Njegovo veličanstvo novac

U vrijeme kada prva asocijacija na Formulu 1 postaje bankovni račun, a zvuk motora od 700 KS na 18 000 okretaja u minuti pada u drugi plan, teško je ne zapitati se kamo sve to vodi. Prilično je jasno da je trenutačno stanje neodrživo te da su novouvedene promjene troškovnika bile nužne za preživljavanje ovog sporta. No, hoće li one biti dovoljne i kojem bi se smjeru mogle razvijati?

Gospodarski potresi diljem svijeta počeli su nagrizati Formulu 1 na svim frontama. Same momčadi više si ne smiju priuštiti golema ulaganja u razvoj i brojna testiranja samo da bi stekle nekoliko tisućinki prednosti nad najvećim konkurentima. Njihovi sponzori, uglavnom velike tvrtke i multinacionalne kompanije, upadaju u vlastite probleme i moraju tri puta razmisliti isplati li im se oglašavati na bolidima i oko staza.

Nadalje, odgovarajuće čelništvo postupno gubi uporišta koja su donedavno djelovala nedodirljivo. Max Mosley kao predsjednik Svjetske automobilističke federacije i Bernie Ecclestone kao prvi čovjek Formule 1 svakim su danom izloženi sve brojnijim kritikama jer su im potezi povremeno vrlo teško shvatljivi, a njihova je vjerodostojnost sve upitnija.

Danas i najneodgovorniji ulagač u bilo koji sport želi znati kako će se njegov novac kretati, od prve do zadnje lipe. Slučaj otkazivanja Velike nagrade Kanade nanio je oveću štetu ugledu Formule 1, jer se Bernie Ecclestone silno uzrujao kada su kanadski organizatori javno objavili svoje financijske planove i njegov odgovor na iznesene prijedloge. Porezni novac, koji igra izrazito važnu ulogu u organizaciji utrka, iznimno je osjetljivo pitanje o kojem se mora voditi računa bez obzira na ime, sport i državu.

Nedavno se Jackie Stewart osvrnuo upravo na transparentnost poslovanja ovog sporta, predloživši da se na vrh hijerarhijske piramide dovede potpuno neutralna osoba, bez dodirnih točaka s Formulom 1, kako bi omogućila što čišću i što jasniju računicu. Lako je moguće da bi uklanjanje već udomaćene sumnjičavosti prema dvojcu Mosley - Ecclestone otvorilo nove obzore za mnoge potencijalne ulagače, koji bi na prijašnjim, tuđim primjerima mogli procijeniti vrijednost svog ulaganja, a pregovori s osmišljenom organizacijom zasigurno bi bili ugodniji od onih s pojedincima koji predstavljaju alfu i omegu cijelog sporta.

Osim toga, vrlo je važno da se dio financijskog kolača vrati u natrag u sport. Prema važećoj raspodjeli, tek mali udio iz gigantskih sponzorskih ugovora stiže do momčadi. Novac se vrti na relaciji ulagač/sponzor - vodstvo sporta - ulagač/sponzor, dok su glavni akteri najvećim dijelom prepušteni sami sebi. Televizijska prava za preko 150 milijuna gledatelja po utrci (podatak iz 2006. godine) sigurno se ne prodaju za sitniš, ali vlasnici pojedinih momčadi i dalje moraju smišljati kako pomoću vlastitih sponzora utući novac u organizaciju, razvoj, prijevoz, opremu i plaće znajući da dobar dio tih sredstava više neće vidjeti.

Upravo u ovom trenutku ponovno u priču uskače gospodarska kriza. Ona je bila jedan od najvažnijih čimbenika u sve izraženijem radu Udruge momčadi Formule 1 jer momčadi više nisu mogle opstati same i zajedništvo je postalo nužnost. Konačno su usuglašeni stavovi s kojima se izlazilo pred Bernieja Ecclestonea i FIA-u te više nitko nije smio, a niti mogao, poricati da će se sve zajedno uskoro rasprsnuti poput prenapuhanog balona ne uvedu li se značajne promjene. Najveći ovosezonski korak naprijed nije donošenje novog pravilnika, već saznanje da je novi pravilnik izrađen prema prijedlozima samih momčadi. Još uvijek živi nada da će momčadi u skoroj budućnosti imati pravo glasa i po pitanju cijene ulaznica ili sastavljanja kalendara.

Mnogi bi mogli pomisliti da famozno smanjenje troškova neizbježno vuče prema povratku u amaterizam te prema standardizaciji i gubitku identiteta ovog sporta. Logično, prisilno ujednačivanje ne bi imalo pozitivne posljedice, no smanjenje troškova ne znači nužno smanjenje ulaganja, pod uvjetom da se uvećaju momčadski prihodi. Dakle, smanjenje troškova - koje je sasvim opravdano uzmu li u obzir iznosi utrošeni na nešto što je naposljetku ipak samo sport (u 2006. godini ukupna je potrošena svota iznosila nevjerojatne tri milijarde američkih dolara) - podrazumijeva i restrukturiranje financijskog sustava unutar Formule 1, a to je točno ono što je u ovom trenutku najpotrebnije.

Bivši suvlasnik Toro Rossa, Austrijanac Gerhard Berger, priznao je da sponzori Formulu 1 zaobilaze u sve širem luku, a izvršni direktor Williamsa, Adam Parr, iznio je na svjetlo dana možda i ključnu izjavu: "Kao i u svakom drugom poslu, bitno je pripremiti se. To pokušavamo učiniti". Ta priprema mora konačno stati na kraj samovolji čelnika te mora se izvršiti pažljivo, precizno i s dugoročnim ciljevima, a brzopotezno bogaćenje mora postati stvar prošlosti. "Sada se svima pruža dobra prilika jer Formula 1 može ispuniti očekivanja", rekao je prvi čovjek Mercedesa, Norbert Haug, no pritom se ne smije gubiti iz vida da prilika leži u vrlo osjetljivoj ravnoteži - ili će profitirati svi, ili nitko.

Naravno, ne treba previdjeti niti mogući scenarij u kojem će se oformiti novo natjecanje, po uzoru na pokušaje osnivanja europske nogometne superlige. Tada bi momčadi krenule ispočetka i diktirale vlastite uvjete, no to je potpuno druga priča.

Iako je teško davati bilo kakve prognoze o vremenskim okvirima raspleta situacije, razvidno je da će sljedeće dvije do tri godine umnogome odrediti budućnost Formule 1, stoga svim odgovornima treba preporučiti samo jedno - pamet u glavu. A budemo li kasnije još uvijek uživali u majstorijama na asfaltu, možda ćemo jedno veliko hvala morati uputiti i na adresu tamnih gospodarskih previranja.