Hrvatska je nogometna velesila, a dokaz je impresivna serija s velikih natjecanja

Mjesta na velikim natjecanjima su ograničena, a kada vidite da reprezentacije poput Italije i Danske nisu uspjele ostvariti plasman na ovo Svjetsko prvenstvo, zapitate se kako je Hrvatskoj to postalo normalna praksa. Godinama u vrhu, uvijek respektabilan protivnik, a na kraju i vrlo uspješna reprezentacija.

Silne zvijezde redovno su pognute glave napuštale stadion nakon okršaja s Vatrenima, uvijek ćemo se sjećati rušenja Engleske, Brazila i ostalih, a toga će, vjerujte, još biti. Koliko god da je protivnik kvalitetan, nema 'ono nešto' što postoji u svlačionici Vatrenih.

Teško je to opisati, tu moć 'preživljavanja' teških trenutaka na terenu i inata koji se probudi u ključno vrijeme. Hladnokrvnost s bijele točke, strpljiva i mudra igra... Sve to gradilo se godinama.

Velika natjecanja: 14/16

Najteži dio u nogometu i sportu općenito je držati konstantu, a Hrvatska je u tome briljantna. Plasman na veliko natjecanje uzimamo zdravo za gotovo, a zapravo je to ogroman uspjeh samo po sebi.

Od 1996., odnosno u posljednjih 30 godina, Hrvatska je ostvarila plasman na 14 od 16 velikih natjecanja. Vatreni su propustili po jedno izdanje Svjetskog (2010) i Europskog (2000) prvenstva.

Jedno veliko natjecanje propustile su Portugal i Engleska, dok su stopostotni Španjolska, Francuska i Portugal. Nizozemska i Italija, koje slove za velike nogometne nacije, ostale su iza Hrvatske na ovoj tablici s po 13 nastupa, a Belgija je, uz Češku i Švedsku, na deset.

Europska prvenstva

Na Europskom prvenstvu 1996. godine Hrvatska je sa šest osvojenih bodova (pobjede protiv Turske i Danske, poraz protiv Portugala) prošla u četvrtfinale, ali već ondje je bolja bila Njemačka. Nakon što je Davor Šuker poništio gol Jürgena Klinsmanna, Vatreni su ostali s desetoricom zbog crvenog kartona za Igora Štimca. Nijemci su to iskoristili, Matthias Sammer ekspresno je zabio za konačnih 2:1.

Izdanje iz 2000. Hrvatska je propustila jer je u kvalifikacijama ostala kratka za dva boda u odnosu na Jugoslaviju te jedan za Irskom koja je išla u dodatne kvalifikacije.

U izdanju 2004. godine ispala je u jako teškoj skupini. Poslije remija sa Švicarskom (0:0) i Francuskom (2:2), uslijedio je 4:2 poraz protiv Engleza i rani oproštaj s natjecanja. Protiv Francuza su strijelci bili Milan Rapaić i Dado Pršo, a protiv Engleza Niko Kovač i Igor Tudor.

Dan danas, a i uvijek će boljeti 2008. godina. Prvo mjesto u skupini nakon pobjeda protiv Austrije (1:0), Njemačke (2:1) i Poljske (1:0). Djelovalo je da je Hrvatska zrela za nešto više, barem medalju, ali onda je došlo ono četvrtfinale protiv Turske. Gol Ivana Klasnića iz 119. minute dao nam je nadu, ali Semiha Sentürka ne zaboravljamo. Onda penali, Luka Modrić i Ivan Rakitić nisu bili precizni, a pokušaj Mladena Petrića bio je obranjen.

Foto: Davor Sajko

Skupina smrti 2012. godine i još jedno bolno ispadanje. Ovo Euro krenulo je pobjedom protiv Irske (3:1), a potom miroljubivih 1:1 s Italijom. Španjolska je svladala Vatrene zahvaljujući najlakšem pogotku karijere Jesusa Navasa, a ovdje se prisjećamo Rakitićeve prilike iz 59. minute, kada ga je Modrić trivelom pronašao, ali Iker Casillas je obranio Raketin pokušaj glavom. Španjolska i Italija na kraju su se susrele u finalu, a Furija je slavila visokim 4:0 rezultatom.

Hrvatskoj je to Europsko prvenstvo stvarno bolna točka pa se tako nerado prisjećamo i 2016. godine. 'Osveta' Turcima na otvaranju, remi s Češkom i onda fenomenalna pobjeda nad Španjolcima kojom je osigurano prvo mjesto u skupini. Ovo izdanje bilo je prošireno u odnosu na ostala, iduća utakmica bila je u osmini finala protiv Portugala koji se provukao kao treći iz svoje skupine. Produžeci i poraz zbog primljenog gola iz 117., kada je Ricardo Quaresma bio strijelac. Portugalci su kasnije osvojili, a i danas ostaje žal jer ta generacija bila je sjajna.

