Kada favoriti nisu znali što ih je snašlo - neka od najvećih iznenađenja u FA kupu

Šesta liga vs. branitelj naslova - nema problema

Za početak nećemo ići daleko u prošlost. Prije točno dva mjeseca dogodilo se jedno od najvećih iznenađenja u povijesti natjecanja. Branitelj naslova Crystal Palace išao je u goste kod Macclesfielda, momčadi u šestom rangu natjecanja koja je napravila sve kako bi stvorila odličnu atmosferu i pokušala poremetiti planove apsolutnog favorita.

Da bi se situacija mogla zakomplicirati za goste pokazao je kapetan Paul Dawson koji je zabio za vodstvo domaćina pretkraj prvog poluvremena. Crystal Palace je odmah na poluvremenu napravio tri promjene, ali nije previše pomoglo jer je Isaac Buckley-Ricketts poentirao za 2:0 nakon sat vremena igre.

Vrijeme je protjecalo, a rezultat se nije mijenjao. Yeremy Pino vratio je nadu gostima u 90. minuti, no više nije ostalo vremena i moglo je krenuti opće oduševljenje na stadionu Moss Rose, u gradu od 50-ak tisuća žitelja. Prvi put od formiranja Premier lige jedna je momčad iz šestog ranga izbacila prvoligaša. U trenutku pobjede, između ove dvije momčadi bilo je čak 117 pozicija na ljestvici, čime je srušen raniji rekord iz 2007./08. iz susreta Chasetowna i Port Valea (108 pozicija).

Macclesfield se nakon toga hrabro borio, ali je ipak minimalno izgubio od Brentforda (0:1). Trenutačno je na osmom mjestu National League North s 55 bodova i bori se za mjesto u doigravanju za plasman u viši rang, u petu ligu.

Manchester United pošteno se namučio

Ovo je jedini par u kojem je favorit ipak prošao dalje, ali morali smo ga izdvojiti. Manchester United je tijekom 90-ih i prvog desetljeća 21. stoljeća bio dominantna figura engleskog nogometa i pod paskom sir Alexa Fergusona nizao trofej za trofejem. Zato kada je 2005. u trećem kolu izvukao Exeter City, klub iz petog ranga, nitko nije očekivao probleme za klub koji je osvajao Premier ligu praktički svaku drugu godinu i bio aktualni osvajač FA kupa.

Posebno kada uzmemo u obzir da se igralo na Old Traffordu. Očekivano, Ferguson je odlučio poštedjeti većinu svojih najboljih igrača, ali ništa ne može oduzeti Exeteru na briljantnoj izvedbi. Drugo poluvrijeme donijelo je ulaske Cristiana Ronalda i Paula Scholesa, no početni rezultat nije se mijenjao sve do kraja. Exeter je i dalje mogao sanjati.

Uzvrat na domaćem terenu ponudio je još jednu odličnu izvedbu niželigaša, ali ovoga puta gosti su odmah krenuli s vrlo dobrom postavom. Rano je zabio Cristiano Ronaldo, a pobjedu je u samoj završnici potvrdio Wayne Rooney. Unatoč ispadanju, momčad je zadobila velike simpatije zbog velike borbe i požrtvovnosti. Manchester United te je sezone dogurao do finala, gdje je bolji bio Arsenal.

Dodajmo i to da je Exeter trenutačno u League One na 15. mjestu.

Neočekivani preokret na Stamford Bridgeu

Chelsea se u sezoni 2014./15. čak nadao i četverostrukoj kruni i dobro mu je išlo u svim natjecanjima, posebno u Premier ligi gdje je bio vodeći. U četvrtom kolu FA kupa ždrijeb ga je spojio sa šestoplasiranom momčadi League One, Bradford Cityjem, a između njih je u tom trenutku bilo 49 pozicija.

Činilo se da Bluesi pod vodstvom Josea Mourinha lagano plove prema idućem kolu jer je Tim Cahill doveo u vodstvo u 21. minuti, dok je Ramires podebljao vodstvo u 38. minuti. Međutim, do kraja prvog poluvremena gosti su uspjeli smanjiti zaostatak preko Jona Steada i vratiti tinjajuću nadu.

Nije bilo promjene rezultata do 75. minute kada je Felipe Morais zabio za 2:2, da bi sedam minuta kasnije stigao novi veliki šok, Andy Halliday je zabio za veliki preokret. U sudačkoj nadoknadi Mark Yeates zapečatio je sudbinu Chelseaja i doveo svoju momčad do petog kola FA kupa prvi put nakon 18 godina. Na šok i nevjericu domaćih navijača.

