Ruši li se Trumpov san o novom 'Miracle on Ice' u obračunu asova od 393 milijuna dolara (i još mnogo više)

Možda jedina dolična usporedba u svijetu sporta bio bi, vjerojatno, nogometni antagonizam Brazila i Argentine, koji se doduše, nikada nisu sreli u završnom susretu Mondiala, a ovo finale je definitivno i neusporedivo sportski event "broj jedan" u obje zemlje, ne računajući, dakako, Super Bowl, koji ipak spada u neku drugu galaksiju.

Tko god iole prati hokej zna da će ovo finale biti repriza posljednjeg finalnog obračuna divova, u finalu Igara u Vancouveru 2010. godine, kad je Sidney Crosby zlatnim golom donio trijumf 3:2 "javorovim listovima", izazvavši dotad neopisivu euforiju u zemlji gdje je – pisali smo ovdje o tome - hokej nešto veći od života. Pritom, tako je ponovljen i epilog već viđen osam godina ranije, kad su Kanađani ostvarili jednako slatku pobjedu u olimpijskom finalu, "u gostima" u Salt Lake Cityju (5:2). I da, upravo Crosby je, ponovno, doveo Kanađane po zlato u Italiju, ali je zbog ozljede preskočio polufinale i, dok ovo pišemo, nitko nema pojma hoće li možda ipak zaigrati u svom eventualnom posljednjem olimpijskom meču, jer 38. mu je godina…

U PyongChangu i Pekingu, na dva posljednja izdanja Igara, ovaj sudar zvijezda se nije mogao dogoditi iz banalnog razloga: sukob NHL-a i Međunarodnog olimpijskog odbora osiromašio je hokejaški turnir neigranjem elite. I dok Kanađani u svojoj povijesti imaju impresivnih devet olimpijskih zlata, Amerikance svakako žulja i boli činjenica što su oni kao domovina uvjerljivo najjače lige svijeta, tek dvaput došli do najsjajnijeg odličja.

Samo nešto stariji sjetit će se epske priče "Miracle on Ice", finala Igara 1980. godine u Lake Placidu, kad je amaterska reprezentacija SAD-a osvojila zlato, svladavši u finalu vjerojatno najbolju hokejašku selekciju svih vremena, SSSR u kojem su igrali Tretiak, Fetisov, Krutov, Makarov, Kasatonov, Biljaledtinov. Ono što je za SAD bio originalni košarkaški Dream team ’92, e to je za Ruse bio ovaj hokejaški sastav i stoga je lakše razumjeti o kakvom se čudu radilo. Posebnu dimenziju, jasno, dao je politički kontekst usred Hladnog rata, a o dotad anonimnim herojima nacije snimljen je film u kojem je Kurt Russell igrao karizmatičnog izbornika Herba Brooksa.

Upravo to "Čudo na ledu" je bilo posljednje olimpijsko zlato SAD-a kojeg čekaju, eto, već 46 godina! I potpuno bismo se prevarili kad ne bi imali u vidu vrlo snažnu političku dimenziju nedjeljnog finala, praktično istog kao onda između SAD-a i SSSR-a. Istina, nema Rusa, nema Reagana ni Brežnjeva (hladni rat je doduše opet zaživio), ali u njihovim ulogama su sad drugi akteri. Predsjednik SAD-a Donald Trump je još od početka mandata u svom stilu pokazivao teritorijalne pretenzije prema sjevernim susjedima (tek kasnije se prebacio na Grenland). Posebno je zaiskrilo prošle godine, kad su Kanađani pobijedili SAD u jednom posve nebitnom, ekshibicijskom meču na turniru "4 Nations" u Bostonu, nakon kojeg je njihov premijer Justin Trudeau na svom X (Twitter) profilu objavio video snimku kako slavi trijumf u dresu hokejaške reprezentacije, te napisao:

"Ne možeš uzeti niti našu zemlju, niti naš sport!"

Nije bilo potrebe pojasniti kome je poruka bila upućena.

U tom ozračju čekamo ovo finale zvijezda Kanade i SAD-a, godišnje plaće svih aktera finala, naravno, odreda igrača NHL-a, iznose ukupno 393 milijuna dolara. Najbolje plaćen je Auston Matthews (eto još jedne "pikanterije" - kapetan SAD-a koji je kapetan Maple Leafsa iz Toronta) s godišnjom gažom od 13.2 milijuna "zelenih novčanica".

Tek nešto manje zarađuju dvojica kanadskih perjanica – MacKinnon (12.6) i McDavid (12.5 milijuna). Među očekivanim protagonistima finala svakako su i Kanađanin Jack Eichel (prvak 2023. iz Vegas Golden Knightsa, 10 milijuna), braća Brady (Ottawa Senators) i opaki provokator, isto koliko i velemajstor, Matthew Tkachuk (Florida Panthers). Također i još dva aduta reprezentacije SAD-a — Tage Thompson (Buffalo Sabres) i Clayton Keller (Utah Mammoth), protagonisti Svjetskog prvenstva osvojenog prošlog svibnja, kad su Ameri prvi put osvojili zlato (nije tiskarska greška ni lapsus) nakon – 1933. godine! Naravno, imamo i mi svog jokera u rukavu, Macklina Celebrinija, potomka ugledne obitelji sa Krka…

Iako poprište bitke nije rimska, nego milanska Arena, iako joj nije ime Koloseum, nego SantaGiulia, čeka nas dvoboj istinskih gladijatora na ledu.Svi oni već znaju da će im ovih 60 (a možda i više) minuta obilježiti karijere, na ovaj ili onaj način, barem jednako kao borbe za Stanley Cup. Zapravo, ipak više i od toga…