Kako ide dinamovcima koji su otišli prošlog ljeta? Napadač kojeg se kritiziralo briljira

Nakon što je ludu prošlu sezonu završio na drugom mjestu, iako bodovno izjednačen s Rijekom, Dinamo je istu označio kao debakl. Plavi su tada osvojili 63 boda, što je za dva manje nego što imaju trenutačno s devet kola manje. Malo je reći da je riječ o napretku, ali trebalo je istrpjeti neke stvari.

Nije bilo lako navijačima gledati kako se opraštaju igrači koji su ostavili dubok trag. Naravno, u prvom redu Bruno Petković, a onda Arijan Ademi, Marko Pjaca, Stefan Ristovski… U ovu kategoriju ne ubrajamo Martina Baturinu i Petra Sučića jer su u drugačijoj fazi karijere i jednostavno im je bilo vrijeme za stepenicu više.

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Naviknuti su dinamovci na oproštaje, ali odlazak legendi uvijek boli. Sve i da igraju ispod svoje najbolje razine, uvijek će biti upitnika jesu li mogli pružiti još nešto klubu. Stoga, ako ste se pitali kako im sada ide i pružaju li dobre predstave, odgovor donosimo ispod.

Obrana se morala mijenjati

Nevjerojatno zvuči podatak da je Dinamo prošle sezone primio čak 20 golova više od Rijeke (41-21). Obrane Hajduka (34) i Varaždina (24) kapitulirale su manje puta, a samo jedan pogodak više od Plavih primila je Istra 1961. Za klub poput Dinama, poražavajući učinak.

Logično je da se onda morala raditi potpuna rekonstrukcija defenzivnog dijela. Raul Torrente dobio je značajniju ulogu tek dolaskom Nenada Bjelice, ali teška ozljeda ga je zaustavila. Ove sezone još uvijek je bez nastupa, u procesu oporavka je pa nije ni bilo smisla za njegov odlazak prošlog ljeta.

Možda je malo začudilo što je Kevin Theophile-Catherine ostao, ali 'preživio' je on i gore situacije na Maksimiru (povratak iz mirovine). Takuya Ogiwara otišao je prošle zime, ali i on spada pod Dinamovu momčad iz 2024./2025. sezone.

Zadržao se točno godinu dana na Maksimiru, a imao je onako - čudan status. Povremeno je znao bljesnuti pa bi bio zakucan za klupu. Ofenzivno je brzinom puno donosio, ali u defenziva, ruku na srce, nije mu bila jača snaga.

Te zime 2025. vratio se u Urawu Redse i od tada skupio 38 nastupa, a samo je jednom bio asistent. U posljednje vrijeme je standardan, a njegova momčad je nakon osam kola istočnog dijela japanske J1 lige na petom mjestu.

Maxime Bernauer otišao je također pola godine prije te rekonstrukcije, a on je jedan od igrača koji se utkao u srce navijača. Imao je i on svojih kikseva, ali to je cijena koju plaćaju tehnički potkovani braniči, koji vole igrati. Maxi je nekoliko puta igrao i kao zadnji vezni, a tu rolu znao je odraditi i bolje nego stopersku.

Foto: FaH

Sada je u Saint-Etienneu, koji je nakon polugodišnje posudbe prošlog ljeta otkupio njegov ugovor za oko milijun i 200 tisuća eura, za koliko je i došao u Dinamo iz Parisa. Zabetoniran je u početnoj postavi druge momčadi Ligue 2, koja se nada ekspresnom povratku među elitu. Po potrebi zaigra i desnog beka, a pošto redovno igra za drugu momčad prvenstva, koja je primila 29 golova u 28 utakmica - može se zaključiti da mu ide dobro.

Još jedan miljenik maksimirskih tribina - Sadegh Moharrami. Jako dugo bio je u Dinamu, potpisao još 2018. kada je došao iz Persepolisa. Uvijek pouzdan, svoj dio odrađivao je pristojno. Od srpnja je u Tractoru, a prije prekida iranskog prvenstva odigrao je šest utakmica u kojima je skupio 275 minuta.