Bio je to prvi poraz Chelseaja na Stamford Bridgeu te sezone i prvi put da je momčad primila tri gola na domaćem terenu od niželigaša još od 1991. godine i Oxford Uniteda. Mourinhovi igrači osvojili su Liga kup i obranili vodstvo na vrhu Premier lige, tako da je sezona završila sasvim zadovoljavajuće.

Bradford je nakon toga izbacio još jednog premierligaša, Sunderland, ali je u četvrtfinalu ispao od Readinga. U tekućoj sezoni momčad se natječe u League One i drži četvrto mjesto.

"Najgori trenutak u nogometu"

Wrexham je proteklog vikenda pružio jako dobar otpor Chelseaju, ali ipak je ispao nakon produžetaka. Velšani su jedna od najljepših priča na Otoku, rastu iz godine u godinu i jako su blizu doigravanja za plasman u Premier ligu. I ranijih godina znali su prirediti dobre rezultate.

Početak 90-ih, ili da budemo precizniji sezona 1990./91., donio je lijepo vrijeme za Arsenal koji je osvojio naslov prvaka sa samo jednim porazom. S druge strane, Wrexham je završio na dnu četvrtog ranga i u normalnim okolnostima, ispao bi iz lige. Međutim, vodstvo engleskog nogometa planiralo je širiti natjecanje u sezoni 1991./92. što znači da nije bilo ispadanja.

Ni sezona 1991./92. nije bila dobra za velški klub koji je ponovno tavorio na dnu prvenstva. Trener Brian Flynn najavio je da bi ih "na papiru mogli ubiti, no utakmica se ne igra na papiru". Rečenica koju treneri često izgovaraju uoči ovakvih susreta, dobila je na značaju nakon 90 minuta igre na oblačnom Racecourse Groundu i bez izravnog TV prijenosa. S obzirom na sve, navijačima Arsenala to je dobro i došlo.

Većina velške momčadi imala je 20 ili manje godina, a s druge strane stajali su prekaljeni engleski nogometaši predvođeni trenerom Georgeom Grahamom. I sve je išlo dobro za Topnike koji su u završnici prvog poluvremena došli do vodstva preko Alana Smitha. Rezultat se nije mijenjao sve do same završnice.

U 82. minuti iz slobodnog udarca pogodio je Michael Thomas, a odmah dvije minute kasnije Gordon Davies iskoristio je slabo čišćenje Arsenalove obrane, uposlio Stevea Watkina koji je pospremio loptu u mrežu. Gosti su do kraja navalili prema naprijed, ali nisu uspjeli. Postigli su pogodak koji je poništen zbog zaleđa nakon čega je sudac svirao kraj. Razdragani navijači pohrlili su na teren u velikom broju.

Graham je ovaj poraz nazvao "najgorim trenutkom u nogometu", ali sa svojom momčadi se oporavio od toga već iduće sezone osvojivši natjecanje. U finalu je svladao Sheffield Wednesday. Wrexham je svoj put u FA kupu završio odmah u idućem kolu kada je bolji bio West Ham.

Zlatna glava Bena Watsona

Jedna od najljepših priča FA kupa dogodila se u sezoni 2012./13. kada je prvi put u povijesti jedna momčad osvojila natjecanje, a zatim i ispala iz Premier lige.

Wigan je krenuo s trećim kolom i za prolazak Bournemoutha trebale su mu dvije utakmice. Slijedio je Macclesfield Town (0:1), Huddersfield Town (1:4), zatim gostovanje kod Evertona (0:3) i u polufinalu na Wembleyju svladali su Millwall (0:2).

U finalu s Manchester Cityjem predvođenim Robertom Mancinijem praktički nitko im nije davao prevelike šanse, ali tada manje znani Roberto Martinez, aktualni izbornik Portugala, imao je dobro pripremljenu taktiku za momčad koja je sezonu ranije osvojila Premier ligu i koja je imala nemjerljivo jači budžet.

Činilo se da će utakmica otići u produžetke, ali dogodila se 91. minuta. Stigao je korner s desne strane, ubacio je Shaun Maloney, a loptu glavom u mrežu skrenuo Ben Watson za prvi veliki trofej u povijesti kluba. Tri dana kasnije izgubio je na gostovanju kod Arsenala (4:1) i ispao iz Premier lige u koju se nakon toga više nije vratio. Trenutačno je 19. u League One i neće tako skoro opet među elitu.

U natjecanju starom 155 godina, dogodilo se na desetke iznenađenja. Svako od njih je posebno i na svoj je način pokazalo čaroliju nogometne igre.