Euro-barometar: Tinejdžer osvojio London, Igor ušutkao kritičare, a Pep i Rafa Leao u slobodnom padu

PALAC GORE

MAX DOWMAN: Scena je bila savršena inspiracija za flashback u filmu, dječak od 16 godina i 73 dana, prolazi dvojicu protivnika i preko više od polovice terena trči sam prema nebranjenim protivničkim vratima, dok 60 tisuća navijača već slavi pogodak koji – pokazat će se iste večeri – znači i pečat na titulu čekanu 22 godine! Cijeli jedan život stane u tih deseak sekundi na Emiratesu, u kojem je novo čudo od djeteta Arsenala postlao najmlađi strijelac u povijesti Premiershipa. O njemu su već pisali da je novi Kaka, Messi… ili tko god, tek ćemo vidjeti, no ovim potezom je već ušao u nogometne antologije. Tinejdžer, rođen pet godina nakon što su Wengerovi "Invincibles" donijeli posljednji trofej u sjeverni London je, naravno, apsolutni junak nogometnog vikenda. I ne sumnjamo da će biti još x puta u svojoj karijeri.

RAPHINHA: Vjerojatno je trener Hansi Flick malo pretjerao kad je brazilskog napadača ocijenio najboljim igračem na svijetu prošle godine, ali klasu velemajstora nitko mu ne može uzeti. U trijumf nad Sevillom od gromkih 5:2 ugradio je hat-trick, istina iz dva jedanaesterca (od toga jedna "panenka"), uz to mu je i Lewandowski "ukrao" jednu asistenciju ne iskoristivši idealno dodavanje za pogodak. Blaugrana je tako, na dan izbora za predsjednika imala dva velika pobjednika: jedan je Joan Laporta, sadašnji i budući "broj jedan", a drugi je 29-godišnjak iz Porto Alegrea (tim više jer je do posljednjeg trenutka bilo upitno je li uopće spreman za nastup).

IGOR TUDOR: Teško je uopće nabrojati koliko je, blago rečeno drvlja i kamenja u engleskim medijima bačeno na našeg trenera nakon četiri poraza u četiri utakmice otkad je preuzeo Tottenham, po mnogima je trebao biti smijenjen odmah nakon brodoloma u Madridu. Ni činjenice da je preuzeo momčad koja je bila u potpunom rasulu u svim aspektima, ni da ima 12 (da, dvanaest) igrača izvan stroja zbog ozljeda, nisu značile ništa. Stoga je ovaj remi u Liverpoolu još važniji, pogodak Richarlisona u 90. minuti ima simboličan značaj jer donosi "zlatni" bod koji izvlači Spurse iz zone ispadanja.

FRANJO IVANOVIĆ: Ne može Mourinho dati toliko malo minutaže našem reprezentativcu koliko on taj sitniš može – iskoristiti. U prošlom kolu u "O Clasicu" dobio je 25 minuta, dovoljno za sjajnu asistenciju Barreiru kojim se Benfica spasila od poraza protiv Porta na Luzu (2:2). U subotu pak, kod slabašne Arouce, "Orlovi" su opet bili na mukama, ovog puta je bivši Riječanin dobio još manje, samo 16 minuta, no sasvim dovoljno da u posljednjem napadu sjajnim volejem, biljarske preciznosti, iskosa, zabije za trijumf od 2:1. Benfica neće ni s ovim biti prvak, ali ostaje u trci za drugo mjesto i plasman u Ligu prvaka. A možda se i njegov trener, u onim vrlo rijetkim trenucima kad se ne bavi svojim egom, sjeti da na klupi ima – odličnog napadača!

PALAC DOLJE

PEP GUARDIOLA: I dok je nekoliko kilometara sjevernije London slavio svog heroja, španjolski strateg Manchester Cityja zaključivao je svoj ciklus iz noćne more. Započet još "uvertirom" i domaćim remijem s "davljenikom" Nottingham Forestom, pa potopom u Madridu od 0:3 koji vjerojatno znači eliminaciju iz Lige prvaka, da bi na Olimpijskom stadionu odigrao 1:1 s West Hamom i kazao "good bye" (ili, prikladnije: adios) snovima o titulama prvaka, kako Engleske, tako i Europe. Nekada nadmoćni stroj "Građana" više očito ne funkcionira osim u povremenim bljeskovima, svemu, eto, prije ili poslije, dođe kraj.

RAFA LEAO: Svakom strpljenju prije ili poslije dođe kraj, pa će čak i "godotovskom" čekanju Milana da nezreli Portugalac preuzme ulogu lidera "rossonera" iako ni igrama ni ponašanjem to ničim nije dokazao. Sinoćnji detalj s Olimpica možda se pokaže kao "kapljica koja je prelila čašu": u 67. minuti, dok je Milan gubio utakmicu (a istovremeno skoro sigurno i posljednju nadu za "scudetto"), Leao je kod zamjene nonšalantno šetao prema klupi, kao da njegova momčad vodi sa 3:0, što je iznerviralo čak i vratara Maignana koji ga je pogurao prema izlazu, a potom je odgurnuo i trenera Allegrija. Svim tim Leao je preočito potvrdio koliko mu se "fućka" i za Milan i titulu, već isključivo i jedino za – samog sebe. Sjedi, jedan.

LUIS DIAZ: Koliko god je tijekom cijele sezone bio (nepravedno) u sjeni Harryja Kanea, Kolumbijac je zapravo jednako ključni čovjek fantastičnog juriša Bayerna na sve trofeje koji i dalje ide prema svom cilju. No, ovog puta je napravio neoprostivu grešku, komičnom simulacijom pokušao je iznuditi jedanaesterac u Leverkusenu i to u trenutku kad je njegova momčad već bila inferiorna zbog isključena Jacksona. Tako je Diaz zaslužio i drugi žuti karton, a svoje suigrače ostavio sa dvostrukim hendikepom u završnici derbija kola Bundesliga. To što su oni ipak sačuvali bod u domu "Apotekara" neće amnestirati Diaza od ovog nesportske, da ne kažemo glupe geste…

JORDAN PICKFORD: Uzalud sav trud, uzalud 89 minuta skoro savršene defanzivne partije Evertona, kad ih je, nadomak teškim trudom izborenog boda, pokopao vlastiti vratar. I, pardon, čuvar mreže – reprezentacije Engleske. Izlet Pickforda u prazno na naoko bezopasan centaršut, diletantski promašaj koštao je momčad trenera Davida Moyesa pogotka Gyokeresa. Snovi navijača Toffeesa o povratku u Europu vjerojatno će ostati samo – snovi, a za izbornika Tuchela veliki upitnik – je li ovo golman s kojim "Gordi Albion" može osvojiti Mondial? Odgovor znate i sami.