Oglasile se igračice raspuštene ženske ekipe Istre 1961: 'Nismo tražile puno – samo poštovanje i trenere'

Hrvatski ženski nogomet broji malo klubova, većina klubova se bori s brojnim problemima, a prije nekoliko dana stigla je neugodna vijest iz Istre 1961 o raspuštanju seniorske ekipe.

Iz Istre su se oglasili priopćenjem koje smo prenijeli u potpunosti i u kojem iznose svoje razloge, a sada prenosimo i priopćenje igračica koje krivicu u potpunosti prebacuju na klub.

U priopćenju stoji:

Nismo tražile puno – samo poštovanje i trenere.

Ova priča nije o jednoj utakmici. Ovo je priča o sustavu koji godinama gasi ono što djevojke same stvaraju rad, volju i vjeru u sport. Naš put nije počeo jučer. Počeo je onda kada smo prvi put obukle dres NK Istre – u vrijeme dok je klub bio u američkom vlasništvu.

Kada su u klub stigli novi, španjolski vlasnici, prva odluka bila je da se svim trenerima ženskih kategorija poruči kako im je to "zadnji trening".

Roditelji i igračice tada su se digli, uslijedio je prosvjed i medijski pritisak, pa je klub – koji je pokušao ugasiti i ženski omladinski pogon koji financira Grad Pula – ipak odustao. U jednom periodu seniorke su uzele pauzu jer ih nije bilo dovoljno za natjecanje, dok su kadetkinje i pionirke osvajale prva mjesta i izborile ulazak u Prvu ligu. Da bi one mogle igrati, pravilo Saveza je da klub mora imati i seniorski pogon.

Klub je prvo obećao da će vratiti seniorke, a potom odustao – no opet, pod pritiskom medija i roditelja, pristaje. Seniorke se tada vraćaju na teren i uz ogroman trud osvajaju prvo mjesto u Drugoj HNL te ostvaruju plasman u Prvu HNLŽ. Klub je uvijek imao mogućnost odustati od ulaska u viši rang ako je smatrao da nema uvjete ili volju ulagati u seniorsku ekipu, ali je unatoč svemu sam donio odluku da prijavi ekipu – bez pripreme, plana i podrške. Klub nikada nije održao sastanak s igračicama o ulasku u Prvu ligu. Nije bilo dogovora, nije bilo plana, nije bilo čak ni obavijesti – klub je sam, krajem lipnja, bez znanja seniorki, prijavio ekipu u natjecanje znajući da neće ulagati ništa. Krajem srpnja, kada se već kasnilo s pripremama, igračice još uvijek nisu znale što se događa. Sastanak koji je napokon zakazan bio je neprimjeren – najavljen svega dva sata prije početka. Na njemu je klub priopćio da je ekipa već prijavljena u ligu, ali da "neće ništa ulagati". Pod "ulaganje" je, između ostalog, značilo i dovođenje novih igračica, jer je klub igračice obavijestio prekasno da se igra Prva liga – u trenutku kada su četiri igračice već zatražile ispisnice.

Međutim, jedan od razloga njihovog odlaska bio je i taj što im je na privatnim razgovorima iz kluba rečeno da, ako žele napredovati, odu u druge sredine. Dakle, klub je svjesno oslabio ekipu koju je prijavio u 1. HNLŽ, znajući da bez dovoljnog broja igračica neće moći izgurati sezonu. Igračice su tada predložile da se dovede nekoliko novih igračica kako bi se izbjegle ozljede i omogućila regularna sezona – pritom bi i dalje više od 80 posto ekipe činile domaće cure. Klub ni na to nije pristao.

Klub otvoreno izjavljuje da se ne želi profesionalno baviti ženskim nogometom, a istovremeno prijavljuje seniorke u Prvu HNLŽ. Ako to nije kontradikcija – što jest? Unatoč svemu, pristale smo dati sve od sebe. Tražile smo samo jedno – da imamo trenere.

