Svinjska glava, gol petom za Drugu ligu, trostruki nož u leđa: najšokantniji transferi nogometnih 'izdajnika'

Mnogo je takvih priča o "izdajnicima", prijelazima koji, uglavnom, nikada nisu oprošteni. Neki ipak jesu. I kod nas imamo nekoliko epskih, a da ne kopamo dublje u prošlost, svakako su najpoznatiji onaj Joška Jeličića iz Hajduka u Dinamo, te Nike Kranjčara u suprotnom smjeru.

SVETINJA, PA SVINJA

Što se svjetskih transfera tiče, nitko neće osporiti koji je transfer bio najveća izdaja u povijesti. Luis Figo je na samom početku izazvao kontroverze, kad je, kao već afirmirani as Sportinga, zbog nesporazuma sa menadžerom Joseom Veigom, potpisao istovremeno za Juventus i tad jaku Parmu. Kažnjen je od Uefe da sljedeće dvije godine ne može u Italiju (koja je onda bila najjača liga) pa je završio u Barceloni, gdje mu je trener Johan Cruyff pronašao idealnu poziciju i ulogu. U dresu Katalonaca osvojio je dva naslova prvaka Španjolske, dva Kupa, jedan Kup pobjednika kupova i europsko Superkup. A onda šok: odlazi na Euro 2000. gdje je prva violina Portugala, kojeg dovodi do polufinala, ali tog ljeta se više ne vraća na Camp Nou.

Potpisuje senzacionalni ugovor vrijedan odštete 70 milijuna eura za Real Madrid: bio je to prvi posao novog gazde Florentina Pereza, koji je na taj, svakako impresivan način, želio odmah pokazati svoju (nad)moć. Šestogodišnja vjernost Madriđanima, pak, donijela mu je pet milijuna eura po sezoni. Lako je zamisliti reakciju Barcelone, počevši od novinskih naslova "Pesetero!" (ljubitelj novaca), na tribinama Camp Noua pojavljuju se njegove fotke uz natpis "Juda!", plus vulgarne foto-montaže njegove supruge, poznatog modela Helen Swedin. Vrhunac je bio svakako legendarni detalj sa prvog El Clasica u Barceloni, dok je izvodio korner, pa su ga gađali svim i svačim, uključujući i – svinjsku glavu koja je doletjela na travnjak tik do Figa.

JOHNSTON I BONTON

Ono što je u Španjolskoj antagonizam Barce i Reala, u Škotskoj je, znate već, Celtic vs. Rangers, "Katolici" vs. "Protestanti". Prijeći iz jednog kluba u drugi bilo je, doslovno, svetogrđe. Mo Johnston je to uspio izvesti, doduše, ne izravno. Zvijezda Celtica i reprezentacije, prvo je otišao u Nantes, pa se onda iz Francuske vratio u Glasgow, ali među Rangerse. Štoviše, izjavivši da je, nećete vjerovati, "od malih nogu navijao za Rangerse" i da je to "jedina momčad za koju je ikada želio igrati". Naravno, za "Kelte" je postao najomraženiji lik ikada, a zbog francuske epizode dobio je prigodni nadimak "petite merde" (malo g….).

KAKO JE PRODAN JOHAN

Cruyff bio je Ajaxu i puno, puno više nego Johnston Celticu. Trostruki osvajač Zlatne lopte i svih trofeja koji se mogu osvojiti u dresu "Kopljanika". Međutim, s 36 ljeta u životnom kalendaru, 1983. godine, nakon što je osvojio dvostruku domaću krunu u dresu amsterdamskog kluba, čelnici su procijenili da je već prestar i odlučili ga se riješiti, tako što su mu ponudili novi ugovor po uvjetima – koji se ne mogu prihvatiti. Za inat, Cruyff je otišao 60-ak kilometara dalje, u redove najvećeg rivala, Feyenoorda i, zajedno sa Gullitom, ponovio lanjski uspjeh – uzeo je i prvenstvo i Kup. Zanimljivo, koliko god se zamjerio "svojima", toliko ga, unatoč trofejima, većina navijača suparnika nije prihvatila, poznata je izreka iz tog vremena "Feyenoord uvijek, Cruyff nikada".

HERETIK ERIC

Eric Cantona bio je kontroverzan lik sam po sebi, ali je i postao heroj Leedsa, kad je stigao u Yorkshire 1991. godine i odmah donio titulu ovom, nekoć europskom velikanu. Ali, slavlje nije dugo trajalo, idol navijača kluba sa Elland Roada postao je – neprijatelj broj jedan istog tog ljeta, potpisavši za njima uvjerljivo najmrži klub, Manchester United. Koliko je ta netrpeljivost velika, sugerira i ovaj morbidno grozni podatak: tijekom susreta sa "Crvenim vragovima", navijači Leedsa su imali običaj rukama kao krilima gestikulirati pad aviona, kako bi podsjetili na tragediju Uniteda iz 1958., kad je u zrakoplovnoj nesreći poginulo 23 putnika, od čega osam igrača. Francuzu je to samo bio dodatni motiv, u pet godina osvojio je četiri titule prvaka na Old Traffordu.

LAW AND ORDER

Kako je drugima znao "oteti" asove, tako je United znao doživjeti i bolne udarce. Jedan, koji se pamti za sva vremena, u liku je i djelu Dennisa Lawa. Škot je u 11 sezona za United osvajao silne trofeje, postigao 237 golova u 404 nastupa, a 1964. godine osvojio i Zlatnu loptu. Na samom kraju karijere, 1973. godine, za tad rekordnu odštetu u povijesti engleskog nogometa, odlučio je preseliti na drugi kraj grada, u City i u posljednjem kolu zabio velemajstorski gol petom protiv Uniteda, poslavši svoj bivši klub u - Drugu ligu. Ako ništa drugo, barem taj gol nije proslavio, legenda kaže i da se isplakao u svlačionici…

NEZABORAVLJEN FENOMEN

Osim što je bio najbolji igrač svijeta u svojoj eri, Ronaldo, onaj "pravi", brazilski, svojevrsni je rekorder rubrike "Izdajnici", naime, on je tijekom karijere to uradio – triput! Igrao je za Barcelonu pa Real, Inter pa Milan, a kao navijač Flamenga zaigrao je za omrznuti im Corinthians! Teško će itko ikada doseći klasu "Il Fenomena", ali i ovaj bizarni primat.

SOL NA RANU

Priču smo počeli sa Arsenalom i Tottenhamom, pa je red da tako i završimo. Sol Campbell bio je u Spursima sve – junak, miljenik, lider, komandant obrane. Na proljeće 2001. godine, od kluba je dobio vrlo povoljnu ponudu za novi ugovor, ali nakon višemjesečnog "natezanja", kad je već izgledalo da će dogovor biti postignut, uslijedio je šok: ne samo da je potpisao za Arsenal, nego je to, vjerovali ili ne, uradio za manji iznos nego mu je nudio Tottenham! Svoj potez je objasnio željom da "igra za klub koji se bori za titulu i ima više izgleda izboriti mjesto u reprezentaciji". Tim je sam sebi prilijepio doživotni naziv "Juda" kod fanova Spursa. Eze je, eto, njegov dostojni nasljednik.