Kada talent nije bio dovoljan: deset nadarenih nogometaša koji nisu ispunili očekivanja

Nogometni fanatici s vremena na vrijeme vole se prisjetiti zaboravljenih talenata - onih koji su puno obećavali, imali ogromne predispozicije za uspjeh, ali na koncu su samo utonuli u sivilo.

Razni faktori utječu na razvoj karijere sportaša, prvenstveno red, rad i disciplina, ali ako nemate talent, jednostavno nekada ne ide. Vrijedi i obrnuto, a iako ponekad netko ima sve - izjalovi se ozljeda, događaj koji promijeni situaciju, pogrešan odabir kluba i slično.

Baš takvima posvećen je ovaj članak - čistim talentima koje je bio užitak gledati s loptom, ali da to nije dugo trajalo. Obećavali su puno, većina njih s ove liste dovodila se u kontekst kvalitete za Zlatnu loptu, no do nje su došli tek nakon nekoliko sezona na video igricama.

*Napomena - u pitanju nije nikakvo rangiranje kvalitete, već nabrajanje.

Alexandre Pato

Navijači Milana, probajte skriti suze. Kao 18-godišnjak Alexandre Pato pojačao je Rossonere 2007. godine u transferu vrijednom 24 milijuna eura iz brazilskog Internacionala.

Djelovao je toliko prirodno s loptom u nogama, po predispozicijama je pripadao samom vrhu, od brzine, snage pa do vrhunske tehnike i osjećaja za prostor. Nekako prva pomisao na Pata je gol protiv Barce u Ligi prvaka nakon samo 24 sekunde.

Pretrčao je pola terena, u pet dodira došao u gol šansu i matirao Victora Valdesa.

Još kao 11-godišnjak je slomio ruku, kasnije je mu je otkriven i tumor na njoj, ali je kirurški odstranjen. Zanimljivo je da su liječnici u Milanu otkrili kako mu je i vid zamućen, ali njegova umjetnost s loptom bila je kristalno čista.

Ipak, ozljede su učinile svoje, nizala se jedna za drugom pa je otišao u Corinthians za 15 milijuna eura na zimu 2013. godine. Pokušao je ponovno u Europi preko Chelseaja i Villarreala, nije to bilo dugog vijeka, a od zime 2024. godine ne igra nakon što je raskinuo ugovor sa Sao Paulom.

Jack Wilshere

Još jedan kojega su ozljede spriječile da dođe do nogometnog vrha. U redu, Englezi znaju precijeniti svoje igrače, ali Jack Wilshere bio je poseban veznjak.

Prva velika predstava u Europi bila je protiv Barcelone 2011. u Ligi prvaka. Tada kao 19-godišnjak odigrao je sjajno protiv čudesne veze Xavi - Busquets - Iniesta, što je čak potaknulo neke priče o potencijalnom transferu Wilsherea na Camp Nou.

Zbog ogromnih problema s ozljedama bio je primoran preko posudbe u Bournemouthu tražiti povratak, kasnije je pokušao i u West Hamu, ali nije išlo. Zadnji klub bio mu je danski Aarhus, a umirovio se na ljeto 2022. godine. Trenutačno radi kao menadžer Lutona.

Adel Taarabt

Uz njega se veže ona famozna engleska izjava 'Ulice neće zaboraviti'. Umjetnost u pokretu, svaki dodir lopte Adela Taarabta bio je poseban. Tako 'lagan' na terenu, ali izvan njega - teška osoba za voditi.

Marokanac je trenutačno član Al-Sharjaha iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, a nekoć je bio u Tottenhamu, QPR-u, Milanu, Benfici… Koštao ga je manjak profesionalnosti, Taarabt bi redovno znao izostati jer bi bio kažnjen zbog nediscipline ili bi jednostavno bio nespreman za igru.

Nije bio konzistentan, nego je jednostavno igrao kada mu se igralo.

Adriano

Koliko samo sjećanja budi ovo ime... Zaštitni znak video igrice PES 2006, probojan udarac i nevjerojatna snaga. Istina, dokazao se Adriano na visokoj razini, ali imao je kvalitetu da bude u samom vrhu najboljih centarfora ikada.

Trenutak koji je naopačke okrenuo njegovu karijeru je smrt oca, Adriano je tada imao 22 godine. Upao je u depresiju, dugo se s njom borio, a time su došli problemi s alkoholom i viškom kilograma.

Nekadašnji kapetan Intera Javier Zanetti rekao je da je najveći poraz njegove karijere što nije uspio pomoći Adrianu da se vrati na svoju pravu razinu.

Zamislite koliko je kvalitetan bio Adriano, kada je na 104 gola u 234 profesionalna nastupa u karijeri, četiri titule Serie A, jednom Copa Americom, a opet svi žalimo što nije učinio više.

Mario Balotelli

Ovdje je sve poznato - zločesti dečko nogometa, briljantan talent i glava kakva se malo gdje može pronaći. Definitivno kvaliteta za Zlatnu loptu, ali čovjek kojega je bilo nemoguće usmjeravati.

Stručnjaci poput Josea Mourinha, Massimiliana Allegrija i Roberta Mancinija bili su nemoćni - Super Mario je uporno tjerao inat. U noćnom životu snalazio se čak bolje na terenu, gdje je ipak bio nekonzistentan.

