Pobjeda nije trenutak, nego navika, Kovačević na proljeće mora vratiti Dinamo starim navikama

U Dinamu nikad nema mira i nikad nije dosadno, a s obzirom na to da se lopta (natjecateljski) na Maksimiru nije kotrljala više od mjesec dana, medijske su stupce punile priče koje nemaju veze sa zelenim travnjakom.

Mario Kovačević kupio je jesenskim naslovom prividni mir, ali napetost se i dalje osjeća u zraku. Dinamo je napravio veliku tranziciju, a oko klubova takve veličine, uvijek se kreće više struja. Zvonimir Boban je stigao kao spasitelj, ali brzo su i nad njime počeli kružiti upitnici.

Legendarni kapetan je svojim autoritetom gasio požar na članskom danu, upustio se u mini-rat s novinarima i nekako preživo tešku jesen. “Dinamovo proljeće“ termin je koji bi, koliko je prožvakan, morao dobiti svoje posebno mjesto u hrvatskom rječniku. Boban se nada da će se i njegovo proljeće 2026. godine u budućnosti vezati uz termin kojem je sinonim oduvijek bio pobjeda.

Neuvjerljiva jesen, upitna kvaliteta i čudni potezi

Boban je djelomično sam sebi otežao početak. “Čistka“ u nogometnom klubu je veliki zalogaj. Nemoguće je dovesti 20 igrača, sa svima pogoditi i preko noći stvoriti momčad. Pogotovo u klubovima kao što je Dinamo u kojima se uvijek traži rezultat na najvišoj razini.

Dinamovi navijači, kojima je strpljenje strana riječ, uzeli su trenera i neke igrače na zub, pa su tako Maksimirom jesenas odzvanjali zvižduci i nakon pobjede. Nije se u svemu tome najbolje snašao ni klub, koji je donosio neke čudne odluke i tako dodatno narušio povjerenje.

Propuštanje presica, zatvaranje skupštine, zatvaranje “generalke“ prije početka sezone i općenito slaba komunikacija s javnošću ne idu uz pojam demokracije, a to Bobanovi protivnici apostrofiraju gdje i kad god stignu.

Uz to, klub je donio nekoliko čudnih kadrovskih odluka. Dolazak Paula Tabinasa djeluje potpuno nelogično, a Nou Mikića stavlja u drugi plan. Iz Dinama odlazi i Leon Jakirović. Modri će zaraditi nekoliko milijuna eura, ali nije uobičajeno da takav talent napušta Maksimir, a da nije dobio pravu priliku.

Možda su klubu u toj situaciji bile vezane ruke, ali činjenica je da je Jakirović mogao dobiti više minuta, isto kao i Niko Galešić, koji je kao nominalno treći stoper samo jednom bio starter na toj poziciji u prvom dijelu prvenstva.

Luka Stojković je u drugoj polovici prošle sezone bio najbolji igrač Dinama, a kod Kovačevića je nestao s mape. Klub je tijekom stanke prihvatio ponudu iz UAE-a i tako potvrdio da “projekt Stojković“ ne postoji, iako su hijerarhijski ispred njega igrači koji klubu dugoročno “ništa ne donose“.

Dinamo se riješio i Branka Pavića. On ionako nije bio blizu prve momčadi, ali odlazak 19-godišnjaka koji je bio kapetan u mlađim kategorijama još jedan je poraz Dinamove akademije. Za to nije (isključivo) kriva trenutačna garnitura ljudi u klubu, ali onaj koji je na vlasti uvijek polaže račune.

Dolazak Dominika Livakovića bi donekle promijenio dojam javnosti i izmamio veselje, ali o tom se transferu sve manje piše. No, tko zna, možda je upravo to dobitna strategija, za razliku od pompoznih najava bez pokrića, koje dugoročno imaju loš utjecaj na imidž kluba.

Daj mi samo pobjede

Dinamo je kroz povijest proživio puno kriza i promjena, ali uvijek uspio zadržati pobjednički mentalitet. Dinamov “dinamo“ su pobjede i one su lijek za sve probleme.

Raspored je vrlo zahtjevan, a Kovačević još uvijek ne može računati na nekoliko važnih igrača. Mateo Lisica i Moris Valinčić bili su među boljim pojedincima u prvom dijelu sezone, ali nećemo ih još neko vrijeme gledati na terenu. Ismaël Bennacer se dobro oporavlja, ali on ionako nema pravo nastupa u Europskoj ligi.

Između dvije europske utakmice, FCSB i Midtjylland, Modri idu na teško gostovanje na Opus Areni kod potpuno novog i nepoznatog Osijeka. Tri boda u Europskoj ligi bi vjerojatno donijela prolazak ligaške faze, ali i čak devet utakmica u 38 dana!

SuperSport HNL je apsolutni prioritet, iako iz Maksimira stižu signali da ne osvajanje naslova prvaka nije tragedija. Možda je to pokušaj da se skine pritisak s trenera i momčadi, ali svima je u klubu jasno da je naslov imperativ.

Kovačevićev rukopis

Dinamo je tijekom zimskih priprema, koje su bile vrlo kratke, odigrao samo jednu prijateljsku utakmicu, protiv austrijskog Hartberga. Modri nisu briljirali, upisali su poraz (1:2), a pokazali su stare boljke.

Iz utakmice u utakmicu se očekuje goropadni Dinamo koji će dominirati. Ova momčad zasad nije pokazala da može dominirati, ali je pokazala da zna pobjeđivati. Individualna kvaliteta je, u odnosu na ostatak SHNL-a, daleko na strani Modrih. Potencijal još uvijek nije u potpunosti iskorišten, a igrači, poput Diona Drene Belje, Gonzala Villara i Gabriela Vidovića su ogromni dužnici.

Kovačević je prebrodio prvu krizu, napravio određene prilagodbe, ali dojam je da još uvijek nije u potpunosti zavladao svlačionicom i razvio prepoznatljivi stil igre s kojim bi bio zadovoljan.

Ne postoje naznake da će biti nekih velikih promjena. Glavna i jedina formacija ostaje 4-3-3, a ključno je implementirati osmicu koja će biti opasna po gol. Dinamovi veznjaci su zabili samo šest od 38 golova u prvenstvu, od toga nijedan više od dva (Miha Zajc).

Kovačević je u prijateljskoj utakmici probao sa Stojkovićem, Boban na toj poziciji vidi i Vidovića, što znači da je taj problem očito detektiran. Do eventualno dolaska Livakovića je upitna i vratarska pozicija, a jasno je da će proljeće, ako bude uspješno, iznjedriti nove junake.

Dinamo je sinonim za pobjedu, a pobjeda nije trenutak, nego navika. Hoće li je Kovačević stvoriti, znat ćemo vrlo brzo.