Dvije mitske skijaške utrke - spustovi u Wengenu i Kitzbühelu, zastrašujući alpski 'ambisi'

Mistično mjesto, Wengen, nalazi se u nestvarnoj lijepoj, bajkovitoj scenografiji švicarskih Alpa. Preciznije, to je i najduža staza Kupa, znana kao Lauberhorn, dužine 4455 metara i razlikom u nadmorskoj visini od preko 1000 metara. Uskoro će taj spust proslaviti cijelo stoljeće, jer je utemeljen još 1930. godine, po ideji – službenika lokalne pošte Ernsta Gertscha. Kako tad, naravno, nije bilo nikakvog službenog natjecanja, sam motiv za utemeljenje utrke bio je da se u nadmetanju domaćih skijaša i brojnih britanskih turista koji su tad zimovali u Wengenu pokaže – tko je zapravo bolji, jer nije podnosio (tradicionalnu) bahatost i aroganciju Otočana, koji su u svemu sebe smatrali superiornima. I namjera mu je uspjela, pa tako i dan-danas rekord od čak sedam pobjeda drži "domaćin" Karl Molitor, koji je slavio u svim izdanjima od 1939. do 1946. godine (da, utrku nije prekinuo ni drugi Svjetski rat), a na drugom mjestu je vjerojatno najbolji spustaš svih vremena, Austrijanac Franz Klammer (tri pobjede).

"Lauberhorn nije tako opasan kao Kitzbühel, ali je po drugom motivu najzahtjevniji – dužini, te dvije i pol minute djeluju kao vječnost", opisat će puno godina kasnije još jedna legenda, Helmut Maier.

Najpoznatija scena čudesnog Lauberhorna svakako je čuveni "Hundschopf", po naški Pasja glava, skoro "samoubilački skok" dug 40-ak metara između dviju stijena u samom početnom dijelu staze, a iza toga i Mindschkante, ništa manje izazovan, a dobio je ime po legendarnom švicarskom skijašu Josefu Minschu, poznatom po tome što je u kacigi uvijek nosio cigaretu, kako bi mogao odmah zapaliti po dolasku u cilj, da bi se opustio i predahnuo od stresnog spusta. Tek u drugom dijelu nalazi se znamenita dionica Hanneggschuss u kojoj skijaši dosegnu i vrtoglavu brzinu od 160 km na sat. Mitsko mjesto Lauberhorna je, svakako Wasserstation tunnel, prolaz ispod vijadukta gdje prolazi panoramski vlak Wengenalpbahn, koji je pak povezan sa Jungfrau željeznicom, sa najvišom postajom u Europi (3454 m n/v). Ipak, najopasnija, a pokazat će se i – tragična "crna točka" Lauberhorna bio je završni zavoj pred cilj, gdje je od posljedica pada smrtno stradao austrijski skijaš Gernot Reinstadler na utrci Svjetskog kupa 1991. godine. Nakon toga je završni dio staze modificiran.

Inače, Wengen nije poznat samo među sportskim fanovima, jer predstavlja i kulisu za (možda) najbolji film serijala o Jamesu Bondu, "U službi Njenog Veličanstva", snimljen 1969. godine u ovom spektakularnom krajobrazu.

Ako je spust zaista – a jest – skijaška Formula 1, Wengen je klasik kojeg možemo usporediti s Monzom, dok epitet najatraktivnije i "najluđe" piste svakako pripada strašnom "Streifu" u Kitzbühelu, okupljalištu jet-seta, te je, u istom kontekstu, skijaški "Monte Carlo" gdje bolidi jure za Veliku nagradu Monaca. Uostalom, u svakom izdanju možete među nazočnima na utrci vidjeti Bernieja Ecclestonea i Arnolda Schwarzeneggera. Iako je dosta kraći od Wengena (3355 metara), važi kao čak i opasniji, svojedobno je ovom autoru naš najveći i nezaboravni skijaški kroničar i znalac, Boris Mutić pričao "izvještavajući s utrka Svjetskog kupa, uvijek sam odskijao sve staze, samo ovu u Kitzbuhelu jednom i – nikad više". Boljeg i jasnijeg svjedočenja o Streifu nikada nećete čuti…

Uz to, Streif ima i prilično dužu tradiciju, još od 1893. godine, kad je utrku stvorio Franz Reisch, koji je ujedno i prvi čovjek koji je odskijao cijelu stazu od vrha na Kitzbuler Hornu do cilja u dolini i to na dva metra dugim drvenim skijama.

Ono što je u Wengenu "Pasja glava" kao simbol, to je u Kitzbühelu mitski "Mousefalle" (Mišolovka) strmina od 85 posto koje spustaši doslovno prelete u skoku dugom 80 metara i brzinom preko 100 km/h. Ovo ime dao mu je austrijski velikan Tony Sailer, aludiravši na činjenicu da skijaš u skoku ima osjećaj kao da pada u ambis…. Jedno od poznatih mjesta Streifa je i dionica Seidelalm, koja nije znana samo po skoku, već ponajprije zato što se tik do staze nalazi istoimena planinska kućica-restoran, u kojem je jedne večeri 1966. godine, uz kuhano vino i kulinarske delicije francuski novinar Serge Lang u jednom dobro raspoloženom društvu došao na ideju o utemeljenju Svjetskog kupa.

Austrijancima, kojima je skijanje nacionalni sport broj jedan, "Kitz" predstavlja istinski hram, stoga im je još bolnije saznanje da je i tu po broju spustaških pobjeda (pet) rekorder – Švicarac, dakle, najžešći rival, velikan Didier Cuche. A ono čime se pak mi možemo ponositi jest podatak da je u ova dva skijaška "svetišta" čak 11 pobjeda ukupno ostvario naš Ivica Kostelić! Naravno, ne u spustu, nego u slalomu i kombinaciji, s tim što treba još znati kako se tehničke utrke ne voze na spustaškim stazama, nego obližnjima (u Kitzbuhelu se zove Gaslern, a u Wengenu Mannliichen).

Što možemo očekivati u nadolazeća dva spusta u Wengenu? I tu ima loša vijest za Austrijance, jer će apsolutni favoriti biti, opet, dvojica Švicaraca, trenutno vodećih u utrci za Kristalni globus u ovoj disciplini – "kralj" Marc Odermatt i njegov kolega iz reprezentacije, Franjo Von Allmen, dok oni imaju tek jednog relevantnog izazivača, to je Vincent Kriechmayr. U perspektivi cijele sezone, svakako treba podsjetiti da će ove dvije "vratolomije" biti ujedno i uvertira pred onu, ovog puta, najvažniju bitku sezone, olimpijski spust, na ništa manje izazovnoj pisti Stelvio u Bormiju (6. veljače).