Zovu se Svjetiljka u vrtu, žive za Interkontinentalni derbi, simbol su narodnog bunta i dolaze u Maksimir

I dok je većina istanbulskih klubova (Galatasaray, Bešiktaš, Bašakšehir, Kasimpaša, Karagumruk, Istanbulspor itd…) smještena na europskoj, Dinamov rival u prvom kolu Europske lige jedan je od rijetkih ima svoj dom na azijskoj strani megapolisa na Bosporu. Ime je dobio zapravo po kvartu u kojem su ga osnovala trojica studenata 1907. godine, u inat rigidnim zakonima tad još živućeg Otomanskog imperija, u kojem je nogomet bio zabranjen. Prve boje bile su im bijela i žuta, da bi već 1910. godine bile promijenjene u žutu i "mornarsko" plavu koje su ostale da danas. Nadimak im je Sari Kanaryalar (Žuti kanarinci), a tijekom svoje povijesti postali su sportsko društvo u kojem je nogometni klub, 28-erostruki prvak Turske svakako najpoznatiji (službeno im se priznaje "samo" 19, točnije, od 1959. kad je formirana današnja Superlig), ali košarkaši nisu ništa slabiji, dapače, uz 15 nacionalnih naslova imaju i dvije europske titule (s potpisom, naravno, Željka Obradovića), čak se i ženska odbojkaška ekipa Fenera popela jednom na kontinentalni tron.

Tri najveća istanbulska kluba zapravo imaju navijačke vojske koje "pokrivaju" 90 posto turskih ljubitelja nogometa, s tim što su Galatasaray i Fenerbahče poravnati sa po 35 posto. Uz to, prema tradiciji – koja pomalo blijedi, navijači su podijeljeni više klasno nego geografski: visoki, pro-europski stalež preferira Galatu, srednji sloj Bešiktaš, dok je Fenerbahče doslovno klub radnika, nižih i siromašniji, stoga ga mnogi nazivaju, slično kao i Everton u Liverpoolu, "narodni klub" te ima, kažu, oko devet milijuna pristalica u domovini.

Za navijače Fenera, važnije čak i od titula, jesu pobjede nad Galatasarayem, te utakmice se zovu "Kitalar Arasi", u prijevodu – Interkontinentalni derbi s obzirom da su klubovi pozicionirani doslovno na dva kontinenta. Antagonizam između "Radničkog" i "Građanskog" ima čitav serijal burnih događaja, ali svakako je najupečatljiviji onaj iz 1996. kojeg je, nećete vjerovati, režirao jedan – Škot. Graeme Souness, tadašnji trener Galate, zabio je na centar stadiona Fenera zastavu svog kluba nakon što ih je pobijedio u derbiju u finalu Kupa. A osvetnički čin uslijedio je kad je vođa navijača "Kanarinaca", Rambo Okan, napravio to isto, prijeteći pokazivavši – nož. Zanimljivo je i da su navijači Fenera zbratimljeni sa – Torcidom Sandžak, točnije navijačima Novog Pazara, grada u srpskoj regiji pretežno nastanjenom Bošnjacima, gdje imaju veliki "bazen" svojih fanova.

No, postoji i druga strana medalje, jer, koliko god Fener bio simbol radničke klase, dojučerašnji predsjednik bio je Ali Koç, član treće generacije najbogatije turske obitelji industrijalaca, čovjek koji je diplomirao na Harvardu, sa CV-jem u kojem se nižu impresivni podaci i samo jedan minus: u rubrici trofeja otkad je postao predsjednik 2018. godine, eto već sedam godina, ima samo jedan osvojeni Kup.

Naime, unatoč slavnoj povijesti, tradiciji, milijunskoj obitelji fanova, Fenerbahčeu "ne cvjetaju ruže", naslov prvaka Turske čekaju već 11 godina što je za njih prava vječnost, a u tom razdoblju uzeli su samo taj jedan Kup, što je naravno poražavajući učinak. Ni posljednji pokušaj da sa Joseom Mourinhom konačno prekinu post završio je debaklom, Portugalac je smijenjen nakon eliminacije od "svoje" Benfice u play offu Lige prvaka, u kvartu nema više ni našeg Dominika Livakovića (Girona) ni Edina Džeke (Fiorentina).

(Za digresiju: iziritirani godinama neuspjeha, za koje su, pogađate, okrivili Savez, utjecaj Galatasaraya, a s neposrednim povodom zbog jednog teškog incidenta u Trabzonu, prošle godine su došli čak do ideje da napuste prvenstvo Turske i zatraže da ih se primi u francusku Ligue 1 ili čak španjolsku La Ligu).

Uglavnom, na klupu je umjesto Special Onea zasjeo Talijan sa njemačkom putovnicom Domenico Tedesco (čije prezime na talijanskom i doslovno znači Nijemac), pravi nomad koji je rano započeo karijeru, te sa 40 ljeta u životnom kalendaru iza sebe ima već epizode u Schalkeu, Spartaku Moskva, Leipzigu, te dvogodišnji (potpuno neuspješni) staž izbornika Belgije.

U nizu asova koji su u Tedescovom rosteru, svakako je najintrigantnija priča o Keremu Akturtogluu, napadaču plaćenom 22,5 milijuna eura, posljednjih dana prijelaznog roka, koji je stigao iz Benfice, netom nakon što ih je upravo on svojim pogotkom izbacio iz Lige prvaka i "smijenio" Mourinha. Da sve bude još bizarnije, Akturtoglu je – legenda Galatasaraya, sa kojim je osvojio dva naslova prvaka prije nego je prešao u Lisabon.