Uljezi u kvartu, izdaje 'Juda', osvete, inati: zašto je Tottenham - Arsenal toliko poseban susjedski derbi?

UVREDA OD NOVOG SUSJEDA

Dva kluba nisu bili žestoki rivali, osim po samoj činjenici da su londonski klubovi. No, sve se dramatično promijenilo 1913. godine i otad – dakle, već 112 ljeta – traje žestoki vječni antagonizam. Razlog je lako objasniti: Arsenal je formiran 1886., četiri godine nakon Spursa, a svoj dom imao s južne strane Temze, u Woolwichu. Osnovali su ga, samo ime kaže, radnici u tvornici oružja, preciznije, Royal Arsenal, dok je istovremeno Tottenham bio simbol i gospodar sjevernog dijela megapolisa, u svom gnijezdu White Hart Lane. Međutim, te 1913., prisiljen zbog financijskih problema, klub "Topnika" odlučio je preseliti na znatno atraktivniju dostupniju lokaciju i izabrao Highbury, na samo pet kilometara od doma današnjih susjeda. Jasno, u Tottenhamu su to doživjeli kao nedopustiv potez, pokušaj otimanja "teritorija" i do danas se tu ništa nije promijenilo.

Već 1922. dogodio se prvi obračun, ne samo na terenu, nego pogotovo između navijačih vojski dvaju klubova. Nogometni savez im je tad zaprijetio da će do kraja sezone morati igrati bez nazočnosti navijača, ali nekako su se dogovorili i sve je prošlo bez velikih posljedica. Istina, za vrijeme Prvog svjetskog rata, Arsenal je prihvatio da Tottenham igra domaće utakmice na Highburyju, jer je je Lane bio korišten za vojne potrebe. Ali, kad su 2017./18. Spursi bili "beskućnici" zbog gradnje novog stadiona, Arsenal ih je glatko odbio, pa su umjesto na Emiratesu igrali na Wembleyu.

Samo jednom, krajem 70-ih, pojavila se ideja da Tottenham i Arsenal zajedno izgrade jedan stadion na prostoru Alexandre Palace u sjevernom Londonu, čak je i "Daily Mail" senzacionalno razvalio na naslovnici "Arsenal Hotspurs", ali ta nemoguća "spajalica" vrlo brzo se pokazala kao utopijska ideja.

NEMA DRAŽEG PRAZNIKA OD POBJEDE PROTIV TOPNIKA

U međuvremenu, odigrano je stotine dramatičnih derbija, koji za fanove Gunnersa i Spursa znače "nešto više od života". Navijači Tottenhama posebno pamte polufinale FA Kupa 1991. sa 3:1 (kasnije će osvojiti trofej u finalu) golovima Linekera i Gascoignea, a otad svake godine imaju svoj praznik upravo na taj datum, 14. travnja, kojeg slave kao St. Hotspur Day.

Naravno, "arsenalovci" im nisu ostali dužni, dapače, te su i sami – ponajviše zahvaljujući svojim tradicionalno boljim rezultatima – ustanovili svoj blagdan pod imenom St. Totteringham Day. Termin se mijenja iz godine u godinu, točnije, to je onaj dan u sezoni Premirshipa kad postane matematički sigurno da će Arsenal u konačnom poretku prvenstva biti plasiran iznad susjeda. Uz to, navijači "Topnika" kao svoju najdražu titulu pamte onu iz 2004., ne samo zato što je Wengerova momčad ušla u povijest kao "Invincibles" (Nepobjedivi), s 26 pobjeda i 12 remija u 38 kola, nego još puno više što su naslov osigurali i – proslavili u domu Tottenhama, na White Hart Laneu (bio im je dovoljan remi 2:2).

SOL NA RANU

Jedno, čak i bolnije poglavlje za Spurse dogodilo se nešto ranije, u ljeto 2001. godine. Sol Campbell, idol, legenda Tottenhama, sa 255 nastupa u 10 sezona, bio je na isteku ugovora i klub je svakako nastojao potpisati novi sa svojim kapetanom i to pod "faraonskim" uvjetima, ukratko, love nije bila problem. Štoviše, bila je riječ o ugovoru koji je trebao postati najveći u povijesti kluba. Međutim, Campbell, kojeg su silno željeli Milan i Barcelona, odbio je ponudu, računalo se da želi prihvatiti izazov iz Španjolske ili Italije. I onda se događa "grom iz vedra neba": potpisao je za Arsenal i stekao doživotni nadimak "Juda" od svojih bivših navijača. I ne samo to, upravo on je bio među "arsenalovcima" koji su slavili spomenuti naslov tri godine kasnije na Laneu. Kasnije su se Spursi osvetili "otmicom" Williama Gallasa, uz to je i Emmanuel Adebayor (zaobilaznim putem) napravio isti potez, ali ništa se nije moglo mjeriti sa "slučajem Campbell".

Zanimljivo i sad imamo jednu sličnu priču. Naime, Eberechi Eze, donedavni as Crystal Palacea, bio je tijekom cijelog prijelaznog roka ovog ljeta "pred vratima" Tottenhama, da bi na samom kraju "sapunice" totalno neočekivano potpisao za Arsenal (znalo se doduše, ako je to više uopće važno, da je od djetinjstva bio navijač "Topnika").

Istine radi, treba pojasniti: rivalstvo Tottenhama i Arsenala, koliko god bilo prožeto "otrovom", nije na razini onoga koje vlada između Millwalla i West Hama, koje je nešto posebno čak i za engleske prilike. No, kako se ta dva kluba rijetko susreću u istoj kategoriji, a pogotovo nemaju takvih rezultatskih uspjeha, ostaju u debeloj sjeni "omiljenih neprijatelja" iz sjevernog dijela grada.