I taj je zahtjev, jedini i najosnovniji, klub odlučio ignorirati. Jer imati trenera nije "zahtjev", nego osnovni preduvjet za sudjelovanje u bilo kojem ozbiljnom natjecanju. Zar nije logično da klub koji ulazi u Prvu ligu mora imati kvalificiran stručni stožer? Prije nego što je glavni trener otišao na najavljeni porodiljni dopust, za kondicijskog trenera postavljena je osoba koja za to nema odgovarajuće školovanje – roditelj jedne igračice. Nakon odlaska glavnog trenera, ta ista osoba proglašena je "glavnim trenerom", ali nikada službeno nije postala trener, već je utakmice i treninge vodila kao predstavnik kluba. To nas je posebno zbunilo – jer nam do danas nije jasno kako netko bez licence može biti imenovan glavnim trenerom. Da ima licencu, vodio bi utakmice kao trener, a ne kao predstavnik kluba. Treninzi su postali neprimjereni, improvizirani i neusklađeni s razinom Prve lige – što je dovelo do toga da su igračice u potpunosti nespremne za natjecanje.

Uz to, klub je za pomoćnog trenera postavio osobu koja ima zabranu rada nedjeljom, što znači da nikada nije mogla putovati s nama na utakmice. Za prvu utakmicu kao trener prijavljen je bio pomoćni trener, dok je utakmicu zapravo prema nalogu kluba vodio predstavnik kluba. Nije li to izigravanje sustava – i to od strane prvoligaškog kluba? Je li ovo primjer stručnog stožera za Prvu HNL – pomoćni trener koji ne smije ići na utakmice nedjeljom (kada se one i igraju) i "glavni trener" koji to nikada službeno nije postao, već je bio samo predstavnik kluba?

Prošli tjedan seniorke su pravodobno obavijestile klub da zbog bolesti, školskih obaveza i manjka igračica neće moći odigrati utakmicu u Osijeku. Unatoč tome, klub je u medije plasirao priču da se "igračice nisu pojavile", iako je unaprijed znao da ih nema dovoljno. Cure su zato objavile svoj dopis kojim su demantirale lažne navode. A danas – bez najave, sastanka ili ijedne poruke iz kluba – doznale smo da je NK Istra odlučila izaći iz natjecanja i ukinuti seniorski pogon. Bez ijednog službenog obraćanja, bez riječi zahvale, bez trunke poštovanja prema curama koje su godinama nosile dres Istre. Službeni mail poslan je trenerima – glavni trener je na porodiljnom dopustu, pomoćni na bolovanju, a predstavnik kluba dao je otkaz. Nitko nas nije službeno obavijestio.

Jedna igračica dobila je screenshot maila od nekoga iz kluba, proslijedila ga u službenu grupu i napisala: "Ne dolazite danas na trening da ne doživite neugodnosti."

Da, to je način na koji je seniorska ekipa službeno saznala da više ne postoji. Nadamo se da sve ovo nije podržano od strane Hrvatskog nogometnog saveza. Vjerujemo da HNS ne stoji iza ideje da je prihvatljivo da klubovi bez trenera, bez uvjeta i bez ikakve volje ulaze u Prvu ligu. Nadamo se da ovo nije primjer kako sustav funkcionira, jer želimo vjerovati da Savez doista podupire ženski nogomet i ne dopušta ovakva postupanja. Mislimo da nismo tražile puno. Tražile smo samo najosnovnije – da imamo trenere. Ne možemo razumjeti kako se dva mjeseca nije mogao pronaći glavni trener koji bi pripremio ekipu. Volju i želju smo imale – i mislimo da smo to godinama pokazale.

Nikada nam neće biti jasno zašto ste nas prijavili u ligu bez ijednog sastanka, bez dogovora, bez plana – i sada isključivo nas optužili za sve. Ovo je bio vaš cilj od početka, i čestitamo – uspjeli ste. A sada, nakon godina truda, odricanja i ljubavi prema nogometu, sve završava – ali ne zbog nas. Završava zato što vi to želite. Samo to ne želite javno izreći, jer znate da je to pogrešno i da je to minimum koji ste mogli odraditi – ne za nas, nego za zajednicu. Ali mi ostajemo optimistične. Vjerujemo da, ako je naša generacija izgubila borbu s vama, buduće neće. I vjerujemo da će u budućnosti HNS spriječiti da se ovakve situacije ikada ponove.

Unaprijed mu zahvaljujemo na tome – u nadi da će ženski nogomet u Hrvatskoj jednog dana doista imati jednaku vrijednost.

"Nakon svega što se dogodilo, možemo li zaista reći da su krive igračice ili oni koji su godinama lošim upravljanjem doveli klub do ovoga?"