledati, nadležni su znali da ostavljam vrata otvorena, ali nemam ništa protiv njihove odluke. Ostat ću veliki navijač Basela.“