Osam titula, 11 milimetara, kovanice u glavu, šamari u restoranu: što se krije iza novog najvećeg rivalstva Premiershipa?

Međutim, ako se itko u proteklom desetljeću uspio barem približiti razini i značaju derbija Španjolske, to je svakako obračun Manchester City – Liverpool i to iz vrlo lako dokazivog, egzaktnog motiva. Riječ je o klubovima koji su osvojili svih posljednjih osam naslova najjače nogometne lige, Premiershipa. "Građani" su u tom aspektu bolji (6:2), ali ukupno, povijesno, Redsi su im i dalje nedostižni (20:10 titula šampiona Engleske).

Kad je zapravo počelo to, definitivno najveće rivalstvo na Otoku? Pitanje se logično postavlja, jer znamo da su, oduvijek, za oba suparnika "utakmice godine" bile one protiv istog, trećeg "subjekta" u ovoj priči, naravno, Manchester Uniteda?

Tu, jasno, matematički preciznog odgovora nema, ali najlogičnije je kao nulti datum postaviti sezonu 2013/2014 kada su "Građani" već bili etablirani kao veliki favoriti, ali je Liverpool, pod vodstvom Brendana Rodgersa, neočekivano parirao u završnom dijelu sezone, nanizavši devet pobjeda zaredom. I onda upisao i desetu, upravo nad Cityjem, u dramatičnom meču kad su prokockali prednost od 2:0, ali je kod neriješenog omjera Coutinho zabio za trijumf od 3:2. San o prekidu 24-godišnjeg trofejnog posta Redsa tad je bio življi nego ikad, ali, ironično, upravo nakon te najvažnije pobjede Liverpool je upao u krizu, a City osvojio prvo mjesto.

Samo sezonu kasnije zbio se, izvan terena događaj koji je definitivno zapalio rivalstvo, pogotovo kod navijača Liverpoola. Njihov idol, miljenik Kopa, Raheem Sterling, izveo je potez klasične "veleizdaje": ne samo što je preselio u City, nego je još sve začinio izjavom "nisam otišao u Manchester radi novaca, nego zato jer želim osvajati trofeje", uz jasnu aluziju da to na Anfieldu – ne bi mogao (što je kasnije i uspio, s četiri titule u dresu Citizensa). Sterling će biti, par godina kasnije, opet u središtu pozornosti, kad je napravio incident u taboru reprezentacije Engleske, jer je u restoranu napao Joea Gomeza iz Liverpoola, koji mu se rugao zbog nedavnog poraza od Redsa i za to dobio šamar i ožiljak na licu (izbornik Southgate ga je, naravno, odmah izbacio iz kadra).

Odnos snaga potom se bitno promijenio dolaskom njemačkog "proroka" Jürgena Kloppa u Liverpool, koji se "predstavio" u Manchesteru pobjedom od čak 4:1 u domu prvaka, predstavivši goste u nekom potpuno novom svjetlu, takozvanim "heavy metal nogometom" kojim se oduševljavati nogometni svijet u nizu narednih godina. Doduše, u toj sezoni se dogodilo ono Leicesterovo čudo pa su oba takmaca ostala praznih ruku.

No, kao odgovor Kloppu, na klupi Cityja pojavio se Pep Guardiola i otada počinje njihovo nevjerojatno rivalstvo, makar nikad nije bilo onako toksično kao, recimo, kod njihovih prethodnika Mourinha i Wengera. Uglavnom, u svojoj drugoj sezoni na Etihadu, španjolski strateg je bio praktično savršen, dobio 20 utakmica u 22 kola i već se navelike govorilo da će ponoviti domet Nepobjedivog Arsenala s Henryjem. No, taj san prekinut je na Anfieldu u jednoj od epskih predstava i pobjedi Liverpoola s 4:3. Štoviše, tri mjeseca kasnije, Redsi će zagorčati život Guardioli i u Ligi prvaka, kad su međusobni obračun u četvrtfinalu dobili s čak 5:1 ukupno (3:0 i 2:1). Iza prvog meča, na Anfieldu, dugo se se vukli repovi, a tih 3:0 su, kažu, bili posljedica šoka kojeg su doživjeli igrači Cityja kad je njihov autobus na putu do Anfielda bio bombardiran bocama i bengalkama…

Možda najbolja priča ipak dogodila se u sezoni 2018./19., kad su ovi suparnici vodili jednu od najspektakularnijih utrka za prvaka u povijesti Premiershipa. Jedni i drugi su rušili protivnike kao čunjeve u kuglani, City je na kraju dosegao kvotu od 98, a Liverpool 97 bodova. Kloppova momčad izgubila je samo jednu utakmicu u 38 kola, ali upravo ta će se pokazati fatalnom – 2:1 za City na Etihadu, presudio je Leroy Sane u 72. minuti, ali više nego taj pogodak, pamtit će se scena kad Stones, nakon šuta Salaha, izbacuje loptu kojoj je nedostajalo 11 milimetara da cijelim obujmom pređe gol-crtu.

Skoro isti scenarij dogodio se i 2021./22., u prvoj post-covid sezoni, nova mrtva utrka i opet potpuno isti završetak, doduše uz nešto manji učinak: City 93, Liverpool 92 boda! I tad se, u finišu sezone, očekivalo da će izravni obračun odlučiti prvaka, no kako je na Etihadu završilo 2:2, drama se odužila do posljednjeg kola, a sigurno ga pamtite jer je City doma gubio od Aston Ville sa 0:2 do 76. minute, da bi Gundogan (dva) i Rodri zapečatili sudbinu Liverpoola.

I dok su godinama engleski tabloidi bili na mukama i žalili za zlatnim vremenima Wengera i Mourinha, tek u listopadu 2022. godine konačno je zaiskrilo baš po njihovom guštu. Sve je uoči derbija zapalio Klopp rekavši "City može kupiti koga god hoće s obzirom na moć gazdi iz Abu Dhabija", na što je uslijedio odgovor s Etihada u kojem su Nijemca optužili za rasizam. Tako je meč na Anfieldu odigran u strahovito "nabijanom" ozračju, Guardiola je gađan kovanicama, autobus Cityja doživio nove atake na putu do stadiona, navijači Cityja su morbidnim skandiranjima podsjećali na tragediju navijača Redsa sa Hillsborougha, a uz sve to, Salah im je presudio (1:0).

Kad je Arne Slot prošle sezone postao "Klopp nakon Kloppa", odmah je pokazao zube Guardioli, a u fantastičnoj sezoni na putu do titule je dvaput svladao "Građane", i doma i vani s po 2:0. No, u ovoj, koja je po mnogo čemu neusporedivo lošija za Liverpool, teško je stradao na Etihadu s 3:0. Ujedno, poslije skoro cijelog desetljeća, ove nedjelje engleski klasik desetljeća po prvi put neće odlučivati o tituli, sve vodi prema tome da se osam sezona njihove dominacije konačno završava. Ali žestoko rivalstvo – ide dalje!