Priča o dominaciji Bayerna: Milijarda eura prihoda, 33 titule, 432.000 članova, Bundesliga kao 'samoposluga'

Svi, osim bavarskog diva, osvajača 33 naslova prvaka od 1963. godine, kad je utemeljena Bundesliga (od čega 11 zaredom, 2013. - 2023.), plus 20 Kupova, šest titula prvaka Europe (tri u nizu, 1974, 1975., 1976.), te po jedan Kup UEFA i Kup pobjednika kupova, a tome dodajmo još četiri pokala svjetskog klupskog prvaka.

Mora se, logično, nametnuti pitanje: po čemu se to, dakle, Bayern razlikuje bap od svih, ne samo njemačkih klubova, nego i članova europskog nogometnog jet-seta? Nit trijumfa, osvajanja trofeja, koja ima svoje začetke od generacije Franza Beckenbauera, Seppa Maiera i Gerda Müllera, do današnje sa Harryjem Kaneom i Manuelom Neuerom praktično traje – neprekidno, uz tek pokoju kraću pauzu. A riječ je, rekosmo, o zemlji nogometnog (i gospodarskog giganta) u kojoj nema samo Bayern atribut kluba sa velikom metropolom iza sebe kao što jest München i milijunskom navijačkom vojskom. Jer, tu su Hamburg, Köln, Dortmund, Frankfurt, Stuttgart, Berlin, pa industrijski Ruhr, najveći konglomerat Europe čija je perjanica Schalke, a nekada je bila i ona druga Borussia, iz nedalekog Mönchengladbacha…

Bayern nije bio miljenik režima

A pritom, Bayern je u cijeloj svojoj povijesti bio sve, samo ne – režimski klub, niti miljenik države (tipa Real Madrid), dapače, upravo suprotno. I to još od pradavnina, kad je utemeljitelj i predsjednik bio Kurt Landauer, potomak židovske obitelji koja je kraj Münchena imala prodavaonicu ženske odjeće, pa vam ne trebamo ni objašnjavati kakav je tretman imao u doba nacizma, kad je Bayern etiketiran ni manjeni više nego kao "juden-klub"…

Ne postoji nego čarobni, tajni recept uspjeha Bayerna. Riječ je ponajprije o organizaciji koja se temelji na financijskoj stabilnosti i nadmoći. Ukupni godišnji prihodi iz sezone 2024/2025 iznosili su 978 milijuna eura, računajući sponzorske ugovore s divovima kao Allianz (po kojem je i nazvan novi stadion), Audi, Adidas, T-Com. Zbrojeno svi sponzori donijeli su 240 milijuna. Tome treba dodati takozvane "Matchday" zarade, što podrazumijeva sve, od prodaje ulaznica, dresova, šalova, pa do piva i kobasica, u visini od 260 milijuna, što naravno nije nikakvo iznenađenje, s obzirom da im je Arena sa 75.000 mjesta rasprodana unaprijed za sve utakmice. Usput, od TV-prava su u 12 mjeseci uprihodili 105 milijuna eura. I tako dalje, da ne nabrajamo ostale "sitnice" u budžetu ovog giganta.

Članovi kluba imaju zajamčenu većinu

Bayern je dakle, u najdoslovnijem smislu nogometni Eldorado, zlatna koka a funkcionira po pravilu vlasništva 50 posto plus jedan glas, dakle, članovi kluba, njih 432.000 imaju zajamčenu većinu (članarina je cca. 50 eura, nije fiksna), a po tradiciji, sportski segment kluba vode dokazani, uspješni velikani, u liku i djelu takvih uglednika kao što su Uli Höness, Karl Heinz Rummenigge i Oliver Kahn.

Zahvaljujući svom renomeu, Bayern lako kontrolira njemačkog nogometno tržište, te mu ostali klubovi – koji se jednostavno ne uspijevaju financijski nositi s njim, služe kao "samoposluga". Rijetki su slučajevi da im promakne bilo tko od novih zvijezda, možda je Florian Wirtz jedna iznimka, pa je iz Leverkusena odletio u Liverpool ali, da ne idemo u daleku prošlost, i sve do čudesnog strijelca svog doba, Olafa Marschalla iz Kaiserlauterna, najbolji primjer je – njihov najveći rival. Iz Dortmunda su dovodili Roberta Lewandowskog, Maria Götzea, Matsa Hummelsa, kasnije im je Leipzig postao omiljena meta (Upamecano, Sabitzer). Uz to, Bayern ima mudru politiku kupovine inozemnih velikana – bez odštete, prati ih, zakapari i potpiše tek po isteku ugovora, dakle - besplatno. Upravo je Lewandowski vjerojatno najbolji posao u 125-godišnjoj povijesti Bayerna, stigao je s Westfalena bez odštete, nakon što je odradio svoje za Dortmund, da bi u 275 nastupa za "Die Roten" postigao – 230 golova, srušio sve rekorde (doduše, Kane bi ga mogao i prestići).

Bavarci rijetko griješe s transferima

Ako već moraju platiti, onda u Bayernu skoro nikada ne griješe, pa im se svaka investicija vrati s kamatama, poput Riberyja, Robbena, sve do Luisa Diaza, koji je čudesnim igrama praktično u prvoj sezoni već isplatio 75 milijuna eura u kupovini od Liverpoola. Uz sve to, imaju sjajnu svoju Akademiju: Lennart Karl je novi veliki as, još prije je to postao Jamal Musiala ("otet" od Chelseaja), a lideri momčadi su skoro uvijek bili "domaći dečki". Dovoljno je, kao najbolju ilustraciju, podsjetiti se jednog Thomasa Müllera.

Za digresiju: ne bi bilo baš nikakvo iznenađenje ako Bayern već na ljeto dovede Luku Vuškovića (kad mu istekne posudba iz Tottenhama u Hamburgu) koji se po svim kriterijima uklapa u standarde Bayerna…

Sve nabrojeno, stvorilo je od Bayerna nogometnu instituciju sa DNK-om vječnih pobjednika, superiornost kakvu je teško pronaći u ozbiljnim nogometnim ligama Europe.