Zvijezda dana Cortine i Milana: Stolar koji voli motokros i padobranstvo, a karijeru je izgradio crowdfundingom

Međutim, ova bajka nema samo lijepe slike: sa 17 godina Franjo je ostao bez prerano preminulog oca Heinza, svog učitelja, mentora i trenera (koji ga je postavio na skije doslovno kad je prohodao, kao dvogodišnjaka), Franjo je imao dva izbora: posvetiti se svom zanimanju – završio je školu za stolara i ljeti se bavi građevinskim radovima u svom zavičaju – ili nastaviti skijašku karijeru, jer je po tvrdnjama stručnjaka iznimni talent. Izabrao je, srećom ovo drugo i to na zaista neobičan način: tako što je pokrenuo crowdfunding kampanju na netu (financiranje donacijama) i tako si omogućio priliku da tim prikupljenim sredstvima nastavi karijeru.

Pet trijumfa u Svjetskom kupu i ukupno 14 plasmana među trojicom najboljih, koje je dosad zabilježio sjajni 24-godišnjak, također jasno svjedoče o njegovoj klasi. Uostalom, odrastao je samo nekoliko kilometara od mitskog Wengena, a olimpijsko zlato danas osvojio na jednako slavnom Stelviju, kojeg čak i spustaši smatraju opasnjim i od "monstruma" Kitzbühela, jer za razliku od austrijskog "svetišta" nema doslovno niti jedan položeniji dio za predah, već se radi o 110 sekundi maksimalnog napora.

No, u tom kontekstu Von Allmen nema problema, momak kojem su omiljeni hobiji motokros, padobranstvo i slobodno penjanje jednostavno puca od adrenalina. Stoga je i lako pojasniti zašto ga prijatelji i kolege zovu nadimkom "Franatiker", sve ja ukratko objasnio prijatelj i rival, upravo Odermatt, rekavši "Franjo je potpuno lud, kad krene na stazu, nema kočenja ni taktiziranja, ide punom brzinom, bez kompromisa, nikad nisam vidio skijaša koji ne pokazuje ni trunku straha i opreza kao on". Kao u pokeru, "all in".

Za eksploziju Von Allmena u protekle dvije godine velike zasluge ima trener švicarskog tima za brzinske discipline, Franz Heinzer, nekadašnji as koji je, kakve li simbolike, osvojio svjetsko zlato u spustu upravo u Saalbachu, gdje će njegov učenik (i skoro) imenjak ponoviti isti pothvat 34 godine kasnije.

"Volim provoditi vrijeme sam u prirodi, uživati u toj nirvani i vidjeti svijet sasvim drugim očima", kazao je jednom Franjo. No, istovremeno, ima i potpuno drugo lice jer jednako uživa kad juriša po pisti u Grundbachu po blatu uz skoro akrobatske skokove preko brežuljaka, "tamo mogu dati gas do daske, a da pritom nikom ne smetam". Nešto slično napravio je, samo na skijama, sjurivši se, u svom stilu, niz Stelvio, ušavši poput strijele u cilj i olimpijsku vječnost. Inače, Franjo je sam i tijekom Svjetskog kupa, naime, jedino on u švicarskoj reprezentaciji ima jednokrevetnu sobu, "single-room", ali ne zbog nekog privilegiranog statusa, već zato što nitko od kolega ne želi biti njegov cimer zbog – "nepodnošljivo glasnog hrkanja…"

Nakon što je osvojio tri srebra na Svjetskom juniorskom prvenstvu prije nekoliko godina, u Franjinu čast, lokalni mesar iz njegovog mjesta, Boltingena, stvorio je novi recept za kobasice, "Franjo Wurst", možemo i zamisliti koliko će potražnja sad narasti…