Đalović: 'Najlakše je bilo potjerati tu dvojicu igrača, ali ne gledam tako svoj posao'

Svega dvije utakmice proveo je Radomir Đalović na klupi Maribora, a onda se dogodio incident na treningu zbog kojega je odlučio napustiti klub. Iako su Slovenci htjeli pregovarati oko nastavka suradnje, za Crnogorca to nije dolazilo u obzir.

U razgovoru za Sportske novosti objasnio je što se zapravo dogodilo.

“Imali smo trening na kojemu je u jednom trenutku došlo do iznenadnog i vrlo eksplozivnog sukoba između dva igrača. Isti je odmah prerastao u fizički obračun, a nakon početnog šoka, zatrčao sam se kao bih razdvojio dvojac koji se tukao. Kako oni toga u svojoj tučnjavi nisu bili ni svjesni, jedan udarac me pogodio. Naravno da je nakon toga tučnjava odmah prestala, ali šteta je već bila napravljena i bila je jako velika. Takvo što malo koji trener doživi u karijeri. Srećom, ostao sam pribran i sa svojim sam se stožerom zaputio u svlačionicu.“

Nekoliko sati javnost je bila u neizvjesnosti, ali za Đaleta postojala je samo jedna ispravna odluka.

“Postojala su samo dva moguća scenarija, potjerati oba igrača ili ćemo mi kao stožer kolektivno otići. Svako drugo rješenje za mene kao trenera nije postojalo. Mogao sam izabrati ostanak i potjerati taj dvojac, ali procijenili smo da bio to bio golem udarac za klub od kojeg se mjesecima ne bi mogao oporaviti. Dva igrača koja su se potukla ujedno su i dva najbolja igrača Maribora, oni su kičma momčadi, stupovi koji je nose, Maribor nema igrače koji ih mogu adekvatno nadomjestiti. Međutim, nije u pitanju samo klasa njih dvojice, nego i narušavanje kompletne atmosfere u svlačionici i klubu, repovi koji bi se potom vukli tko zna do kada. Realno, da smo ostali teško bismo više imali atmosferu nužnu da bi momčad mogla dobro igrati i pobjeđivati. Stoga, procijenili smo da je za klub bolja opcija da mi kao stožer odstupimo. Čelnici kluba ostali su u šoku, kao i svi igrači, svi su redom nam poslali poruke.“

Prvi dojmovi bili su fantastični, ovako brz rastanak nitko nije mogao predvidjeti.

“U Mariboru smo bili ukupno 25 dana i doista smo uživali u svemu što smo tamo zatekli. Maribor je veliki klub, odlično organiziran, sa sjajnim navijačima i odličnim uvjetima za rad. Tamo smo došli puni ambicija da napravimo pravi posao i da se borimo za trofeje. U dva kola upisali smo dvije pobjede, a u Kupu ostvarili povijesnu pobjedu 13:0, najveću od kako postoji klub. Doista smo u kratkom vremenu pronašli kemiju u svlačionici i izašli na jako obećavajući put. Nažalost, dogodio se taj incident na treningu, ali ne može on promijeniti ono što smo živjeli tih 25 dana i način na koji su nas ljudi u klubu primili. Zato nismo gledali svoje interese i otpremninu, nego isključivo interes Maribora. Najlakše je bilo potjerati tu dvojicu pa čekati da sezona donese što bi već donijela, ali nikada neću biti trener koji bi tako gledao na svoj posao. Ostavka je bila najbolje rješenje za Maribor, a to je bilo najvažnije.“

Progovorio je i o rastanku s Rijekom.

“Kada sam odlučio postati trener, jednu sam stvar odmah sebi stavio u glavu, a to je da se knjiga zatvara čim napustiš klub. Nema smisla ni potrebe analizirati što se sve ljetos događalo, jesam li trebao biti smijenjen i zašto sam smijenjen. Nema u meni gorčine niti ljutnje, to vam najiskrenije kažem. Neizmjerno sam ponosan što sam bio trener Rijeke, što smo osvojili prvenstvo i Kup u okolnostima u kojima to baš nitko nije očekivao te izborili Konferencijsku ligu. Ponosan sam što smo sve to napravili nakon što sam najprije na ljeto ostali bez sjajnih igrača, onda su nam u zimi otišla još tri važna startera, klub je na njima zaradio golem novac, a mi smo svejedno ispisali povijest.“

Na pitanje o tome kako sada vidi stanje u momčadi s Rujevice, Đale je rekao:

“Rijeka ima sjajne igrače i oni će brzo doći na svoje, potpuno sam uvjeren u to. Fruk, Janković, Radeljić - nisu oni samo sjajni igrači nego i vrhunski karakteri, a i dečki koji vole Rijeku. Ne bojim se za njih.“

Budućnost neće graditi glavom bez obzira.

“Nakon Rijeke, odmah mi se ukazala sjajna prilika voditi Maribor, a vidjet ćemo koliko ću sad čekati novu dobru priliku. Srljati neću, ali neću ni ljenčariti jer trener bez angažmana uvijek si može naći puno posla. Planiram obići neke trenere, vidjeti kako oni rade, naučiti nešto novo. Jasno mi je da sam i dalje trener koji ima samo godinu dana staža, tako da je preda mnom jako puno gradiva koje tek moram savladati. Ne bojim se toga, a prilika će se već negdje ukazati.“