Hadžić: 'Jedna Norvežanka rekla mi da smo kod njih u novinama glavne priče Klaebo i ja'

Tena Hadžić i Ema Sobol će dugo pamtiti natjecanje u ekipnom sprintu na Zimskim olimpijskim igrama Milano-Cortina 2026., ne samo zbog toga što su osvajanjem 19. mjesta u kvalifikacijama ostvarile najbolji hrvatski plasman u skijaškom trčanju već i zbog jednog psa koji je zalutao na stazu baš u trenutku kad je Hadžić bila u ciljnoj ravnini.

Za 21-godišnju hrvatsku reprezentativku to je bilo prvo takvo iskustvo koje je joj je trenutačno donijelo planetarnu popularnost.

"U miks-zoni sam dala valjda deset intervjua. Svi su me pitali za psa, kako je bilo. Vidim da su mediji posvuda po svijetu puni priča o tome. Baš mi je jedna Norvežanka rekla da smo kod njih u novinama glavne priče Klaebo i ja. Samo što je on zbog zlatne medalje, a ja zbog psa."

Teni nije bilo svejedno kad je uz stazu ugledala životinju za koju nije bila sigurna je li pas ili vuk.

"Meni se to nikada nije dogodilo. Znam da mi je bilo smiješno kad sam vidjela jedan video kad je pas izletio na stazu u alpskom skijanju. Iskreno, nije ugodno kad na kraju teške staze ugledaš psa za kojeg ne znaš kako će reagirati. Nije bio veliki problem, ali u tom trenutku, kad sam u punoj brzini, nije mi bilo svejedno. I u početku nisam ni znala je li vuk ili pas pa sam se pitala 'otkuda vuk na stazi, na Olimpijskim igrama. Kad je sve prošlo, onda smo se zezali "tko se boji vuka još". Mi smo pokazali da se ne bojimo. Kasnije se došao i pomaziti."

Dok je Tena "bježala" po stazi od psa koji je izgledao kao vuk, 18-godišnja Ema Sobol je sve to promatrala iz prostora u kojem se pripremala za start:

"Vidjela sam da pas dolazi, čak nisam bila sigurna je li pas ili vuk. Čak je natjecateljici koja je išla prije Tene, baš bio zasmetao. Tena je imala sreće da je prije njenog dolaska skrenuo pažnju na pomičnu kameru pa je Tena prošla bez problema. Ona se vjerojatno preplašila, ali nije uopće pala u tempu i nije uopće ništa izgubila. Stvarno je super reagirala. Na kraju su uspjeli ukloniti psa, ali to je bio stvarno velik propust organizatora, iako pas nije imao loše namjere", rekla je Ema.

Kvalifikacijski nastup će hrvatske predstavnice pamtiti još po nečem vrlo neobičnom. Naime, Tena i Ema su dionicu od 1500 metara svladale u stotinku identičnom vremenu (3:42.57 minuta).

"Tko bi rekao da ćemo nakon skoro četiri minute doći do cilja u stotinku istom vremenu. To se možda događa u alpskom skijanju češće, ali u skijaškom trčanju je to stvarno rijetkost. I da se baš dogodi da su dvije cure iz iste nacije", istaknula je Sobol.

"Došle su mi cure iz Argentine i rekle - vas dvije ste danas baš trčale ekipno. Rekla sam Emi da ne bi mogle tako nešto izvesti ni da smo se dogovarale. Kad sam vidjela da imamo identičan rezultat, prvo sam mislila da se radi o pogrešci. Na kraju smo stvarno imale identično vrijeme. Danas je baš bio neki čudan dan", rekla je Tena.

Nažalost, Tenino i Emino zajedničko vrijeme nije bilo dovoljno za plaman među 15 reprezentacija koje su nastupile u finalu. Za Kineskinjama, koje su zadnje prošle u finale, hrvatske nordijke su zaostale 12.14 sekundi. Ipak, i 19. mjesto je donijelo zadovoljstvo u hrvatski tabor.

"Uspjele smo poboljšati plasman iz Pekinga, time smo napravile najbolji hrvatski rezultat u povijesti u ekipnom sprintu. Mislim da možemo biti zadovoljne. Naravno da uvijek želiš više, ali to je početak. Mogu reći da smo Ema i ja stvarno dobar par u ekipnom sprintu i mislim da u budućnosti imamo prostora za još bolje rezultate", poručila je Tena Hadžić koja je ovim nastupom popravila osobni dojam nakon 66. mjesta u pojedinačnom sprintu i 97. mjesta u utrci na 10 kilometara slobodnom tehnikom.

Ema Sobol je također zadovoljna olimpijskim debijem.

"Meni je bilo lijepo i zabavno, a to mi je najvažnije. Dala sam sve od sebe i potrudit ću se da ne to ne bude zadnji nastup."

Ostaje samo pitanje hoće li za četiri godine nastupati kao biatlonka ili trkačica.

"To ostaje u zraku", zaključila je Ema.