Aktualni prvak bez Fruka i s Frukom kreće u nastavak sezone gdje je fokus na Europi

Fiume o morte pokupio je nagrade u Berlinu i tako gradu Rijeci donio još malo trofeja i uspjeha. Kultura i sport, toliko bliski, a toliko različiti, u Rijeci će za 2025. godinu zauvijek biti zajedno zapisana zlatnim slovima.

Momčad Radimira Đalovića je na proljeće pod sloganom “krepat ma ne molat“ u grad koji teće donijela dvostruku krunu. Bilo je jasno da će s obzirom na konkurenciju i budžet to biti ne moguće ponoviti, ali Rijeka i u sezoni 2025./26. ostvaruje nove povijesne uspjehe.

Riječani su prvi puta od samostalnosti prezimili u Europi, do tog ih je uspjeha, zahvaljujući Đalovićevoj ostavštini, vodio Victor Sanchez. U SuperSport HNL-u su platili danak igri na više frontova, ali na proljeće je sve kao stvoreno za Riječki uzlet na krilima najboljeg igrača lige.

S Frukom, a bez Fruka

Rijeka, nakon kratke pauze, otvara sezonu, zaostalom utakmicom protiv Istre 1961. Vrlo neobična situacija, nezapamćena u hrvatskom nogometu, uzrokovana maglom dovela je do toga da susret 17. kola započne 14. prosinca 2025. godine, a završi 20. siječnja 2026. godine.

Riječani tako u nastavak proljetnog dijela kreću od 16. minute. Rezultat će na semaforu biti 1:1, a sastavi se ne smiju pretjerano mijenjati. Jasno je da za Riječane na terenu neće biti Toni Fruk koji je operirao šaku, ali srećom neće dugo izbivati.

Upitno je hoće li 24-godišnjak, koji je u međuvremenu dobio nagradu za najboljeg igrača lige, ostati na Rujevici, ali renome klubova koji se spominju u kuloarima, daje za pravo nadati se navijačima Rijeke da su bijeli dres, proljeće u Europi i gotovo sigurna viza za SAD primamljiviji od Grčke i MLS-a.

Rijeka je prvi dio sezone završila na petom mjestu s 24 boda, ali pobijedi li Istru 1961 na Aldo Drosini, proljetni će dio dočekati na trećem. Dinamo i Hajduk su nedostižni, ali Rijeka ne bi trebala imati previše problema osvojiti treće mjesto. Upravo zato, Sanchezova se momčad može fokusirati na Konferencijsku ligu i SuperSport Hrvatski kup.

Riječani 19. i 26. veljače igraju utakmice play-off-a Konferencijske lige. Protivnik je ciparska Omonia koja ni po čemu nije nepremostiva prepreka, a prednost je što se uzvrat igra na Rujevici. U slučaju prolaska, u osmini finala čekaju poljski Raków ili francuski Strasbourg.

Na dvije utakmice je sve moguće, nitko nije nepremostiva prepreka za hrvatskog prvaka koji uz to brani i naslov pobjednika SuperSport Hrvatskog kupa. U četvrtfinalu će Riječani snage odmjeriti s Hajdukom, ali susret se igra na Rujevici (4. ožujka).

Neki su otplovili, neki doplovili, jer Rijeka uvijek teće

Riječani su s pripremama krenuli 7. siječnja, što znači da su igrači imali više odmora između posljednje utakmice jesenskog dijela, nego što su same pripreme za proljetni dio trajale.

Riječani su bili dosta aktivni na tržištu, najviše se priča o prodaji Fruka, ali aktualni prvak doveo je nekoliko ozbiljnih pojačanja. Prvi je u Rijeku doplovio Gruzijac Tornike Morchiladze. Krilni napadač, s deset nastupa za U-21 reprezentaciju, koja je upravo na Rujevici izborila nastup na Euro izbacivši s njega Hrvatsku, stigao je kao slobodan igrač iz Dinamo Tbilisija za koji je u 59 nastupa zabio 13 golova.

Najzvučnije ime koje je stiglo na Rujevicu je Teo Barišić. Mladi hrvatski reprezentativac došao je iz Lyona, za koji je nastupio samo dva puta, s velikom željom i motivacijom da nastavi putem kojeg su utabali Marco Pašalić i Franjo Ivanović koji su stigli iz B momčadi njemačkih bundesligaša, a potom ostvarili milijunske transfere i postali A reprezentativci.

Barišić može pokriti sve pozicije u obrani, a bit će zanimljivo vidjeti gdje će ga staviti Sanchez koji voli eksperimentirati. Obrambenu i veznu liniju trebao bi pojačati novopečeni peruanski reprezentativac Alfonso Barco. 24-godišnjak iz Lime debitirao je krajem godine za Peru, u Rijeku je stigao kao slobodan igrač, a može igrati na poziciji zadnjeg veznog i stopera.

U veznoj liniji će mu konkurenciju činiti još jedan mladi hrvatski reprezentativac, Branko Pavić. Mladi dinamovac, koji je za Plave igrao i u Ligi prvaka pod Nenadom Bjelicom, vraća se nakon ozljede. Jesenas je igrao na dvojnoj registraciji u Dubravi, a u Rijeci se nada, kao i brojni dinamovci prije njega, pokazati struci u Maksimiru da je pogriješila.

Rijeku su napustili mladi Šimun Butić i Silvio Ilinković. Prvi će formu loviti na posudbi u Vukovaru 1991, a drugi je postao igrač Varaždina. U svlačionici Rijeke više nije ni bugarski reprezentativac Dominik Yankov koji nikada nije ni dobio pravu priliku, pa odlazi kao pravi misterij i veliki promašaj.

Sportski direktor Darko Raić Sudar opet je, čini se, napravio dobar posao. Najavio je da se na Milu Škorića više ozbiljno ne računa, a Damir Kreilach je sam prepoznao da je vrijeme da kopačke objesi o klin.

Rijeka na papiru djeluje jače nego jesenas, ali puno će toga ovisiti o tome ostaje li Toni Fruk.

Sanchezova Rijeka

Španjolac je dosad opravdao povjerenje, ali na proljeće se od njega očekuje da dodatno podigne momčad kojoj je nedostajalo stabilnosti i koja nije mogla uhvatiti kontinuitet. Iako su Dinamo i Hajduk daleko, Riječani bi mogli krojiti prvenstveni poredak. Treće mjesto je imperativ, a trofej bi uz to bio sjajan.

Sanchez mora probuditi Niku Jankovića koji je umjesto unosnog transfera, dobio novi ugovor, ali njegova tržišna cijena drastično pada. Ako Fruk ode, jasno je da bi Janković trebao preuzeti konce momčadi, ali budu li obojica u formi, Rijeka može biti jako opasna na sva tri fronta.

Rijeka je odradila samo jednu prijateljsku utakmicu. U njoj je poražena od slovenskog Kopra (1:2), ali pravi sud bit će Istra 1961 u Puli. Prvacima treba dobar start jer ih raspored neće maziti. Proljetni dio otvaraju kod kuće protiv Slaven Belupa, a onda im redom slijede: Osijek (G), Dinamo (D), Varaždin (D), Omonia (G), Hajduk (G), Omonia (D), sve u roku od mjesec dana.

Sve u svemu, Rijeka je opet vrlo zanimljiva, atraktivna, u Europi je prošla ispod radara i mnoge bi mogla iznenaditi, “krepat ma ne molat“.