Grad iz bespuća povijesnih zbiljnosti, prvak s Wengerom i Domenechom, momčad Generacije Z i Chelseajeva 'Pepeljuga'

Iako, naizgled, Strasbourg definitivno ne spada u "creme de la creme" francuskog nogometa, jedan je od rijetkih koji u svojim vitrinama ima sve nacionalne trofeje: jednom je bio čak i senzacionalni prvak, 1979. godine, u nekoj davnoj eri obilježenoj vladavina dinastija St.Etiennea, Nantesa i Monaca… U toj, jedinoj šampionskoj momčadi igrali su izvjesni Arsene Wenger i Raymond Domenech, kasniji trenerski bardovi, menadžer Arsenala i izbornik reprezentacije Francuske.

Uz to je triput bio pobjednik Kupa, a u četiri navrata osvajao ugasli Liga kup (onaj iz 2019. je ujedno i posljednji dosad). Da, ima čak i jedan europski pokal, doduše, iz jednog zaista marginalnog turnirčića, Intertoto Kupa (1995.) prema kojem i ova Konferencijska liga izgleda kao vrlo relevantno natjecanje. Grad koji je danas poznat prije svega kao jedna od francuskih metropola, futurističke arhitekture, a pogotovo radi sjedišta Europskog parlamenta, nudi i vrlo intrigantnu priču o svom nogometnom klubu. Jer, Strasbourg je prije samo 14 godina praktično – nestao, bankrotirao (zbog duga od pet milijuna eura!), te – kako u Francuskoj zakoni nisu samo na papiru – završio u amaterskoj Petoj ligi.

U tom, svakako najtežem trenutku ikada, Strasbourg je prodan lokalnom konzorciju za jedan euro, koji je ulogu preporoditelja povjerio bivšem nogometašu, a kasnije još boljem poduzetniku Marku Kelleru, koji je i danas na čelu kluba. Prošlo je samo šest godina od datuma kad je, sasvim doslovno, dotakao dno u svojoj povijesti dugoj 120 godina do trenutka kad se u strelovitom usponu vratio u elitu.

Kako pametni uče iz vlastitih grešaka, u ovom novom Strasbourgu su se odlučili na potpuno novu strategiju – ulaganje u mlade igrače, sa nevjerojatno skromnim budžetom za tamošnje prilike, recimo, prije par sezona su imali 4,5 milijuna eura na raspolaganju u prijelaznom roku. No, struka je odradila posao – sjajno, Strasbourg se plasirao u Konferencijsku ligu, a u prvom kolu prvenstva ove sezone postavio je rekord, postao je prva momčad iz liga petice koja je prezentirala početnu postavu sa svih 11 igrača milenijalaca (rođenih 2000. i kasnije), ili, kako ih zovu Zoomers (Generation Z). Tako im je prva zvijezda i strijelac, ujedno i – najstariji, 22-godišnji Argentinac Joaquin Panichelli.

Istina, recentni događaji u Strasbourgu nisu bili samo med i mlijeko pogotovo otkad je 2023. godine kupio novi konzorcij BlueCo, što samo po sebi ne bi bilo problem, ali jest zato što je njihov primarni klub Chelsea, a Francuze su praktično pretvorili u neku vrstu filijale, zlobnici bi rekli Pepeljugu bogate obitelji. To se naravno nikako nije svidjelo navijačima, koji su zbog toga silno prosvjedovali pa i bojkotirali utakmice. Sukob je eskalirao nedavno, kad je Chelsea zbog razočaravajućih rezultata smijenio trenera Enza Maresce i onda jednostavno uzeo trenera Liama Roseniora, koji je postigao sjajne rezultate sa Strasbourgom i preselio ga na Stamford Bridge.

I tako će na Rujevici i svom Stade de la Maineu, Les Blues et Blanc (Plavo-bijeli) voditi Gary O'Neil, nekadašnji engleski nogometaš sa solidnom karijerom (ponajviše u Middlesoroughu, ujedno i rekorder po promocijama u Premiership preko play offa, što mu je uspjelo čak triput, igrajući za Norwich, QPR i West Ham), a bio je i suigrač Niki Kranjčaru u Redknapovom Portsmouthu. U trenerskom CV-u mu pak ostaje zapisano da je prije dolaska u Strasbourg vodio Bournemouth i Wolvese.

No, bio na klupi Rosenior ili O'Neil, ništa bitnog ne mijenja, naše čeka najbolja momčad ligaške faze Konferencijske lige (pet pobjeda i jedan remi u šest utakmica), koja je u ovoj sezoni pobjeđivala Lyon, Lille, remizirala u gostima kod PSG-a: ukratko, vjerojatno najteži od svih rivala u osmini finala.