Zvijezda dana Cortine i Milana: norveški buntovnik južnjačkog temperamenta, obožavatelj Rodmana i Jobsa

Ma tko god bi se to usudio kazati, vjerojatno ne bi bio baš ozbiljno shvaćen, da ne kažemo nego jači termin. No, ponekad se čuda događaju pa i ona koja stvarno izgledaju nemoguće. Sve navedeno iz prve rečenice se, eto, zaista dogodilo! Lucas Pinheiro Braathen postao je u subotu prvi brazilski sportaš koji je osvojio medalju na Zimskim Igrama i to pobijedivši gospodara ove discipline, Marca Odermatta, zahvaljujući antologijskoj prvoj vožnji, u kojoj je strašnog Švicarca ostavio za skoro sekundu iza sebe, a da i ne govorimo o ostatku konkurencije.

Priča o Lucasu je poznata, skijaš iz Osla bio je član norveške reprezentacije, počeo je skijati kao devetogodišnjak na inzistiranje oca Bjorna i odmah pokazivao svoj iznimni talent. Najprije je bio zanesen ovim sportom, govorio je ocu "postat ću olimpijski pobjednik", ali kad mu nije sve krenulo kako je zamišljao – impulzivan kakav jest – čvrsto je odlučio odustati. Štoviše, kad mu je tata objašnjavao da vrijedi ustrajati, nije želio trenirati, čak mu je i plačući objašnjavao "ja sam Brazilac i ne trpim niske temperature". Ipak, poslušao je tatu Bjorna…

Kao 20-godišnjak već ostvario svoju prvu pobjedu na tradicionalnom otvaranju sezone u Soeldenu. No, karakterom je Lucas "povukao" više na mamu Alessandru de Castro, brazilski vrući temperament i skandinavska odmjerena "hladnoća" su se doslovno sudarili u njegovom odnosu sa skijaškim savezom, da bi samo par dana prije početka sezone, u studenom 2023. godine objavio da – završava karijeru. Navodno je bio problem u vezi sponzora koje mu je Savez nametnuo kao obvezne, ali on to nije prihvatio.

Bio je to veliki šok, jer Lucas je već tada bio skijaška zvijezda, ali njemu je srce naprosto bilo ispred svega, pa i interesa. "U tom trenutku zbog svega što se događalo sam izgubio motiv, želio sam se isključiti iz svijeta sporta i biti sam sa sobom, tražiti neki novi drugačiji put", kasnije je objasnio. Srećom, nekoliko mjeseci kasnije, uzeo je i drugo, majčino državljanstvo, postao i službeno Brazilac. A ne samo po svom karakteru, toliko drugačijem od nordijskog. "Za mene je skijanje put da pronađem samog sebe, ples s prirodom, osjećaj čistog zadovoljstva i zabave". Pa kad svoju slobodu nije uspio naći u tatinoj i svojoj domovini, svoje utočište pronašao je u zemlji svoje majke, danas, vjerojatno najponosnije na planeti. Svakako je na njega umnogome utjecala obiteljska situacija u djetinjstvu, kao trogodišnjaka majka ga je odvela u Sao Paulo nakon rastave (veliki je navijač istoimenog nogometnog kluba), da bi se potom vratio ocu, koji je pak, zbog poslovnih obveza vrlo često selio, doslovno svake godine. Tako je, igrom sudbine, nekoliko mjeseci živio i u – Milanu, domaćinu Igara na kojima će postati legenda za sva vremena, ne samo u Brazilu.

Uglavnom, nakon jednogodišnje pauze, vratio se koncem 2024. u "bijeli cirkus" i nastavio s uspjesima, kako je u samom vrhu hijerarhije u obje tehničke discipline, zlato osvojeno u, inače spustaškom hramu, stazi Stelvio iznad Bormija i nije naročita senzacija, osim po spomenutom podatku da je teško porazio Odermatta.

Lucas je, dakle, puno više Pihneiro nego Braathen, nikada nije želio biti kao "svi ostali", u svim aspektima, čak ni oblačenju. Stoga je sve prilično lakše shvatiti kad znamo da je njegov veliki idol – Dennis Rodman, zadivljen je kreativnim inovatorima poput Stevea Jobsa, na zabavama uživa u ulozi DJ-a kao na skijaškoj stazi, bavi se i modnim dizajnom, a oprobao se i u ulozi – manekena na modnoj reviji Kopenhagen Fasion Week, izazavši burne reakcije zbog "Barbie-pink" hlača...

Zlatom u Bormiju naravno neće završiti priča o Lucasu, ne samo sportska, nego puno veća i važnija, kako je sam objasnio "želim biti poticaj drugima, poslati poruku: budite ono što jeste, slijedite svoje snove, ne dajte nikome i ničemu da vas zaustavi."