Košarka

Hrvatska košarka: kronika jedne propasti u 14 slika

Danijel Trumbić • ponedjeljak, 25.08.2025.
Hrvatska košarka: kronika jedne propasti u 14 slika
Foto: Filip Singer/EPA

U srijedu (27. kolovoza) počinje košarkaški Eurobasket, što bi za nas, nekad, bio sportski događaj godine, pogotovo u kojoj nema velikih nogometnih natjecanja ili Olimpijskih igara. Za klince, tzv. milenijalce, takva priča danas zvuči kao neka šala, možda su tek od očeva i djedova – znate onu sliku, uz kamin i vatru, slušali priče iz davnina, o nekoć velikom kraljevstvu, Draženu, Toniju, Dinu, Stojku, Perasu, Franji… koje je nestalo na misteriozan način. Nećemo pretjerati ako ustvrdimo da je hrvatska košarka doživjela sudbinu mitskih Maja.

Međutim, vratimo se u realnost, ovo je prvi Eurobasket na kojem naših biti neće otkad je svijeta i vijeka, odnosno hrvatske državne nezavisnosti. A ovo je kratka kronika jedne propasti u 14 slika, ako ne znaš što je bilo…

1993. – IZ MÜNCHENA ZA DRAŽENA: Život leti kapetane, mladost biži, a na srcu friži. Nikad zarasli. Niti mjesec dana nakon tragedije, momci su smogli snage, odigrali sjajan turnir (5:0 u kvalifikacijama), plus 20 protiv BiH u četvrtfinalu. Zapeli smo u polufinalu od Rusa, ali onda u meču za treće mjesto pobijedili Grke – 99:59. Da, Grke, 40 razlike. I osvojili broncu.

1995. – SVAKA MEDALJA VALJA: Isti scenarij u Ateni kao u Münchenu. Savršena grupna faza (6:0), plus 20 nad Francuzima u četvrtfinalu i opet fatalno polufinale, ovaj put protiv Litve. Ipak, medalja opet na vratu, opet protiv Grka u meču za broncu, doduše "samo" pet poena razlike (73:68.).

1997. – ACINA TRICA, KRAJ VICA: Početak ere mizerije u Badaloni. Jedna pobjeda u pet susreta kvalifikacijskih skupina, ispali odmah. Početak naplate smjene generacija. Pamti se po presudnom, fatalnom porazu od tadašnje SRJ, tricom Ace, ali ne onog našeg, nego Đorđevića, u stereu sa sirenom.

1999. – STRAŠAN DRAŽAN: Posljednja epizoda Petra Skansija na klupi, uz povratnika Tonija Kukoča. Bili smo u igri do posljednjeg ispita skupina, a onda nas je u "majstorici" za četvrtfinale uništio naš Nijemac, Dražan Tomić s 32 koša.

2001. – NOĆNA MORA S BOSPORA: Imamo, hvala na pitanju, bogat fundus dramatičnih poraza, ali ovo četvrtfinale ostaje u kolektivnoj memoriji. Dakle, draga djeco, vodili smo 19 poena razlike Turke u njihovom domu u Istanbulu na 13 minuta prije kraja, ugasili pakao 12.000 ljudi u dvorani Abdi Ipekci i – sve prosuli, ispali u produžetku.

2003. – SODERTALJE, NEMA DALJE: Mučenje u kvalifikacijama, pa baraž za četvrtfinale protiv Rusa u Sodertaljeu pokraj Stockholma, gdje smo baš solidno pokradeni (77:81). Tako smo, doslovno, svoj put završili u predgrađu švedske metropole.

2005.- LAMONICA POPUT RAZBOJNIKA: Ako smo u Skandinaviji pokradeni, onda smo u novobeogradskoj Areni doživjeli pravi sportski zločin u izvedbi egzekutora Lamonice. Uzalud plus četiri na 35 sekundi prije kraja četvrtfinala sa Španjolcima, talijanski djelitelj nepravde režirao je rasplet, ne dosudivši (pre)očiti prekršaj Garbajose na Tomasu, u produžetku smo se raspali.

2007. – POSLIJE BACANJA NEMA KAJANJA: Obećavajući početak, u skupini smo svladali i domaćine Španjolske. A kako smo ispali? Tako što je u četvrtfinalu sa Litvom, sekundu prije kraja, kod 72:74, Planinić promašio oba slobodna bacanja…

2009 – SUSJEDSKA PLJUSKA: Još jednom smo se provukli kroz grupnu fazu, ali onda dolazi tradicionalno četvrtfinale. Što smo uradili? Propustili smo plus 15 protiv Slovenije (u trećoj četvrtini upisali – tri poena) i izgubili sa 65:67.

2011. – BANKET U LITVI: Na Baltiku smo tog puta poštedili sebe pretjeranog nerviranja, ispali smo odmah, izgubivši, između ostalog, od Makedonije i BiH. Bar se nismo previše nervirali kao inače.

2013. – ETO PRVA DRVENA MEDALJA: Jedini pristojni rezultat u ova tri desetljeća. Pod vodstvom Jasmina Repeše dobili smo četiri od pet utakmica u grupnoj fazi, a kad smo protiv Ukrajine (84:72) skinuli prokletstvo četvrtfinala, ponadali se, konačno, medalji. Uzalud, razbili su nas Litva (77:62) u polufinalu, a onda i Španjolci za broncu (66:92). Drvena medalja.

2015. – ONI VESELY, MI TUŽNI: Kako bi izbjegli neku novu katastrofu, organizirali smo prvi dio natjecanja doma, te prošli skupinu sa scoreom 3:2. Međutim, čim smo krenuli dalje, naletjeli smo na strašne Čehe, košarkašku velesilu koja nas je u osmini finala u Lilleu pregazila sa 80:59. Za njih je 20 zabio Vesely, srušio nam snove.

2017. - NULA IZ ISTANBULA: Super prvi dio, četiri pobjede u pet susreta grupne faze u Cluju, ali onda smo morali preseliti u onaj fatalni Istanbul, koji je bio nesretan za izbornika Acu Petrovića i 16 godina ranije. Samo što ovog puta nije bilo problema za ispadanjem za Acine izabranike, u osmini nas je Rusija pregazila sa 101:78.

2022. – PURA Z FINCIMA: Bili smo solidni, treći u skupini u Milanu, a onda nam se fino otvorio put dalje, u osmini finala u Berlinu nas je čekao lagani "obrok" – Finska. Pardon, ne baš, izgubili smo 86:94 uz 43 koša Markkanena.

Ima li neka dobra vijest? Ima. Zbog debakla od 90:110 u presudnom susretu kvalifikacija u Skenderiji protiv BiH prošlog studenog ova rubrika neće dobiti poglavlje 2025. Ako se pitate što u mređuvremenu radi naša reprezentacija, eno je igra pred-pred-pred kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo protiv Danske i Norveške. test

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!