Vjerovali ili ne, trenutačno je član Al-Ittifaqa, momčadi koja je zadnja na tablici drugog ranga u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. No, sigurni smo da Balotellija to previše ne dira.

Bojan Krkić

La Masijin dragulj, dečko koji je u ranoj dobi bio najbliži onome što je Lionel Messi pokazivao. 'Jedina' razlika što je bio dešnjak pa su ga zvali novim Messijem, budućom Zlatnom loptom i slično.

Prošle godine Lamine Yamal zabio je u četvrtfinalu Lige prvaka sa 17 godina i 270 dana, ali Bojan je još uvijek najmlađi koji je to uspio sa 17 godina i 217 dana.

Silni oboreni rekordi vukli su sa sobom ogromna očekivanja, a Bojan je priznao da se jako teško s time nosio. Čak je 2008. godine morao odbiti poziv španjolske reprezentacije za Euro (u rujnu debitirao i ostao na jednom nastupu), a kasnije je priznao da je imao napade panike.

Usporedbe s Leom Messijem su redovne i danas, ali Bojana se dovodilo u kontekst kao nekoga tko će nadmašiti Argentinca. Uz sav taj stres stizale su i ozljede, a Krkić je rekao da jednostavno više nije imao ambicije da igra na najvišem nivou.

Alen Halilović

Kako uopće progovoriti o ovoj temi, a da se ne spomene 'hrvatski Messi'? U svom CV-ju ima klubove poput Dinama, Barcelone, Milana, HSV-a, ali nikada nije došao do onoga što mu se predviđalo.

Barca ga je dovela za pet milijuna eura iz Dinama 2014. godine. Zbog lijeve noge, nižeg rasta i karakterističnog pokreta i njega se odmah etiketiralo kao novog Messija, ali, kao i kod Bojana, to sa sobom nosi ogroman pritisak.

Halilović je u počecima u Barceloni bio dio B momčadi, a redovan je bio na treninzima s prvom ekipom. Čak je igrao u nekim prijateljskim utakmicama, a kasnije je priznao: “Izgubio sam strpljenje, htio sam biti s prvom ekipom svaku utakmicu i to je bila pogreška.“

Alen Halilovic with Messi after the game vs @ASRoma. pic.twitter.com/CITdUdNH0Q— We Are Messi ?? (@WeAreMessi) August 7, 2015

Poslije tog velikog skoka prema Barceloni, Alenova karijera išla je silaznom putanjom. Nikako nije uspio dosegnuti ono što mu se predviđalo.

Hatem Ben Arfa

Još jedan ljevonogi čarobnjak. U principu, dosta sličan put kao Adel Taraabt jer Hatem Ben Arfa znao je pokazivati čudesne stvari na terenu, ali kada bi 'imao volje'.

Njegovu karijeru obilježile su redovne svađe s trenerima, a kasnije je njegov menadžer priznao da je Ben Arfa u djetinjstvu bio razmažen te da je zbog toga sve moralo ići po njegovom.

Zbog toga je, pretpostavlja Ben Arfin menadžer, jako loše podnosio kritike i disciplina mu je bila ogroman problem.

Shodno tome, nije se odnosio profesionalno na treninzima pa su uslijedile ozljede koje su usporile njegov razvoj i onemogućile ga da dosegne zvijezde.

Stephan El Shaarawy

Jedna od najprepoznatljivijih frizura u nogometu i još jedan Milanov (propali) talent. Stephan El Shaarawy je trenutačno u Romi, igra na velikoj sceni, ali nije to ono čime bi se bilo tko zadovoljio da je bio toliko talentiran.

I ovdje su ozljede učinile svoje 'Faraon' se nije uspio vratiti na prepoznatljivu razinu, koliko god da i sada povremeno zna bljesnuti.

Nakon odlaska iz Milana, u kojemu je trebao ostaviti dubok trag, rekao je da se nije mogao nositi s pritiskom da postane prva zvijezda momčadi. Tko zna što je moglo biti...

Oscar

Da ne bi bilo kako su samo ozljede i psihički problemi sprječavali nogometaše, ubacit ćemo i Oscara u ovu listu. Brazilac kojega pamtimo iz redova Chelseaja, jako zanimljiv igrač, dosta sličan Kaki.

Nije pretjerano brz, ali nije izmišljao. Na terenu je bio korak ispred protivnika, igrao je jednostavno, što je zapravo i najteže.

S 25 godina odlučio se na odlazak u Kinu zbog izdašne financijske ponude. Odmah je rekao da time misli na obitelj jer će svima osigurati mirnu budućnost.

Početkom 2025. vratio se u Sao Paulo, ali ne igra već neko vrijeme zbog srčanih problema. Pitanje je hoće li se i vratiti na nogometne travnjake jer ne igra još od sredine studenog.

Šteta...

Na kraju, može se samo reći šteta što sve navedene igrače nismo mogli duže gledati na najboljoj razini. Ima tu još imena koja bi odjeknula, ali izdvojili smo ovih deset.

Sve ih je krasio nevjerojatan talent, no nedostajalo je više. Možda sreće, možda discipline, možda neki zreliji odabiri klubova.

U svakom slučaju, na njihovim primjerima mladi mogu i moraju učiti, a iz njihovih nekadašnjih predstava s terena svakako izvući puno pozitivnih stvari.