Priča o Comu: Indonezijski multimilijarderi, holivudske zvijezde na tribinama, a na klupi novi katalonski vizionar

Makar je rođen i odrastao u barcelonskom kvartu Arenys del Mar, te prošao sve škole i uzraste u La Masiji, gdje je naučio zanat uz svoj, naravno, uređeni nevjerojatni talent, svoju afirmaciju pronašao je daleko od kuće. Jer, uz sve te pluseve imao i jedan minus – nije imao mjesta u dresu Blagurane pored nedodirljivih svetaca Inieste i Xavija - svoj put do vrha ostvario je u dresu Arsenala od 2003. do 2011. godine, da bi se tek onda vratio doma na Camp Nou, a nakon Barcelone blistao u dresu Chelseaja, na kraju karijere i Monaca. Pritom je, jasno, osvojio – sve što se može osvojiti, usput i sudjelovao i u hat-tricku španjolske reprezentacije, osvajanju dva Eura i jednog Svjetskog prvenstva od 2008. i 2012. (upravo on je asistirao Iniesti za pogodak Nizozemcima u finalu koji je donio naslov na Mondialu u Južnoj Africi).

Ovo šturo nabrajanje, nije samo zbog fakata, nego i posebnog razloga: igrajući u karijeri za sve te klubove, "Frane" je za trenere imao skoro sve najveće znalce – od Arsenea Wengera, preko svog idola Pepa Guardiole, do Josea Mourinha, Luisa Aragonesa, Vincentea Del Bosquea i Antonija Contea. Čak i da nije manijakalni radoholičar, skoro doslovno opsjednut nogometom 24/7, Fabregas je naprosto morao kao spužva pokupiti toliko znanja i iskustva od svojih mentora. I sam Wenger je o njemu govorio onu poznatu frazu, već na terenu bio je – trener.

Indonežani mu vjeruju

Uz prebogati igrački CV, Cesc je imao i jedan savršeno složeni timing: završivši poznatu školu u Covercianu, dobio je trenersku licencu u otprilike isto vrijeme kad u Como ulazi bratski tandem Robert i, nedavno preminuli, Michael Hartono, indonezijski tajkuni čije se bogatstvo procjenjuje na oko 50 milijardi dolara. U Como su već uložili 400 milijuna, do čega 100 samo u posljednjem prijelaznom roku. O njihovom pohodu na calcio i ogromnim investicijama u turizam mondenog gradića pored jezera može se napisati posebna priča, a upravo oni su znali na tribine Sinigaglije dovesti holivudski jet-set pa bi tv kamere u loži oktrivale zvijezde kao Georgea Clooneya, Hugha Granta, Adriena Brodya, Keiru Knightley, Kate Beckinsale, Andrewa Garfielda…

Nitko od njih, rekli bismo, nije bio "navijač Coma od malih nogu", ali su sjajno poslužili u ovom zapravo indonezijskom projektu stvaranja mondenog turističkog središta koje će uz razne lukuszne sadržaje imati i – vrhunski nogometni klub.

Skauting doveden do savršenstva

Uglavnom, vratimo se poanti priče, angažmanom u Comu Fabregas je dobio odriješene ruke, naime, on nije samo trener nego i puno više od toga, i menadžer, sportski direktor, koji je sam posložio momčad po svojim kriterijima. Pritom jasno, lova nije bila problem, tih 100 milijuna eura u mercatu mudro je uloženo, od Martina Baturine, sve do vratara Jeana Buteza koji je stigao nakon što je bio – rezerva u Antwerpenu. Prvi as, Nico Paz otkriven u podmlatku Reala i postao prvi as "Lariana" (nadimak po imenu brda koja se nalaze iznad grada), Grk Douvikas je pak detektiran u Utrechtu, Ivan Smolčić u Rijeci, Lucas Da Cunha u Nici, Maximo Perrone stigao pak kao "škart" iz Manchester Cityja, a Mergim Vojvoda iz Torina. Ukratko, da pojasnimo: riječ je o vjerojatno o jednom od najboljih skautiranja u današnjem nogometu, kompjutorski precizno pogođenoj kemiji koja je upravo dovela Como do zone plasmana u Ligu prvaka. Da, baš kao kralj Mida, Fabregas sve što dotakne pretvori u – zlato.

A u depresivnoj lošoj i dosadnoj Serie A, "Franina" momčad je užitak za nogometne estete… Sve se temelji na jasnoj strategiji: konstantnoj kontroli igre. Na toj svojoj šahovskoj ploči svi igrači su posloženi točno po njegovoj zamisli, Como dominira u svim susretima od Juventusa do Rome. Pritom, kako je sam rekao "ne tražim od igrača da budu roboti – ja im jasno dajem zadatke i naputke, ali oni su ti koji na terenu moraju improvizirati i pronaći najbolje rješenje u svakom trenutku."

Nije omiljen među trenerima

Da cijela priča ne bi izgledala patetično pozitivno, kao neka oda, postoji i drugo lice Cesca Fabregasa, makar je možda je pretjerano usporediti ga s Dorianom Grayom ili Mr Hydeom.... Naime, koliko god je kao radoholičar i vizionar sebi utabao put slavnih prethodnika Guardiole i Luisa Enriquea, nije baš omiljen među kolegama, dapače. Teško je i nabrojati sve suparničke trenere sa kojima se posvadio. Najprije je ponizio Talijane izjavom "doveo bih ja i nekog vašeg talenta, a ne samo strance, međutim, problem je što ih – nemate". Na jednu Tudorovu opasku kako je trener Fabregas sam slagao momčad u mercatu, odgovorio je "radi se o nedostatku poštovanja, on mene može nazivati trener, ja ću njega i dalje Mister". Gasperini ga je optužio da je Cescov Como privilegiran od sudaca, što ga je naravno opet uvrijedilo pa je rekao da se radi o "nesportskoj izjavi".

Na utakmici s Napolijem se zakačio i s vlastitim bivšim učiteljem Conteom, koji mu je, revolitran prečestim prekidima, rekao "jel ti ovo taktika da ti igrači pola utakmice leže na travi i simuliraju". Nakon utakmice u Cagliariju je pak optužio domaćine da "nisu zalijevali teren i pustili da trava izraste previsoko, kako bi nam usporili igru".

Ipak, vrhunac se dogodio u susretu sa Milanom, kad je usred meča iz trenerskog prostora rukama doslovno zaustavio Saelemakersa, izazvavši gnjev kolege Allegrija. Ni prema novinarima nije ugodniji, na svaku opasku o Ligi prvaka odgovorio je "Nemam pojma koji smo na tablici, niti me to zanima, važno je samo da napredujemo u igri".

Simpatičan ili ne, Fabregas radi fantastičan posao u Comu. Ne znamo hoće li ih već ove sezone dovesti do Lige prvaka, ali nema dvojbi da to više nije mali, provincijski klub, nego top momčad kojoj odgovara uloga iz sjene.