|
|
Navijači razočarani ponašanjem ljubimaca, ali i igrači su bili razočarani navijačima
(Snimio: Dražen Patarčić)
|
|
|
|
Dinamo je osvojio naslov prvaka, Hajduk je uzeo Kup, Osijek i Rijeka odlaze u Kup UEFA. To je najkraći
rezime rezultatske strane Hrvatske nogometne lige. Tu bi, možda, bilo i najbolje stati, jer je sve ostalo, što se odvijalo na našim travnjacima (ili izvan njih) dio koji spada
više u crnu kroniku, negoli u sport... Uz taj, čisto nogometni dio, ove smo sezone imali pravu poplavu raznih slučajeva, afera, nereda, uvreda, tučnjava, priča o namještanjima i puštanjima...
Nažalost, prvenstvo je gotovo, znaju se putnici u Europu, ali nitko ne zna - one koji ispadaju!? Nevjerojatno je kako se godinama ponavlja ista priča, u kojoj se uglavnom ne zna tko pije, a tko plaća. Hrvatski
nogometni savez još se jednom pobrinuo za "zgražanje" nad nogometom. Koji, eto, s jedne strane izgleda divan, bajan i krasan, naši klubovi idu po nove europske bodove i
izazove, reprezentacija traži "izgubljeni identitet" i nema razloga za brigu. No, postoji i ono "preko zida". A taj dio će nam ponuditi priču o "dosljednjoj nedosljednosti", opet se ne zna kakav ćemo sustav
imati iduće godine, koliko će brojiti Prva, koliko Druga liga, klubovi trepere čekajući "dar s neba", nitko više ne zna što, kako i kamo...
Osnovno je pitanje - što je obilježilo ovogodišnjuj sezonu u HNL. Po nama, sve je to bio jedan krasno složen cirkus, vrtuljak gluposti, pravila bez pravila, u kojem je sve nevažno. Ili je barem tako izgledalo...
Pamtiti ćemo ovu godinu, ponajviše, po scenama nasilja koje su kulminirale do mjere kada je nogomet ustuknuo pred divljaštvom. Rijeka, Pula, Split, Zagreb, Vukovar... bili su svjedocima "rata" u kojem je tako
malo trebalo da bi smo bili svjedocima tragedije. U tome je prednjačila Torcida, odnosno onaj najekstremniji dio. Splitski navijači, kojima je Hajduk doslovce život, nakon godina laži, prijevara, afera, niskih udaraca i - što
je najgore - stalne dominacije Dinama, jednostavno su "pukli". Prvo su upali u teren protiv Šibenika, onda su nastavili na Kantridi, a sve je kulminiralo neredima na prvoj finalnoj utakmici Kupa. Tada je dio navijača sa sjevera Poljuda
krenuo u "rušilačko - ubilački" pohod, cijela je Hrvatska ostala šokirana, osupnuta pred nemilim scenama. Na kraju, sve se nekako
sredilo, čak su dva "uzvrata" u Zagrebu (prvenstvo, Kup) prošla toliko mirno i sportski da su mnogi ostali iznenađeni.
Apsurdno, Hajduk je u godini kada je vjerojatno dodirnuo samo dno uzeo toliko čekani trofej. Jedna "kanta" je nakon pet godina stigla u Split, usto
je izboren nastup u kvalifikacijama za Champions league, pa se na kraju sezona mora, jednostavno mora, okarakterizirati kao - uspješna. Opet, događanja u "salonima"
plaše i brinu svakoga. Hajduk se od institucije pretvorio u svojevrsni "kupleraj", galerija razno raznih "likov" srozala je mitski klub na toliko niske grane, da je to jednostavno tragedija.
Financijska policija, pokušaji samoubojstva tajnika, napadi navijača na igrače, priče o prostitutkama, kreditima sa "lihvarskim" kamatama, to je Hajdukova realnost. Mnogi se nadaju da će
upravo osvajanje Kupa donijeti nove vjetrove u klub. O tome ne možemo suditi, ali je jasno da ovako više jednostavno neće ići...
|
|
Canjuga i Ardiljes - utopija koja nije "pokorila" Europu!
(Snimio: Dražen Patarčić)
|
|
|
|
Slična priča odvijala se i na "sjeveru". Dinamo je, baš kao i njegov najljući protivnik, pretrpio "golgotu" ove sezone. Početak sezone nudio je sliku
"stvaranja velike, europske i moćne Croatije", tadašnji predsjednik Zlatko Canjuga odbijao je bilo kakvu pomisao
o povratku "svetog imena". Dobila je "maksimirska mezimica" i stranog trenera, Argentinac Osvaldo Ardiles bio je, prema tadašnjim planovima, "garancija euro uspjeha"
(tko zna po kojim kriterijima?!). Sve je izgledalo kao u najljepšoj bajci, Croatia je igrala u "ligi snova", igrači su bili sigurni u basnoslovno velike ugovore, Canjuga je bio sretan i zadovoljan.
