Od 'krvničkog' gaženja Juanita, preko Ancelottijeve 'lekcije', do bajke Joselu: 28 epizoda klasika Real – Bayern!

Međutim, unatoč svim tim silnim okršajima, zanimljivo je da se baš nikad nisu sreli u samom finalu: odigrali su čak 16 polufinala, šest četvrtfinala, četiri osmine finala, te još četiri ogleda u grupnoj fazi natjecanja. I vjerovali ili ne, score je potpuno izjednačen: i Španjolci i Nijemci su pobijedili po 12 puta, uz četiri remija), minimalna razlika je tek u broju postignutih pogodaka, u toj kategoriji su „Die Roten“ neznatno bolji – 45:42.

(Za digresiju, jedan off topic: ni El Clasico se također nikada nije dogodio u finalu LP, makar smo svi nogometni fanatici sanjali takav scenarij, pogotovo u eri Cristiana i Messija, ali ove sezone „kostur“ ždrijeba nokaut faze nudi spomenutu mogućnost).

Može se značaj ovog „Armagedona“ znakovito opisati sa još nekoliko brojki: Madriđani imaju 36 titula prvaka La Lige, Bayern je 34 puta slavio u Bundesligi, no jedina zaista ogromna bitna razlika je u titulama prvaka Europe, gdje su „Merengues“ neusporedivo bolji: 15:6!

A što se tiče nacionalnih titula, Bayern nema svog vječnog antagonista razine Barcelone, tek periodično su to – donekle - bile dvije Borussije: nekoć ona iz M'Gladbacha, a posljednja tri desetljeća dortmundska. No, uspoređivati ih sa „opasnošću“ nivoa Katalonaca je zaista neumjesno…

Madridski „mesar“ i minhenski „Bombarder“

Unatoč svoj veličini, slavi i značaju Reala i Bayerna, njihov prvi duel upriličen je „tek“ u polufinalu Kupa prvaka 1976. godine, u vremenu kad je madridski klub bio daleko od svojih vrhunaca, a na europskoj sceni dominirala možda i najveća generacija Bavaraca, koji su tad jurišali na svoj treći uzastopni naslov.

Taj povijesni „meč broj“ jedan pamtit će se po rekordnih 110.000 gledatelja na Bernabeu i završen je 1:1 golovima Roberta Martineza i Gerda Müllera. A u uzvratu je opet nezaboravni „Bombarder“ Müller blistao, postigao je dva pogotka za prolaz već u prvom dijelu, a u nastavku su sve dileme završene isključenjem Amancia, čime je real potpisao kapitulaciju.

Čekalo se dugih 11 godina, sve do 1987., na novi duel, ponovo u polufinalu. I ponovo su Nijemci održali nogometnu lekciju, čak i uvjerljivije, sa 4:1 isprašili Real. Junak večeri bio je dvostruki strijelac Lothar Matthäus, a upravo on je bio i žrtva svakako najvećeg skandala u povijesti mečeva Bayerna i Reala.

Naime, u finišu meča, obilježenog brutalnim prekršajima, raspamećeni Juanito je doslovno skočio na Matthäusa koji je ležao na travi i svom snagom zabio đon u njegova leđa!

(Da, to je baš „onaj“ Juanito, starijima dobro znan po čuvenoj boci coca-cole kojom je pogođen u glavu na kvalifikacijskoj utakmici za SP 1978. Jugoslavija – Španjolska u Beogradu, a život je izgubio 1992. u prometnoj nesreći).

Zbog ove geste na Olimpia stadionu dobio je kaznu od – četverogodišnje suspenzije nastupa u UEFA kupovima! Unatoč silnoj ofenzivi u uzvratu, Real je uspio dobiti samo sa 1:0, a gosti iz Munchena izborili finale (koje će izgubiti od Porta sa 1:2, zapamćeno po legendarnoj „peti“ Madjera za trijumf portugalskih „Zmajeva“).

Dugo su Španjolci čekali dostojnu osvetu, sve do 2000., koja se - znate već - servira hladna. Doma su stekli ugodnih 2:0 pogotkom Anelke i autogolom Jeremiesa. U uzvratu u Munchenu se ipak ozbiljno zakuhalo, Jancker je prepolovio zaostatak Bayerna, ali „ugasio“ ih je, opet, Anelka izjednačenjem koje je značilo i konačnu presudu.

Real je prošao u finale, te ga dobio u španjolskom derbiju sa Valencijom. Bio je to ujedno i prvi put da su kraljevi uspjeli izbaciti Bayern u nokaut fazi.

Partija pokera u Allianz Areni

Po mnogima, najznačajniji obračun europskih divova je onaj iz, naravno, polufinala 2014. godine, jedan od brojnih okršaja Carla Ancelottija i Pepa Guardiole (koji će se nastaviti i kasnije, kad Katalonac prijeđe u City). Bio je to sudar dvije nogometne filozofije: posjeda lopte i dominacije u režiji Pepa, naspram ubitačne „vertikalnosti“ i konkretnosti talijanskog stratega.

Tako i ne treba čuditi da je na Bernabeu Bayern imao 80% posjeda, dakle, u domu Reala, ali – uzalud, štoviše, Karim Benzema je osigurao domaćinima prednost od 1:0. Izgledalo je, naravno, da je to sasvim dostižan, minimalni zaostatak za Nijemce. Međutim, pokazat će se upravo suprotno: Ancelotti je spremio savršenu zamku, a Real na Allianz Areni brzometno dvaput „izbušio“ domaćine: u 16. minuti je Sergio Ramos poentirao nakon kornera Modrića, a već u 20., opet glavom, nakon centaršuta Di Marije iz slobodnog udarca!

A za konačno poniženje pobrinuo se Cristiano Ronaldo, njegov „doppel pack“ zaključio je priču sa 4:0 u korist Reala. Malo tko je ikad tako pregazio Bavarce u njihovoj kući… Šlag na tortu Ancelotti će staviti u finalu u Lisabonu pobjedom nad sugrađanima iz Atletica.

Kad navijač postane heroj

I u narednim godinama Real će „betonirati“ svoju nadmoć, te izbacivati Bayern čak triput zaredom. Onaj posljednji svakako zaslužuje posebno mjesto u povijesti, jer sadrži priču dostojnu nogometne bajke.

Bayern je bio na milimetar do plasmana u finale LP 2024. godine: doma je doduše odigrao „samo“ 2:2, ali onda na Bernabeu vodio pogotkom Daviesa u 68. minuti. Vrijeme ne nepovratno curilo za Real, kad je Ancelotti u 81. minuti povukao jedan očajnički potez, ubacio još jednog napadača iz pričuve, Joselua, koji je inače obično bio čvrsto prikovan za klupu.

Inače, vatreni navijač Reala (dvije godine ranije, tada član Alavesa, bio je na – tribini, među ultrasima Reala u finalu LP protiv Liverpoola), upisao se u antologije. Pogocima u 88., potom i prvoj minuti nadoknade je za nepunih 200 sekundi sam sve riješio, odveo voljeni klub u finale, koje će Kraljevi dobiti protiv Dortmunda sa 2:0 i osvojiti 15. titulu prvaka Europe!