Jagušić je umjesto Dinama odabrao neizvjesnost i ligu čiji najbolji igrači nisu bili ni blizu Vatrenih

Vrlo se brzo rasplela priča oko Adriana Jagušića u Panathinaikosu. Tijekom tjedna navijači Dinama su mu zaželjeli dobrodošlicu na Maksimir, tome se nadao i sam Zvonimir Boban, ali na kraju je daroviti veznjak završio u posrnulom grčkom velikanu.

Slaven Belupo je dobio ponudu koju nije mogao odbiti, Dinamo je vjerojatno poslužio kao mamac, ali igrač je preuzeo ogroman rizik i krenuo putem koji je samo rijetke doveo do reprezentativne razine. Jagušić se nadao putu na Svjetsko prvenstvo, ali ovim se potezom, ako je suditi prema dosadašnjoj praksi, udaljio od tog cilja.

SuperSport HNL je oduvijek rasadnik talenata, pa je tako rekordni transfer za klub iz Koprivnice tek 37. najunosniji od 2007. godine. Od igrača na listi koji su plaćeni više od Jagušića, samo desetorica nisu transferirani u klub iz liga petice, a za većinu se taj potez nije pokazao najboljim za njihove karijere.

Relativno pozitivan primjer je Josip Šutalo koji je iz Dinama u Ajax prodan za 20.5 milijuna eura, a iako njegov razvoj nije tekao u skladu s očekivanjima, on je i dalje standardni reprezentativac, kao i prije transfera.

Ostali igrači nisu se pretjerano usrećili. Stipe Biuk je za 8.5 milijuna eura otišao u LAFC, u međuvremenu se vratio u Hajduk i daleko je od ispunjenja svog punog potencijala. Nikola Moro je za isti iznos odabrao Dinamo Moskvu, a onda je okolnim putem nakon dugog razdoblja dokazivanja u Bologni izborio svoj status povremenog reprezentativca.

Luka Ivanušec u Feyenoordu se nije uspio nametnuti, sada kontinuitet lovi u Grčkoj gdje se bori za minute u PAOK-u. Jozo Šimunović je za 7.5 milijuna eura iz Dinama otišao u Celtic, tamo je bio standardan, ali je bio daleko od reprezentacije pa je nakon nekog vremena odlučio nastupiti za Bosnu i Hercegovinu.

Mirko Marić je u dvije sezone SHNL-a zabio gotovo 40 golova, nije ga to dovelo do reprezentacije, a rekordni transfer za Osijek od 7 milijuna eura u Monzu (Serie B) dodatno ga je udaljio od kockastog dresa. Dominik Livaković je za 6.65 milijuna eura otišao u Tursku iz koje se nakon nepune tri godine vratio u Maksimir.

Pozitivan primjer u kontekstu reprezentacije je oduvijek bila ukrajinska liga. Dario Srna, Stipe Pletikosa, Nikola Kalinić, Ivan Strinić bili su redovni reprezentativci, isto kao i Ognjen Vukojević, još jedan na listi ispred Jagušića, koji je u Dinamo Kijevu postao legenda, a svo vrijeme je nosio kockasti dres.

Na ovoj kratkoj listi ima svakojakih primjera, ali činjenica je da izuzev SHNL-a, liga petice i velikana poput Ajaxa, igrači jako teško dolaze do reprezentacije. Jagušić je odabrao klub koji ima veliko ime, ali koji je tek peti u grčkom prvenstvu i u kojem vrlo lako može nestati s radara. Grčki velikan je u zadnje dvije godine krenuo s velikim ulaganjima, pa je tako Jagušić tek četvrti najskuplji igrač koji je u tom razdoblju stigao u Atenu.

Prema tome, rizik za Grke nije velik i ne isporuči li mladi hrvatski veznjak vrlo brzo što se od njega traži, minute će se smanjivati, a njegov razvoj patiti. Sličan je put odabrao svojevremeno Ante Rukavina koji je s 22 godine otišao u Panathinaikos, da bi ubrzo nakon toga došao u Dinamo kako bi revitalizirao svoju karijeru.

Hrvati imaju status u Grčkoj, mnogi su igrači, počevši od Velimira Zajeca koji je legenda Zelenih, ostavili dubok trag, ali to im nije garantiralo reprezentativni dres. Primjerice, Marko Livaja i Josip Mišić su u sezoni 2019./20. bili u najboljoj momčadi prvenstva, ali nisu bili ni blizu reprezentaciji.

Obojica su bili najbolji igrači svojih klubova (Livaja AEK, Mišić PAOK), a Livaja je bio i najbolji igrač lige. Zlatka Dalića to nije impresioniralo pa je Livaja prije dolaska u Hajduk skupio samo četiri nastupa na dva povezana reprezentativna okupljanja, a u sezoni kad je bio najbolji igrač lige, nijedan.

Domagoj Vida bio je standardan reprezentativac kao igrač AEK-a, ali u tom trenutku je već pao u drugi plan i u kadru je više bio zbog starih zasluga, nego zbog igara u Grčkoj. Njegov suigrač, Robert Ljubičić koji je za tri milijuna eura iz Dinama otišao u AEK, nekoliko se puta u međuvremenu iznenađujuće našao na pretpozivu, ali još nikada nije zaigrao za Vatrene.

Ova odluka Adriana Jagušića podsjeća na potez Marina Šotičeka koji je umjesto na Maksimiru, završio u Baselu gdje se nije uspio izboriti za status prvotimca, nego skuplja “mrvice“. Jagušić se odlučio za još veći rizik, grčka liga u pravilu privlači igrače na zalasku karijere, vrlo je zahtjevna i 20-godišnjak će se morati instantno prilagoditi zahtjevima legendarnog Rafe Beniteza.

U Grčkoj će biti daleko od očiju, shodno tome i daleko od srca, ali za dobrobit hrvatskog nogometa nadajmo se da će uspjeti.