A onda je krenulo... Prvo je "Caki" potjerao "Gauča", onda su i njemu počeli "sapunati dasku". Nakon nove godine sve maske su pale, vratilo se ime Dinamo, a Canjuga je morao potražiti izlazna vrata...
Rat za pozicije u Maksimiru je bio bespoštedan i nemilosrdan, tukli su se svi protiv svih, pojavila se i famozna "Bijela knjiga", sve je nalikovalo na kataklizmu. Upravo u to vrijeme, Hajduk je imao četiri boda prednosti nad Dinamom, stoga je
zagrebačka razglednica nudila "muke, jad i čemer". Dinamo je bio pred "novim filmom", iako se vratio Dinamo, vratili su se i "duhovi Maksimira"...
|
|
Andrić - igrač na kojem se "slomila" sva nedorečenost propisa i statuta HNS-a
(Snimio: Dražen Patarčić)
|
|
|
|
I tu se dogodio možda i najveći "slučaj" (možete to zvati i najveća glupost) u hrvatskom nogometu. Ne samo ove sezone, već otkad imamo svoju ligu. Utakmica između Hajduka i Hrvatskog dragovoljca promovirala je Srđana
Andrića, darovitog momka iz Splita, u najveći "slučaj" hrvatskog nogometa. Naime, Andrić je nastupio sa tri žuta kartona, Hajdukova administracija je olako prešla preko toga, i onda je počeo pravi "šou - program", naravno, u režiji HNS-a.
Povjerenik lige je odlučio jedno, Komisija za natjecanje drugo, rođena je nova trakavica hrvatske lige. Po jednoj soluciji Hajduk je zaslužio bodove, po drugoj nije, po trećoj ga je još trebalo drakonski kazniti... Pravilnici HNS-a?
Oni su, recimo, nalik švicarskim sirevima. Toliko je rupa i nedorečenosti u njima, da se čovjek mora zapitati tko je to uopće sastavljao, odnosno što rade masno plaćeni "mozgovi" u Ilici. U jednoj ozbiljnoj instituciji
(što HNS nikako nije) ne može se dogoditi da dvije komisije, po istom pravilniku, odlučuju na dva različita načina. A nama se dogodilo baš to!? Zbog toga više nitko nije znao kako izgleda ljestvica HNL, Dinamo je
osvajao naslov "tri puta" i tome slično... Nevjerojatno, ali istinito!
|
|
Zagrebovi igrači nisu imali previše prilika za slavljem
(Snimio: Dražen Patarčić)
|
|
|
|
Bilo je, srećom, u našem nogometu i lijepih stvari. U prvom redu tu je "koprivničko čudo" - Slaven Belupo. Klub čiji je proračun mizeran i bijedan u odnosu na neke druge, klub koji je igračima smanjio ugovore
za, ni manje ni više, nego 70%(!), plasirao se u Europu! Bio je do posljednjeg kola u mrtvoj utrci s Rijekom, za plasman u Kup UEFA, ostao je pred vratima tog natjecanja samo zbog lošijeg međusobnog omjera, ali će opet igrati
na međunarodnoj pozornici. Možda to i nije najvažnije... Stav, razmišljanje, pristup i odnos prema nogometu u Slavenu Belupo, su vjerojatno obrazac kojim
bi se mogli i morali koristiti i neki drugi. Zapravo, svi. Kod njih nema bombastičnih izjava, prepotencije, bahatosti i slično... Mirno, bez ikakve euforije kovali su najljepšu nogometnu priču ove sezone.
Posebno je u tome prednjačio super simpatični trener Mladen Frančić, koji je svojim nastupima vratio vjeru u poštenje nogometa. Što reći, nego svaka čast - "belupovci"!
Tu je bila i Rijeka, koja se nakon "muka" iz prošle sezone ipak vratila, opet izborivši plasman u Kup UEFA. Gubili su se Riječani tijekom sezone, tražili su sebe i igru, na kraju su opet
uspjeli. Iako, ostaje pitanje što i kako dalje... Tu je, dakako, i vinkovačka Cibalia, koja je bez velikih novaca i sa minimalnim ulaganjima stvorila momčad čiji se najvrijedniji primjerci i te kako traže.
Ostali? Razočarao je, možda, najviše Zagreb, koji bez sumnje ima daleko kvalitetniju momčad (i trenera) nego što to pokazuju rezultati. Tu se vraćamo na onaj dio o momčadima kojima
"uvijek nešto fali". Baš tako nekako djeluje Zagreb. Istra opet nije uspjela, baš kao ni Vukovar 91, dok je Šibenik spasio živu glavu. Ili, možda, svi ostaju, ako HNS u "dogovoru" sa Zakonom o sportu
ipak izbori "Ligu 16"? To više ne zna niti "svevišnji", stoga se ne treba previše osvrtati na to. Iza nas je, po procjeni pisca ovih redaka, jedna od najgorih
sezona u hrvatskom nogometu. Možda ne toliko s igračke strane. Ali, ono što se događalo u našem nogometu (u kojem je nogomet kao igra, postao nevažan) svakoga
će natjerati na strah.. Uz jednu jedinu želju - ne ponovilo se!