Što je ovo bilo!?

Posebna sekcija za defenzivce koji i dalje ostaju enigma. Jan Oliveras ime je koje će se u narednim godinama redovno spominjati kao jedan od najčudnijih Dinamovih transfera. Došao je na ljeto 2024. iz Rome, kao nekadašnji polaznik La Masije, a 'flashbackovi' na Danija Olma ispali su samo iluzija.

Oliveras je ostao bez ijednog službenog nastupa, a prošlog ljeta ga je Roma po povratku s maksimirske posudbe, proslijedila bez odštete Celti. Ondje 21-godišnjak igra za drugu momčad, koja se natječe u trećem rangu španjolskog nogometa.

U ovu kategoriju ubrojit ćemo još Samyja Mmaeea. Došao je kao zvučno pojačanje, budući lider obrane koji samo pojavom unosi strah u kosti protivničkih napadača. I zaista, djeluje on možda moćno na terenu, ali očito si je ponašanjem ugrozio ozbiljniju karijeru.

Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Čak je jako dobro krenuo jer Dinamo je primio tek tri gola (Osijek, Gorica, Rijeka) i zadržao četiri clean-sheeta (Istra 1961, Šibenik, Qarabag x2), ali onda je došao poraz protiv Hajduka na Maksimiru, debakl na Allianz Areni i Kušek Apašu.

Bjelica mu je dao 90 minuta u porazu protiv Osijeka (2:4), a onda ga doslovno uklonio iz momčadi. Pod palicom Fabija Cannavara igrao je redovno sve teškog poraza protiv Rijeke, a kod Sandra Perkovića do kraja sezone uglavnom prikovan za klupu.

Ni u Qarabagu mu ne ide najbolje, igrao je toplo-hladno, a sredinom ožujka kažnjen je prelaskom u drugu momčad zbog, gle čuda, nediscipline. Pod Dinamovim ugovorom je do ljeta 2028., a u plavom domu samo se nadaju da će ta 'suradnja' što prije završiti.

Tu je još jedna enigma - Nathanel Mbuku. Došao kao igrač Augsburga poslije posudbe u Saint-Etienneu, opisan kao poletno, moderno krilo. Brzina nije bila upitna, ali kvaliteta svakako. 'Highlight' Dinamove karijere ostat će mu izjednačujući gol protiv Gorice, a tjedan dana ranije zabio je još Šibeniku.

Ostat će mu to jedini pogoci u SuperSport HNL-u, a ove sezone je već nadmašio taj učinak jer zabio je tri puta i upisao pet asistencija za Montpellier. S prosječnih 76 minuta po utakmici za sedmu ekipu Ligue 2 pronašao je sredinu koja mu odgovara, ali na ljeto se (službeno) mora vratiti u Augsburg po isteku posudbe i riješiti svoj status.

Ovaj koš igrača zaključit ćemo s Wilfriedom Kangom, koji je više ostao upamćen po 'nošenju' hlačica, nego po učinku. Čak ni s bonusima za golove i asistencije nije bio motiviran, tek je tri puta poentirao u SHNL-u. S obzirom na prilike koje je imao - premalo.

Dinamo je za njega izdvojio 1,7 milijuna eura prošle zime, a samo pola godine kasnije prodao ga je za 500 tisuća eura manje. Otišao je u Gent, gdje se bori za titulu najboljeg strijelca Jupiler Pro lige. Trenutačno je na deset pogodaka, a ispred su samo Thorgan Hazard (12) i Nicolo Tresoldi (13). Tko zna čime je ondje motiviran...

Foto: Nel Pavletić/PIXSELL

Nije išlo...

Zaseban odjeljak dobili su hrvatski igrači, dio njih je time obilježio povratak u Dinamo, ali neslavno. Primjerice, Marko Rog, koji je na Maksimiru trebao oživjeti karijeru, ali dojam je da se od 'onih' promašenih prilika protiv Hajduka u šestom kolu SHNL-a prošle sezone nije oporavio.

