Nasumične utakmice neobičnih protivnika - od amatera protiv Engleske do brazilskog kluba u Sjevernoj Koreji

Tijekom godina nogomet je ponudio podosta zanimljivih priča i utakmica između naizgled nespojivih protivnika. Bez obzira na to radi li se o prijateljskoj ili ekshibicijskoj utakmici, ove protivnike, barem u novije nogometno doba, ne bismo nikada spojili. Izdvojili smo sedam takvih.

Prekid niza, pogodak Henryja u debiju

U ljeto 2007. godine Thierry Henry potpisao je za Barcelonu, a svoj prvi pogodak u dresu katalonskog velikana postigao je u prijateljskoj utakmici protiv Dundee Uniteda, pomalo neočekivanog protivnika, čak i za pripremni period. Zašto je ovaj dvoboj poseban? Zato što je to bila prva pobjeda Barcelone protiv spomenutog škotskog kluba.

U sezoni 1966./67., Dundee je pobijedio u drugom kolu Kupa velesajamskih gradova, prvo s 1:2 u Barceloni, a zatim u uzvratu rezultatom 2:0. Točno 20 godina kasnije susreli su se u četvrtfinalu Kupa Uefa, Dundee je prvo slavio s 1:0, a zatim i u uzvratu s 1:2.

Prvi i jedini pogodak u ovoj prijateljskoj utakmici stigao je u samoj završnici iz kaznenog udarca. Izveo ga je Henry, koji je ušao u drugom poluvremenu umjesto Samuela Eto'oa. Udarac s bijele točke obranio mu je Grzegorz Szamotulski, ali do Francuza je stigao odbijanac kojeg je pospremio u mrežu.

Udarac uoči Svjetskog prvenstva

Svi dobro pamtimo Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998. godine, ali ne toliko i Meksiko koji je ulagao velike nade za visok plasman. Meksikanci su na kraju bili blizu četvrtfinala s Hrvatskom, ali je u ranijoj fazi natjecanja tijesnu pobjedu upisala Njemačka.

Tijekom pripremnog perioda nije bilo neobično da nacionalne vrste igraju protiv klubova pa se tako Meksiko odlučio na gostovanje na La Bomboneri gdje je Boca Juniors, u podosta mladom sastavu, potpuno izdominirala, ali i ogolila sve meksičke boljke.

Nije se tako činilo odmah na početku kada je Jaime Ordiales zabio za vodstvo Meksikanaca. Međutim, ubrzo je Boca izjednačila. Tada još tinejdžer, Pablo Islas, pogodio je za 1:1, a nakon toga je za preokret zabio Diego Latorre. Za potvrdu pobjede pogodila je buduća zvijezda Serie A, tada 20-godišnji Walter Samuel.

Kadar Boca Juniorsa bio je prepun igrača koji su kasnije ostvarili odlične karijere. Osim Latorrea i Samuela, tu je bio nezaboravni Claudio Caniggia, zatim i izvrsni veznjak u Premier ligi Norberto Solano, te legendarni kolumbijski vratar Oscar Cordoba.

Utakmica protiv niželigaša

Engleska nogometna reprezentacija odradila je bez poraza kvalifikacije za Europsko prvenstvo 1988. godine u Zapadnoj Njemačkoj, a kao posljednju provjeru uoči odlaska na veliko natjecanje, odigrala je prijateljsku utakmicu protiv amaterske momčadi Aylesbury Uniteda.

Na stadionu koji je primao između četiri i pet tisuća ljudi, natiskalo se barem tisuću više od dozvoljenog, a onda praktički nitko nije ni mogao vidjeti što se događa. Svi su željeli imati priliku uživo pogledati nastupe: Garyja Linekera, Petera Beardsleyja, Bryana Robsona, Glenna Hoddlea, Petera Shiltona ili Johna Barnesa. Udarna postava tjedan dana prije prve utakmice na Euru.

Izbornik Bobby Robson odveo je svoje igrače na ovo neobično gostovanje na nagovor sportskog novinara Franka McGheeja, ali i zato što je tada Aylesbury imao možda i najbolji travnjak od svih amaterskih klubova. Klupska sezona završila im je mjesec dana ranije, a učitelji, poštari i obični radnici otišli su na zasluženi odmor.

Okupili su se ranije od očekivanog zbog nevjerojatne prilike. Cliff Hercules, klupska legenda s 301 pogotkom u 669 nastupa, bio je u tim trenucima na odmoru na Balearima, ali svoj odmor na Ibizi prekinuo je kako bi odigrao povijesnu utakmicu. Odmah istu večer nakon susreta opet je sjeo na avion i nastavio s odmorom.

Što se tiče same utakmice, nije bilo nikakve drame. Engleska je rano povela i do kraja zabila ukupno sedam golova. Četiri pogotka postigao je Peter Beardsley, a zabio je i Gary Lineker, dok su po jedan dodali Dave Watson i Trevor Steven, tada obojica igrači Evertona. Već na poluvremenu bilo je 4:0, a onda je Robson promijenio cijelu postavu.

Trećeligaš do pobjede

U ljeto 2019. godine Accrington je bio član trećeg ranga engleskog nogometa, a odigrao je prijateljsku utakmicu protiv, ni manje ni više nego Marseillea. Utakmica se igrala na ragbi stadionu, a organizatori su pomaknuli ragbijaške stative i postavili golove za nogomet.

