Ljevičarski disidenti koji su podijelili ciparske Grke, a sada ih predvode bivši asovi Manchester Uniteda i Cityja

Moramo, jasno, krenuti u "priču iz davnina" koja nas vraća točno stoljeće unatrag, kad je 1926. godine utemeljen APOEL u Nicosiji, u vremenu kad je Cipar bio pod britanskom administracijom, činili su ga mladi grčki studenti, a s vremenom je postao simbol desničarskog pokreta. Stoga je bilo sasvim logično da se 1948. godine, u vrijeme grčkog građanskog rata svrstao na stranu monarhije i režima, osuđujući komuniste kao izdajnike. Uostalom, samo objašnjenje skraćenice APOEL sve govori: Athletikos Podosferikos Omilos Ellinon Lefkosias, u prijevodu znači atletski nogometni klub ciparskih Grka.

U tom povijesnom kontekstu u Nicosiji dolazi do raskola, jer su lijevo orijentirani članovi APOEL-a došli u sukob s prorežimskom strujom u klubu, petorica su izbačena, te su ti disidenti formirali Omoniju. Logičkim slijedom, Omonia postaje zaštitni znak ljevičarskog Cipra, kontrapunkt vladajućima, uz egidu "narodni klub", a svoj identitet njihovi navijači su u sljedećim desetljećima jasno dokazivali transparentima s komunističkim simbolima, pa i slikom mitskog Che Guevare. Ljevičarski pokret i stranke otada, u kontinuitetu, vladaju u Omoniji. A sav taj raskol između grčkih Ciprana ima još dramatičnije razmjere kad znamo da je i sama Nicosia bila – i još uvijek je - podijeljena na južni, grčki dio, te onaj sjeverni, pod turskom kontrolom, u tolikoj mjeri da je jedini grad u kojem postoje – dvije vremenske zone…

Uglavnom, ova dva kluba su uz kraće prekide bili dominantni u ciparskom nogometu, APOEL ima 29, a Omonia 21 naslov prvaka, s tim što je zlatno doba Rijekinog rivala bilo još 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, kad su osvojili ukupno čak 14 naslova. Upravo iz tog razdoblja ostala je zlatnim slovima u povijesti Omonije upisana generacija koja je od 1974. do 1979. godine nanizala šest titula prvaka, a najveći as u povijesti kluba (p)ostao je Sotiris Kaiafas, vjerojatno najbolji ciparski nogometaš svih vremena, osvajač Zlatne kopačke 1976., kad je postigao 39 golova u sezoni. U svojoj karijeri u dresu zeleno-bijelih (isti kao Panathinaikos, čak i imaju djetelinu u grbu, kao Atenjani) upisao je ukupno 400 nastupa, 261 pogodak, devet titula prvaka, šest kupova, a osam puta bio je prvi strijelac prvenstva. Ciprani i danas pamte najveći europski trijumf Omonije iz tog vremena, kad je sa 4:0 trijumfirala nad velikim Ajaxom Rudija Krolla i trenera Lea Beenhakkera, mrežu je zatresao naravno i sam Kaiafas (doduše, lošiji dio priče je da je prije tog uzvrata u Amsterdamu poražena s – 0:10).

Nakon tog zlatnog doba, Omonia je pala u duboku krizu, bila je i na granici gašenja, spasilo ju je tri milijuna dolara koji su skupljeni dobrovoljnim donacijama navijača (računa se da oko 30 posto Ciprana navija za ovaj klub). No, 2018. godine i u samoj Omoniji je došlo do raskola, kad ju je kupio (i sanirao sve dugove) bogati biznismen Stavros Papastavrou, ali je ono radikalno lijevo krilo kluba odbilo sudjelovati u – kako su to sami nazvali – "ubojstvu duha" kluba, tradicionalno antagonistički postavljeno prema kapitalizmu. Ipak, ta Nicosia je zahvaljujući velikim ulaganjima novog gazde prekinula šampionski post nakon 11 sezona i 2021. godine osvojila svoj, zasad, posljedni pokal prvaka.

Današnja Omonia je po svemu klub vrijedan respekta, ne samo što je lider u prvenstvu, već i po rezultatima u Konferencijskoj ligi, gdje je zabilježila pobjede nad renomiranim rivalima kao Rapid Beč i Dinamo Kijev. Vodi ih Norvežanin Henning Berg, koji je u igračkoj karijeri nosio i dres Manchester Uniteda (te Rangersa i Blackburna), koji se vratio u klub nakon što ih je bio prije pet godina doveo do spomenutog posljednjeg naslova, pa i grupne faze Europske lige, a bio je i na korak do senzacionalnog uvrštenja u Ligu prvaka, no na posljednjem koraku u play offu 2021. zaustavio ih je Olympiakos. Daleko najpoznatije ime u aktualnom rosteru je Stevan Jovetić, crnogorski majstor na zalasku karijere, nekada as Manchester Cityja, Intera, Seville, Monaca, Fiorentine, Herthe…

Dakle, Omonia nikako nije rival za podcjenjivanje, ali za Tonija Fruka i društvo svakako je plus što će se drugi meč igrati doma, na Rujevici će pasti odluka o plasmanu u osminu finala, što bi bio sjajan domet.