Kao da je u potpunosti izgubio samopouzdanje od tada, koje je sigurno narušeno silnim ozljedama u karijeri. U prošloj polusezoni dobio je tek poluvrijeme u Coppa Italiji za Genou, a ove zime vratio se u Lokomotivu, ušao u završnici protiv Varaždina i Hajduka.

Bartol Franjić je od prvog odlaska iz Dinama za sedam i pol milijuna eura lutao po posudbama iz Wolfsburga. Na sredini prošle sezone došao je kao veliko pojačanje, na lijevom beku svoj dio sasvim pristojno urađeno, no ponovno su pružene ruke i došlo je do rastanka.

Sada je opet na posudbi, ovoga puta u Veneziji, gdje igra kao lijevi stoper u formaciji s tri otraga. Od 15 nastupa u njih 12 krenuo je od prve minute, a njegova momčad grabi prema povratku u Serie A jer prva je na tablici s tri boda prednosti u odnosu na Frosinone.

Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

Branko Pavić prošle sezone se predstavio u nekoliko utakmica, a nakon dvojne registracije u Dubravi i prelaska u Rijeku ove zime, debitirao je tek prije nekoliko dana u teškom porazu protiv Gorice.

Leon Belcar se također nije proslavio u Dinamu, ali ni u Varaždinu po povratku pa je sada u Lokomotivi, gdje je tek u počecima pa je rano za išta komentirati. Petar Bočkaj nikako da uhvati pravi ritam u Varaždinu zbog stalnih ozljeda.

Dolazimo do Lukasa Kačavende, koji je došao u paketu s Lukom Stojkovićem. I njega je obilježila grozna ozljeda, mučio se s time i u Dinamu. Inicijalno došao kao krilni napadač, a onda više korišten kao zadnji vezni.

Htio je Kača samo igrati, kao veliki navijač Dinama bio je spreman na svaku poziciju. No, nije išlo, a sada je u LASK-u iz Linza. Tek deset nastupa ove sezone (pet od prve minute), također igra u sredini u vezi, a zabio je gol i ostvario dvije asistencije.

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Ovaj dio zaključujemo s Maurom Perkovićem. Dečko koji je puno obećavao, univerzalac kojemu je bilo svejedno igrao kao stoper ili lijevi bek.

U Dinamu je bilo dobrih i loših trenutaka, ali je na kraju došlo do rastanka. Možda prerano, možda je trebalo još malo istrpjeti jer Mauro je neupitno kvalitetan. No, sada je u Cracoviji, koja je nedavno otkupila njegov ugovor za milijun eura.

To govori da uživa u Poljskoj, igra poziciju lijevog beka, a kolega u obrani mu je Boško Šutalo, još jedan bivši dinamovac. Ovaj dvojac u pravilu drži desnu i lijevu stranu Cracovijine obrane, koja ponekad zaigra s trojicom iza pa Šutalo igra kao stoper, a Perković kao wing-back.

Najbolniji odlasci

Najvažniji dio, kostur Dinamove momčadi posljednjih sezona. Već je rečeno sve za Petra Sučića i Martina Baturinu, koji su, kao ozbiljni konkurenti za prvih 11 Hrvatske ispunili očekivanja i o njima zaista ne treba trošiti riječi. Neupitna kvaliteta, budućnost, ali i sadašnjost Vatrenih.

Najbolniji je bio rastanak s Brunom Petkovićem. Doktor nogometa, koji je toliko puta razveselio navijače otišao je put Turske. Izjednačio je prošlosezonski učinak u Dinamu (šest golova), ali Kocaelispor je posljednjih mjesec dana bez njega zbog ozljede.

Činjenica da je na pretpozivu Zlatka Dalića govori da i dalje ima baruta u njegovim nogama, nije isključeno da ćemo ga gledati na Svjetskom prvenstvu za tri mjeseca, ali morat će Bruno dodati gas za to.