Pred nešto manje od 1300 gledatelja, Accrington je poveo pogotkom Seana McConvillea u 28. minuti, da bi devet minuta kasnije Offrande Zanzala podebljao vodstvo. Zaostatak je smanjio Florian Thauvin u 77., no više od toga nije išlo.

Tadašnji engleski trećeligaš porazio je ponajbolju francusku momčad za koju je u toj utakmici igrao i Dimitri Payet. Žilavi Accrington nije dopustio povratak višestruko bogatijem protivniku. Trenutačno član četvrtog ranga, nada se povratku boljih dana.

Spaja nas crno-bijela

Još krajem 19. stoljeća, Tom Gordon Savage, biznismen iz Nottinghama, živio je obiteljski život u Torinu gdje se, uz tekstilnu industriju, bavio i nogometom. Bio je igrač Inter Torina, a 1900. godine priključio se redovima Juventusa koji su željeli promijeniti svoje dresove.

Poslao je pismo krojačkoj tvrtki u Nottinghamu. Već krajem 1901. godine predstavio je vlasnicima i suigračima nove s crno-bijelim prugama po uzoru na Notts County, klub u kojem je igrao tijekom svojih nešto mlađih dana. Otada, pa do danas, ostala je veza između ta dva, naizgled nepovezana kluba.

Početkom rujna 2011. godine, odigrali su prijateljsku utakmicu u Torinu povodom otvaranja novog Juventusovog stadiona. Notts County, tada član trećeg ranga, imao je veliku čast zaigrati na Allianz stadionu, ali i ostati neporažen.

Luca Toni zabio je za vodstvo Juventusa u 58. minuti, ali remi gostima donio je Lee Hughes tri minute prije kraja susreta. Juventusu tek odrađivanje posla, a igračima Notts Countyja prva i jedina prilika zaigrati protiv Gianluigija Buffona, Alessandra del Piera, ali i tada novopridošlog Andree Pirla.

Od pobjede protiv Ajaxa do ispadanja u četvrtu ligu

Prijateljske utakmice često znaju ponuditi neobične rezultate, posebno jer klubovi isprobavaju puno igrača i različite postavke. Jedna od takvih utakmica odigrala se uoči sezone 2018./19. kada je tadašnji engleski trećeligaš Walsall pobijedio ni manje ni više nego Ajax.

Kopljanici su ranije istog dana igrali protiv Wolverhamptona, a ovdje su odmarali one najbolje igrače. Ipak, engleski trećeligaš je sve iznenadio dobrom igrom i pobijedio dvama pogocima Andyja Cooka. Na kraju te sezone priča je ipak bila drugačija, Ajax je osvojio dvostruku krunu, dok je Walsall ispao u četvrti rang.

Sjeverna Koreja i strah od pobjede

Jedna od najneobičnijih utakmica na ovom popisu odigrala se 2009. godine. Sjeverna Koreja izborila je plasman na Svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici i trebala je protivnike tijekom pripremnog perioda. Od te 2009. pa sve do 2015. godine, Atletico Sorocaba putovao je četiri puta u jednu od najzatvorenijih zemalja svijeta.

Ipak, prvi odlazak ujedno je i najpamtljiviji.

Zašto je ovaj nasumični klub iz Brazila, koji ne postoji već deset godina, išao u Sjevernu Koreju? Dobro pitanje. Naime, vlasnik kluba bio je velečasni Sun Myung Moon, izuzetno kontroverzna ličnost i osnivač Crkve ujedinjenja čiji članovi vjeruju da se njemu, ni manje ni više, ukazao Isus na Uskrs 1935. i zamolio ga da nastavi njegovu misiju.

Sun je rođen u području Sjeverne Koreje kada je Koreja bila ujedinjena, a kasnije je ovom religijskom grupom prikupio milijune sljedbenika i bio izuzetno prisutan u Brazilu gdje je 90-ih godina prošlog stoljeća kupio više od 80 tisuća hektara i doveo tisuće Azijata. Puno kontroverznih stvari veže se uz njega, ali neočekivano je ušao u svijet nogometa.

Jedan od klubova bio je Cene-MS, a drugi Atletico Sorocaba gdje je počeo ulagati novac. Njegov cilj bio je dovesti jednog od klubova. Bio je u dobrim odnosima s diktaturom u Sjevernoj Koreji, čak se sastao i s tadašnjim "šefom" Kim Il-Sungom tijekom 90-ih. Idealna prilika pokazala se tijekom priprema za Svjetsko prvenstvo.

Na dan utakmice, uslijedio je veliki šok. Naguralo se 80 tisuća ljudi na stadion u Pyongyangu, a još barem 30 tisuća ljudi ostalo je izvan. Barem tako svjedoče igrači. Kada su pogledali na semafor, nije pisalo ime kluba nego, ni manje ni više, Brazil.

Za ljude u Sjevernoj Koreji nije se radilo o nekom brazilskom klubu nego o brazilskoj nacionalnoj vrsti. Kad god su imali loptu, dočekao ih je veliki muk. Nije bilo uzvika, uzdaha, povika, navijanja, čista tišina. Atmosfera bi se promijenila tek kada bi Sjeverna Koreja napadala.

Igrači su se čak bojali i pobjede, ne znajući što bi se dogodilo. Završilo je diplomatskih 0:0. Još su tri puta nakon toga putovali u Sjevernu Koreju igrati utakmice, ali ova je bila najpamtljivija.