Foto: FaH

Euro koje je zbog korone kasnilo godinu dana Hrvatska je loše otvorila, porazom protiv Engleske i remijem s Češkom. Na kraju su Vatreni svladali Škotsku i prošli dalje, a onda u osmini finala ispali u emocionalnom rollercoasteru protiv Španjolske. Nakon golova Mislava Oršića i Marija Pašalića pred kraj regularnog dijela činilo se da je to to, ali u produžecima je Furija zabila dva puta, oba puta je Dani Olmo bio asistent i to je bio kraj puta za igrače Zlatka Dalića.

Stigli smo tako do onog najsvježijeg Eura, odigranog prije dvije godine. Ponovno Španjolska i Italija u skupini, ovoga puta uz Albaniju. Na kraju dva osvojena boda (remi s Albanijom i Italijom), rano ispadanje i to zbog pogotka iz 98. minute, kada je Mattia Zaccagni skinuo paučinu.

Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

Svjetska prvenstva

Europska su bila toliko bolna, ali Hrvatska se uspjehom sa svjetskih prvenstava itekako može pohvaliti. Krenut ćemo s 1998. godinom - drugo mjesto u skupini sa šest bodova (tri manje od Argentine), slavlje nad Rumunjima u osmini te Nijemcima u četvrtini finala. Onda se u polufinalu ukazao Lilian Thuram i ugasio hrvatske snove. Ipak, prva, povijesna medalja osvojena je zahvaljujući pobjedi protiv Nizozemaca u utakmici za treće mjesto.

Četiri godine kasnije (2002.), Hrvatska je ispala u grupnoj fazi. Izgubila je od Meksika na otvaranju, potom porazila Italiju, ali onda joj je Ekvador nanio bolan poraz (1:0) vrijedan ranog oproštaja s Mundijala.

Treće mjesto u skupini osvojeno je i 2006. godine, ali tada s tek dva boda. Ovaj turnir krenuo je minimalnim porazom protiv Brazila, nastavio se remijem bez golova s Japanom, a za Vatrene se dovršio u 2:2 podjeli bodova s Australijom. Čak tri crvena kartona podijeljena su u tom susretu (dva za Hrvatsku, jedan za Australiju), a dvoboj će ostati upamćen po tri žuta koja je pokupio Joe Šimunić.

U Južnoj Africi 2010. nismo gledali Hrvatsku jer je završila treća u kvalifikacijskoj skupini s 20 bodova, jednim manje od Ukrajine te sedam u odnosu na Englesku. Nerado se sjećamo utakmice iz lipnja 2009., kada je Hrvatska na Maksimiru remizirala 2:2 s Ukrajinom.

Već smo u Brazilu i u 2014. godini, odnosno kada je u pitanju Hrvatska na SP-u - novom ispadanju u skupini. Krenulo je porazom u groznom suđenju u dvoboju s Brazilom, uslijedila je vrhunska 4:0 pobjeda protiv Kameruna, a onda prizemljenje i 3:1 poraz protiv Meksika.

Četiri godine kasnije, sve je naplaćeno - konačno. Vrhunski odrađena skupina, tri od tri uključujući 3:0 pobjedu protiv Argentine. Potom, drame na penalima protiv Danske i Rusije, kada je Ivan Rakitić bio hladan kao led. Polufinale i jedna od, ako ne i najveća pobjeda u povijesti reprezentacije protiv Engleske, uz nezaboravni gol Marija Mandžukića.

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

U finalu je igra bila jako dobra, ali Francuzi su nažalost sve kažnjavali i odnijeli najpoželjniji trofej nogometnog svijeta.

Mislili smo da ćemo još 20 godina čekati na novi uspjeh, ali Katar 2022. ostat će cijeloj Hrvatskoj u lijepom sjećanju. Prvenstvo odigrano nekarakteristično zimi, a u skupini je ponovno bilo 'u knap'. Remijem 0:0 s Marokom je krenulo, a onda sigurna 4:1 pobjeda protiv Kanade. U trećem kolu Vatrenima je trebao barem remi s Belgijom, nije bilo golova, ali isključivo jer je Romelu Lukaku promašio ono što je bilo teže zabiti.

Ponovno penali, prvo protiv Japana uz tri obrane Dominika Livakovića, a onda nezaboravna ludnica protiv Brazila, izjednačenje Brune Petkovića i, gle čuda, ponovno prolaz nakon jedanaesteraca. U polufinalu ovoga puta nije bilo mirnoće, Argentina je odnijela sigurnu pobjedu 3:0, ali druga bronca u povijesti osvojena je sjajnim preokretom protiv Maroka.

Foto: FaH

Svjetsko prvenstvo leži Hrvatskoj, a za tri mjeseca ponovno kreće ludnica i nadamo se novi veliki uspjeh.