Arijan Ademi bio je standardan u Ujpestu do zime, kada je pao u drugi plan te je u 2026. odigrao tek pola sata i to u porazu protiv Puskas Akademije. I u posljednjim danima u Dinamu mučio se s ozljedama, daleko je to bilo od Akija kojega smo svi poznavali, ali odlazak pravog lidera i kapetana uvijek je posebna bol navijačima.

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Ondje svlačionicu dijeli s Franom Brodićem, koji je otišao na ljeto 2024. godine. Nitko se nije mogao pomiriti s time da je bio treći izbor u napadu Dinama, a nakon odlične prošle sezone u Ujpestu (devet golova i šest asistencija), u ovoj je u 14 nastupa na jednom golu i asistenciji.

Stefan Ristovski, još jedan senator, još jedan od onih koji su ostavili dubok trag. U susjedstvu je, igra za Sarajevo u Premijer ligi BiH, ali Bordo-bijeli muče se u posljednje vrijeme. Loš je bio početak, Mario Cvitanović je podigao momčad, ali u posljednjih mjesec dana Sarajevo ima pet poraza (uključujući onaj na penale protiv Zrinjskog) i remi.

Loš niz prekinut je prošlog tjedna minimalnom pobjedom protiv Veleža, a baš je Ristovski bio strijelac. Redovno igra, zabio je tri gola, a emociju iz Dinama, prenio je na Sarajevo.

Marko Pjaca, eh... Ne samo da se postavlja pitanje što je moglo biti u Dinamu, nego i u vrhu europskog nogometa uopće. Trnci prolaze pri prisjećanju ozljede protiv Estonije, nakon koje se Marko nije uspio vratiti na svoju pravu razinu.

Foto: Mario Strmotić/HINA

Vagalo se puno oko njegovog statusa prošlog ljeta, na kraju je otišao i to u Twente. Dva gola, jedan u debiju i jedan sredinom veljače, uz dvije asistencije u 24 nastupa za nizozemsku momčad. Startao tek sedam puta u Eredivisie.

Za kraj - Dario Špikić. Postojala je ideja da ostane kao zamjena desnom beku, no na kraju je ipak otišao i to u Rio Ave. Često osporavan, ali imao je vrhunskih trenutaka u Dinamu, njegova motivacija nikada nije bila upitna.

U portugalskom prvenstvu ove sezone zabio je dva puta i u tri navrata uposlio suigrača za gol, a njegov Rio Ave je na desetom mjestu s 30 osvojenih bodova u 27 kola. Dinamo je Špikića prodao za 600 tisuća eura, a ugovor je potpisao do ljeta 2028. godine.

Naravno, napomena je da je Špikić drugi dio prošle sezone proveo u Arisu Thessaloniki, za kojega je u 12 nastupa dva puta bio strijelac. Dodajmo još Sandra Kulenovića, ali on je otišao ove zime u Torino, gdje je u osam utakmica zabio gol i upisao asistenciju.

Smjena generacija

Kada se sve zbroji i oduzme, Dinamo je odradio dobar posao prošloga ljeta, ali svakome na procjenu ostaje osjećaj je li netko od navedenih igrača mogao ostati i pomoći u ovoj i narednim sezonama.

Možda se smjena generacija mogla odraditi na manje bolan način, kao što primjerice to radi Real Madrid, kojemu je već tradicija postala da se svake godine jedna legenda oprosti.

Ipak, u Dinamu je voda došla do grla, promjene su bile neophodne. Totalna čistka, nakon koje je uslijedila dominacija u SHNL-u, ali se u Europi moglo vidjeti da nedostaje toga iskustva.

Mora i ova momčad naučiti na malo teži način, a sigurno da će joj ova sezona biti dobra smjernica. Mario Kovačević također je tek debitirao na europskoj sceni, bogatiji je za jednu sezonu, a pravu verziju njegovog Dinama tek ćemo gledati.